nedjelja, 26.08.2007.
htio sam se javiti tebi
slusam jednu pjesmu od davno prije
iz doba kada su snovi bili putevi vodilje
i vjera bijese tako cista i istinita
nicem u sumnju dovedena
pisem ovo pismo na ponoru rijeka i mora
podno zalaska sunca i zagrljaja mjeseca
u tisini valaa, tamo gdje je sve drukcije
prelistavam listove svoga srca
da slozim ga
mnostvo likova...mnostvo osmijeha...
i tuge i pitanja
kazu nije problem
dok ga se tak ne formulira
-dozivljava
i gledam mjesec
napola natkriven oblacima
pitam se zasto je uvijek tu
usprkos tolkoj strci
galebovi svjedoce i putuju
ka svome snu o jos jednom letu
treba li slagati ove rijeci
ove strofe
tragati za rimom
u otkucaju
srijeda, 08.08.2007.
...zivot...
subota, 04.08.2007.
...samo to...
...ubrah cvijet
i poslah ga suncu
da poslozi ga
na nebeskome platnu
prošaptah ga vjetru
da zasara ga
u morskome valu
rastao je podno mjeseca i zvijezda
gdje ce na i na pocinak
ubrao sam cvijet
u srcu svome
tamo je posadjen
raste u svima nama
dajmo mu barem ponekad sansu
