otokpiwa

Nedjelja je obiteljski dan, dan za ladanje i sukladno tome, ciparska čeljad ide po "kontinentalnim" selima jest, pit, pošalit se, nauživat se predivnog ciparskog pastoralnog krajolika, a vjerovatno i posjetiti starce. Mi smo se asimilirali.

Juhova je već dan ranije uočila među daytripsovima Gornju Lefkaru - seoce na padini sa kućicama, po jednom džamijom i jednom ortodoksnom crkvom, centar rukotvorina od srebra i sitnih vezova. Hajde za srebro, ali vez... To je uvijek zanimljivo. Još bi bilo zanimljivije da smo preko ljeta tu (kada je očito navala) pa da uočimo tko kupuje srebrne lavove, pantere, mikimause od po pola metra visine... Svaki dobar dućan rukotvorina ima ih na izlogu i lageru.

Šetajući po uličicama naišle smo na nekoliko poznatih faca - baba od Viktora, Mamilo, Ivica Lozica... Ljudi u otočkim kontinentalnim selima na padini posvuda su isti. Kao što rekoh, stvarno smo se dobro asmilirali.

Tripadvisor je razvikao jedan ovdašnji restoran. Rijetki put kad smo odučili poslušati omraženu stranicu, ne samo da smo jeli u lijepom ambijentu već smo dobro jeli, ali još važnije - razdragala nas je pozamašna biblioteka starinskog britanskog štiva. Evo osobito zanimljivih versa >