Uskrsno jutro je. Upravo se ustadoh, te po tradiciji odlazim spremiti uskrsni doručak. Običaji se ne smiju zaboraviti... jer, neki kažu: bolje da nestane selo nego običaji... (ovo je rečenica za raspravu, ali neću sada raspravljati).
Trebam još uresiti košaru koju ću nositi u crkvu na blagoslov za sat i pol vremena. U košaru se stavljaju pisanice (neki prakticiraju stavljati i oljuštene), jedna ili više sirnica, a ovisno o želji neke domaćice stavljaju u košaru šunku. Osobno, na blagoslov nosim pisanice i sirnicu.
Odmalena sam se s posebnom radošću trudila ukrašavati uskrsnu košaru s bakom i majkom. Sada to radim sama, za svoju mladu obitelj.
U posljednjih nekoliko godina primjećujem sve češće da se različite dekorirane pisanice stavljaju na granu, nešto slično kao kada se za Božić ukrašava drvce. Svidjelo mi se to kada sam lani za Uskrs vidjela u jednoj obitelji, kojoj sam bila u posjeti. Ove godine sam i ja to učinila; ne zbog pomodarstva, već sam htjela da mi dnevni boravak ima taj, relativno novi simbol: grana ubrana i urešena pisanicama. Pišem *relativno novi* jer je ovaj običaj dekoriranja grane šarenim pisanicama u nekim krajevima duže vremensko razdoblje, a ponegdje je to tek odavno postalo in.
Moje mišljenje je ipak da bismo, osim vanjskih simbola Uskrsa, trebali i dušu pripremiti za ovaj blagdan.
Isto tako, smatram da bismo našu ljudskost trebali pokazivati kroz cijelu godinu, a ne samo prigodno, isticati humanost 2 puta godišnje...
Ali, tko sam ja da nekome određujem i preporučam?! Samo znam da bih i ja, osobno, trebala više od sebe davati, ali ne samo davati u materijalnom smislu, već i plemenitošću i kroz dobra djela, jer primamo onoliko koliko dajemo.
Ovo davanje i darivanje ne mora biti mnogo. Samo jedan osmjeh, jedna topla ljudska gesta, jedna pružena ruka u nevolji - znače u pravom trenutku i na pravom mjestu - više od novčane ili neke druge materijalne pomoći.
*Za kraj, napisat ću nekoliko stihova meni vrlo drage pjesme koju mladi rado pjevaju uz gitaru, pa čak i na svetoj misi. Naslov pjesme je ujedno i naslov ovog posta:*
Lutao sam ovim svijetom
Sam cilja i bez nade...
Umoran od svojih rana
Umoran od svih lutanja...
Nije bilo prijatelja
Nije bilo nikog...
Ruku da mi pruži
Sa mnom bol da podijeli...
Sve dok me
Tvoja Ljubav, Bože,
Nije dotakla...
Sve dok mi
Svjetlost Tvoja
Nije sve moje
Rastjerala tmine...
Samo Tvoja Ljubav može
Učiniti da sve procvjeta...
Samo Tvoja Ljubav može
Upaliti nova svijetla...
Samo Tvoja Ljubav, Bože!
< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ruže i svijeća za Iv Snijeg
Copyright © 2008
Vrijeme:
e-pošta: palomina@net.hr
Koliko dragih ljudi čita
što je golubica pisala
svojim perom,
uz čokoladni otisak:
Brojalica posjeta
od 01. 01. 2009.
Hit Counter
Blogoekipa:
Ananda
Anchi, i to je život!
Andrejevna
Avatargirl
Bookmarkerica
Brunx
Četiri Gospe
Dalmata - Trogirski tinel
Dominic
Ergarac
fra Gavun
Froggy girl
Helena iz središta srca
Kalumela
Koraljka
Kryana
Kenguur
Luki
Mladen
Galijanus, Mriža života
Nataša
Osmijeh...
Oko Sokolovo
Obadzo
Pješak
Patka Dizajn
Pater Luka
Pripadan tebi
Smijeh je tražila...
Suncokretica
7 dana ili Šetemanica
Tajanstveni hram
Uglavnom bezopasna
Vatrena Primorka
Wictor
Wishmaster
Zauzete misli
Žuža
Ovaj blog ima jedan cilj:
druženje sa dragim blogerima:
osobama s druge strane ekrana,
koje imaju dušu!
Sve što ste ikada htjeli
znati o tutorijalima za blog,
a niste imali koga pitati...
...potražite sami na...
Blogostatistika:
Sudoku: