Macchiato...

21.09.2012., petak

Kukumari, paprike, mentališe masažn und Lepindža kat

Ajde fala Bogu, pa je i lito došlo kraju. Kako je krenilo sa onin pustin pituravanjen, nisan se moga ni nadat da će ovako lagano završit.
Sidimo prika i ja na staron mistu nakon, a evo ga skoro i tri miseca, rastežući makjato, zasićeni svin onin radlerima, ciderima i iguaninin ispljuvcima koji se piju za onih pasjih vrućina. Fjakarimo tako i gledamo kolone jebivjetara koji sebe nazivaju turistima kako odlaze.
- Sritno in bilo i ne vratili se tako skoro - promumlja prika između dva srka kave.
- A je prika moj... dopizdili su više i bogu i đavlu.
- Pa kako neće... Vuku se po cestama i ne jebu šta ti žuriš na posal, sapliću ti se pod noge, pišaju u more, zauzimaju najbolja mista na plaži i ne miču se dok ne dobiju boju Milkine krave, a kad ih takve vidiš usereš se da imaš problema sa vidon, buče do zore i ne bendaju šta se ti dižeš ujutro u pet i kvarat, znoje se i rastapaju po autobusima ka oposumi prid parenje, pa ako oćeš izać moraš priplivat par lokava širine Peručkog jezera...
- Pa onda uz sve to nađu se ovdi iz čiste pakosti utapat, umirat i ozliđivat...
- A još su mi najdraži kad zablese u neku staru zidinu i razjapljenih usta uzdišu, ne bi da su imali ukazanje - dobaci naš omiljeni barmen dok je minja pepeljaru na stolu. - Jebale ih ruševine. Aj reci šta ne bi bilo bolje da onu staru ruševnu palačetinu sravne sa zemljon da se ne sramotimo kad cili taj svit dođe? Koji će nan klinac polusrušena prastara kućerina u centru grada? Šta nije bolje da izgrade kakav veliki poslovni centar i privuku kapital i velike firme, a ne da nas drže sirotinjon i primitivcima kad vide zidine od već pocrnilog kamena punog rupa i mahovine.
- Možda bi bolje bilo napravit veliku garažu i novi autobusni kolodvor - upitan ga, a on neodređeno slegne ramenima. - Daj Joke ne seri... Koje ti pizdarije pričaš?
- Šta pričan pizdarije? Da nije taj jebeni Dioklecijan bija neka čunka u ono vrime, kurac bi danas blejali u smrvljeni kamen. Šta ne dolaze vidit pojtu moje pokojne babe Ivke koja jizgleda ka da je sam Odisej napravija dok je lunja naokolo? Za babinu pojtu palača je novogradnja. I šta ne dođu? Jebi ga...ne dođu jer za Ivku nikad nisu čuli.

Prika i ja se pogledasmo. Naš Joke je baš drag momak i uz to kuva i najbolju kavu u gradu, ali nikad nismo mogli ni slutit kako je on neprocjenjivi urbanističko-arhitektonski talent, još nebrušeni dijamant prostornog uređenja. Čudi me kako ga, sudeći po inovativnosti njima ravnoj, Braco i Seke nisu uzeli ka načelnika za provedbu prostornog plana.

- To ti je isti klinac ka i Elvisove šporke mudante - nastavi Joke. Nude brdo love za njih, ne bi da je fleka od njegovog sranja sama po sebi umjetničko djelo, a da in ja dan da povonjaju moje, ne da ne bi dali ni lipe, nego bi me još i tužili za zlostavljanje i širenje bojnih otrova. Al nema veze... Ovako bar imaju dio povjesti Rock'n'rolla, makar to bilo i Elvisovo govno.

I ode naš Joke svojin poslon, beštimajući poluglasno ova jebena vrimena i cili ovi maknuti svit.
Mirno smo srknili gutljaj kave, namistili se malo udobnije i zapalili cigaret, kad me neko iznenada odvali priko leđa. Taman san se okrenija da ću mu jebat mater i pola rodbine, kad ono... Stipe. E jebi ga, Stipina familija se ne dira, jer je dovoljno blesav da bi je sam jeba, a onda posli tebe i tvoju skupa sa pason, papigon i zlatnin ribicama. Možda bi mu se i tvoj poštar omaka, ali u to ne bi tija ulazit.

