petak, 25.01.2008.

Upornost se isplatila

Već sam spomenula da bijah hladna prema tom momku na početku naše veze... Smatrala sam da trebamo ići polako u vezi i da mi se "on treba dokazati". Ma koliko god to čudno zvučalo, jednostavno je čokoladica bila ponosna... Htjela sam mladiću postaviti svojevrstan "test", da vidim je li mu stalo do mene. I, učinila sam to. Na koji način, neću opisivati, jer je to samo moj, "tajni način". To je bio mali ženski trik kojeg mi je opisala moja dobra prijateljica. I njega sam se pridržavala... A on je prošao 'test' ! ... A moji ponos i prkos su s vremenom postajali sve manje izraženi...Kako je vrijeme prolazilo, tako sam se uvjerila u poštene namjere tog momka prema meni. Kada se sada toga sjetim, sebe smatram previše zahtjevnom, ali, to je tada bilo tako. A jednom mi je moj muž (a tada je bio samo momak koji se "zaista trudio") - rekao da mu je to bilo drago da je tako, jer sam mu pokazala svoju karakternost. I da mu se njegova upornost isplatila, jer je dobio osobu jakog karaktera i čvrstih stavova, kakvu je i tražio. Tada je rekao da je uvijek htio uza se imati osobu koja je borac kroz život, a ne melankoničnu ili flegmatičnu osobu. Začudio me svojim razmišljanjem. Tada smo već bili u braku kada smo razgovarali o tome. Tema nam je spontano došla "na tapet". I više nismo govorili o tome.

Jer, koliko god ja pisala o ovome kao o crticama iz svoje prošlost, pokušavajući opisati događaje kako su slijedili; i suprug i ja smo orijenitrani na život u sadašnjosti; uz to, naravno, ide i orijentiranost ka budućnosti. Živimo za sadašnjost, za današnji dan, i kako bi se ono reklo: "za ovaj mjesec", od plaće do plaće. A o planovima za budućnost
nikada nismo prestali razmišljati i razgovarati o tome. Ali, san je jedno, a stvarnost je drugo. Svjesni da se ponekad planovi izjalove, propadnu... naša je uzrečica: "Čovjek snuje, Bog određuje!" I uvijek kažemo: "Dat će Bog!".

Budući da sam pisala o svojem hodanju sa svojim (sada) suprugom; opisat ću u nekim od svojih slijedećih postova još nekoliko zanimljivih trenutaka iz vremena kada smo hodali. Možda ovo djeluje kao scenarij za nekakvu seriju, ali, eto.... samo pišem ono što mi je srcu drago. Nježne uspomene... na hodanje s momkom kojem se upornost isplatila.
Upornost koja je bila toliko jaka da je otopila moju hladnoću, na početku naše veze...