- Pa jebate Stipe jesi ti popizdija?
- Pa šta se treseš? To ja tebe onako malo iz dragosti...
- Ma jebeš ti tu dragost kad mi je plućna maramica postala toalet papir...
- Pa di ste vas dvojica cilo lito?
- A jebi ga Stipe, bilo je lito. Di liti moš bit nego u debeloj ladovini.
- Ma koja ladovina... - Stipe vrti glavon. - Mene su poslali radit, jeben ih u guzicu.
- Nemoj zajebavat... Ko te je to tako usrićija?
- A ko će nego ona moja - žalosno će Stipe. - Koje li san ja kurčeve sriće... Njoj se baš prižderale punjene paprike. Ne bi ona skuvala gulaš ili koju srdelu bacila na tavu i malo blitve ka cili normalan svit, nego ne... Ona bi, gospoja, punjene paprike i to baš u vrime kad je paprika koštala ka Svetog Petra kajgana, a mi u kući ni lipe nismo imali. I jebeš taki život kad si ni paprike nemoš priuštit, reče ona, i da si odma naša kaki posal ili ću se ić kurvat nakolo, pa ću bar za papriku imat...
- To je izgleda nova akcija... Kukumaron do paprike.
- A zajebano prika moj, zajebano... A di si radija?
- Šta da ti kažen? U kurčevon restoranu ujutro od deset, pa navečer do ponoći... Nemoš se odmorit, nemoš se bacit u more, nemoš se naspavat, vilica ti se ukoči od smješkanja, a šupak te peče od gazdine pohlepe... Ma mrzin lito i moš ga jebat...
- Kakve veze ima gazda sa tvojin šupkon, Stipe? - Upitan ga sa virovatno najglupljin izrazon face koji san moga složit. - Pa nisi valjda i ti malo, onako, pošarenija...
- Ma pošarenija san kurac - popizdi Stipe. - Znaš li ti kako je radit u restoranu? Znaš ti kitu Marjanovu... Sad će tebi tvoj Stipan ispričat. Evo vako... Taman ti, onako, udre zvizdan i ti se zavališ u ladovinu, mrvicu bi, ka, otkunja, glava već pomalo pada kad na štekatu isprid restorana nekaki muving... Familija od njih petero bi se slikala prid štekaton. Stari nešto namišta aparat, vrti ga približava, udaljava, a onda klikne na najmlađu ćer koja je držala sladoled u ruci i skakutala naokolo. Okrene se stari prema starijoj ćeri, ona se namisti, ali stari nešto govori mlađoj koja počne plakat, al nakon po minute ipak preda sladoled sestri kako bi se i ona mogla slikat, Posli ga je ona dala bratu, brat materi , a mater starome, tako da se cila familija s njin slikala. I nakon šta je sladoled ka kurva svih obaša, okrenili se oni prema restoranu i gledaju menu na panou.
"Ma nećete valjda"- pomislin ja. " Pa niste popizdili..."
A onda se pojavi moj gazda. Nanjušija on frišku krv, te dok ja stojin, onako mlitavo i bezvoljno ne bi li ih otira, on uvati metlu, pa mi njen držak zavuče ravno u guzicu i vrti li ga vrti...
"Nasmij se Stipe, nasmij" - zarokće on. I šta san moga drugo nego se smijat. I eto, na sriću mog gazde, gamad je zasila, a ja od tog dana nisan skida osmijeh s lica, niti je moj gazda vadija metlu iz mog šupka.

- Ajde, ajde, lipo je radit sa ljudima... Samo nisi baš mora toliko mišat zadovoljstvo sa poslon - dobaci prika.
- Ma klinac je lipo... Pogotovo kad ti dođe kakva šestoročlana familija iz nekakvog, štajaznan, Kurzenschlappena iz istočne, zapadne, sjeverne Bavarske, svejedno, zasidne ti za stol i rašire se ka dermatitis po štekatu, te na tečnon, dugo učenon hrvatskon počnu izvolivat...

"Gutn tag, moše šefapšiši, bite."
" Naturlih da može" - odgovorin in ja ponosno na njemačkon, i to tako da me ni rođeni Švabo kurca ne kuži koliko ga dobro pričan. - "Volenzi mit ajfar?"
"Ja, ja, ja ajfar...ajfar!"


I onda brzo trči u kužinu, izvadi ćevape iz dubokoga, mlati ih matunon da se razbije led na njima, nađi kuvara di se zavalija, pa ga ne nađeš, pa ih spremaj sam, pa zagore, pa su sirovi... I onda nakon petnajst minuti frke i panike, uz trajnožareću bol u šupku dotrčiš do stola, serviraš in friške ćevape u lepinji na stol i kreneš in poželit dobar tek, kad ono...
" Najn, najn, ne zeks porcionen... Nur ajne... Na zeks komadn!!!"
" Vas???"
" Ja, ja...Ajne porcionen na zeks komadn!"
" A u pičku materinu"
- opsujen na najtečnijen njemačkon koji znan - " Ma šta u jednu... U dvadeset i jednu...Koji ću kurac sad sa drugih pet porcija? Debil oće da mu napravin jebeni lepinja cut od pet ćevapa i jedne lepinje... Ne mogu virovat...Pa Bože, opet ti je dosadno..."
" Ja, ja, ja... Lepindža kat... Ja, und ajne šaša fode bes led molim mit draj slamke... Und rašun."

- I razrižen ja lepinju, donesen vodu i tri slamke, vratin kusur do pedeset kuna, ali ne lezi vraže... Kako je pametni marketinški stručnjak od mog gazde zaokružija cijene na devedeset i devet lipa, tako sad jebeni Hans iz Kurzenschlappena traži svoju lipu nazad...

"Noh ajne lipa bite"
"Ma koja jebena lipa...Odakle meni lipa?"
"Ja zam pošteno platilo šefapšiši und ja ošu svoje lipa nazad!"
"Ma nabijen tebe i lipu, majmune glupi... Di ću ti ja sad nać lipu?"
"Ošem moja lipa... Ti si lopof... Sofi gasda... GASDA!!!"

- E tu mi se zacrnilo. Uzeja san ćevape, nabija ih u najlon, nalija onu čašu vode unutra, a onda i svoju kavu da ima kompletan meni to go, skinija traveršu i otiša... I evo me sad, fala Bogu, tu na kavi.

- Dobro si napravija - javi se Frane sa susidnog stola. - Triba to sve poslat odakle je i došlo. Evo baš san i ja prije par dana ima pizdariju s njima. Vozin ti ja Dubrovačkon i ujedanput talijanski majmun iskrsne iz druge trake isprid mene bez žmigavca, bez ičega. I šta ću drugo nego razvalit budali auto. Izađe on iz auta i čupa ono malo kose šta mu je ostalo i brontulaje.
"Mama mia, mama mia... moja makina"
"Jebla te tvoja makinja... U šta gledaš budaletino?" - Dreknen ja. - "Ne miči to govno otud, sad ću zvat policiju, pa ćemo sve rišit"
"Nece policjoto, ne policia... Zve ce ze dogovoriti."
"Šta se imamo dogovarat? Sjebeš mi auto i ti bi se dogovara."
"Ne ze liuti... Ja zam Tulio..."
"Šta?"
"Tulio...Ja zam Tulio"
"Kurac moj si ti tulio... Da si ti tulio, ja te ne bi lupio."
"Ma nizam tulio...Nego, ja ze zovem Tulio."
"Ti si Tulio, tulila ti mater? Dobro Tulio, šta ćemo ja i ti?"
"Dam ti zdo Euro i basta."
"Zdo Euro, zdo Euro...Šta ću sa sto Eura kad me u servisu samo dobar dan košta sto Eura?"
"Eko, onda dviezdo Euro i finito...a?"
"Dvista pedeset Eura i dvadeset kuna"
" Nece dam dvadezet Kuna."
" Onda zoven policiju."
" Moze quindici? Nema vise"
" Aj daj petnajst i odjebi da te ne gledan."


- Pa... šta si puno sjeba auto? - Pita ga prika
- Ma nisan... Samo malo ogreba lak, ali, jebi ga, kad već moš nekoga oderat, zašto ne bi...
- Dobro, sve mi je jasno... Ali koji će ti klinac onih petnajst kuna?
- Kako koji klinac? Pa da kupin burek, jebate... Crkava san od gladi.

- Ljudi moji ne valja ulagat u turizam...-javi se Šime sa šanka koji je cilo vrime mučeći čita novine. - To van je isti klinac ka da imaš dobro auto, ludilo ozvučenje i klimu šta piči sve u šesnajst. I taman lipo zatvoriš prozore, upališ mjuzu, a temperatura u autu dođe na neku organizmu prihvatljivu vridnost i šta se dogodi... neko prne... I jebeš i auto i mjuzu i klimu i benzin potrošen na lađenje. Samo gledaš kako šta prije otvorit prozor da spasiš živu glavu i već za dvi minute stojiš na semaforu i znojiš se ka prasac. I to ti je to, baš ka i sa turistima... Koliko god ti lito dobro bilo, uvik ti ga neko ujebe.
- U pravu si Šime. - Umišan se ja. - Svin onin zagovornicima turizma ja bi u kuću utrpa onog jebenog Hansa iz Kurzenschlappena i njegovu Brunhildu da vide kako to izgleda kad oćeš skuvat kavu u svojoj kući, ali ne možeš, jer dragi gosti na tvon špakeru upravo prčkaju svoju tomatensuppe...
- Ili - nadoveže se prika, - taman kad legneš u dnevnu da bi malo ubija oko popodne, tvojin prijateljima se gleda televizija, a šta je još najgore, smetaju in tvoje noge na kauču. A zamisli sranja da, kad bi nešto prigriza, oni baš žvaču kobasicu koju si ti naumija pojist.
- Nećemo ni spominjat - nastavin ja - da baš kad oćeš poć leć jer ujutro radiš, oni naume napravit dernek i napizde muziku. A zašto i ne bi? Pa ipak su na godišnjen i tribaju se malo i zabavit, a ti ka dobar domaćin, za koji Euro bi triba malo i potrpit.
- Je najjače bi bilo potrpit da ti se sere za popizdit, a govno jedva držiš da ne izleti i taman kad dođeš prid vrata zahoda skužiš da su zaključana jer Brunhilda čeka da joj se osuši lak za nokte da se može depilirat...
- Pa to je ono šta ti ja cilo vrime i govorin... Jebeš turizam i Eure... Najvažnije je...
- Dobro se posrat.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>