Točno u podne 21. kolovoza 7. godine prije nove ere, uz pomoć i ljubaznu službu drugih žena koje su bile na putu, Marija je rodila dječaka. I tako je Isus iz Nazareta rođen u svijetu, i majka Marija je umotala djetešce u odjeću koju je donijela da joj se nađu na putu i položila ga u obližnje jasle.
Obećano dijete je došlo na svijet na isti nači na koji se rađaju sva druga djeca prije i poslije toga dana; obrezan je osmoga dana, prema židovskom običaju, i formalno nazvan Jošua (Isus).

Drugi dan nakon Isusova rođenja, Marija je poslala riječ Elizabeti o djetetovu rođenju, nakon čega je Josip primio poziv od Zakarija da dođe u Jeruzalem da rasprave svoje planove za budućnost. Josip je sljedeći tjedan otišao u Jeruzalem da se posavjetuje sa Zakarijem. Zakarije i Elizabeta su bili obuzeti iskrenim uvjerenjem da je Isus trebao postati židovski izručitelj, Mesija, i da je njihov sin Ivan trebao biti njegov glavni pomoćnik, desna ruka ovog čovjeka sudbine. A budući da je Marija dijelila ova uvjerenja, nije bilo teško nagovoriti Josipa da ostane u Betlehemu, Gradu Davidovu, gdje je Isus mogao odrasti da postane Davidov nasljednik na prijestolju Izraela. I tako su ostali u Betlehemu više od godinu dana, i Josip je u međuvremenu najvećim dijelom radio kao tesar.

U podne na dan Isusova rođenja, anđeli serafini Zemlje okupljeni pod svojim upraviteljima, su doista pjevali himne slave nad betlehemskim jaslicama, ali ove se himne nisu mogle čuti ljudskim uhom. Ni pastiri niti bilo koje drugo ljudsko biće nije došlo iskazati poštovanje betlehemskom novorođenčetu, sve do dolaska određenih svećenika iz Ura, koje je Zakarije poslao iz Jeruzalema.

Oznake: rođenje isusa

Bog je sveprisutan; Otac Svih vlada kružnicom vječnosti. Ali u lokalnim svemirima, Bog vlada u vidu osoba svojih Rajskih Sinova Stvoritelja i on daruje život kroz ove Sinove. "Bog nam je dao život vječni i taj je život u njegovim Sinovima." U vremenskim sektorima, ovi Božji Sinovi Stvoritelji predstavljaju njegovo osobno ispoljenje djeci s planeta koji se kreću u orbitama evolucijskih svemira prostora.
Ovi Sinovi iz reda Mihaela započinju rad na organizaciji svemira s punom upravom i pravičnim suosjećanjem prema raznim redovima bića koja su stvorili i oni prolaze procesom darivanja, rođenjem u obličiju dijeteta na evolucijskom planetu da stvarno steknu sposobnost promatranja svemira s gledišta svojih bića putem stvarnog iskustva življenja u okružju istih ovih bića. Na taj način ovi Sinovi postaju inteligentni i suosjećajni vladari; oni stjeću poznavanje različitih skupina nad kojima vladaju i prakticiraju svoju kozmičku pravdu. Živim iskustvom oni sami postaju posjednici praktičnog milosrđa, poštenog suda i strpljenja koje stječu proživljavanjem egzistencije stvorenih bića.
Našim lokalnim svemirom sada vlada Sin Stvoritelj koji je završio svoju službu darivanja, on vlada u pravednoj i milosrdnoj vlasti nad svim domenama njegovog evoluirajućeg i usavršavajućeg svemira. Mihael je bio spreman za svoju prvu avanturu u vrijeme kad je Zemlja počela poprimati svoje obličje, prije nekih milijardu godina. Njegovih šest prethodnih darivanja su se odigravala svakih 150 milijuna godina, a do posljednjeg je došlo na Zemlji prije dvije tisuće godina.

Isus sin Josipa, židovska beba, je bio zamišljen i rođen u svijetu kao i sve ostale bebe prije i poslije njega, osim što je to posebno dijete bilo utjelovljenje božanskog Sina Raja i kreatora svih stvari i bića lokalnog svemira. I ovo otajstvo utjelovljenja Božanstva u ljudskom obliku Isusa, inače prirodnog porijekla na svijetu, zauvijek će ostati nerazjašnjeno.

Neki mudraci zemlje znali su za Mihaelov predstojeći dolazak. Kroz kontakte jednog svijeta s drugim, ti mudraci duhovnog uvida su saznali za predstojeće darivanja Mihaela na Zemlji. I serafimi su, putem srednjih bića, ovo najavili grupi kaldejskih svećenika čiji je vođa bio Ardnon. Ovi ljudi od Boga su posjetili novorođeno dijete u jaslama. Jedini nadnaravni događaj povezan s Isusovim rođenjem, je ta najava koju je serafim koji je nekoć bio povezan s djelovanjem Adama i Eve u prvom vrtu prenio Ardnonu i njegovim suradnicima.
Isusovi ljudski roditelji su bili prosječni ljudi svoga doba i generacije, a utjelovljenog Sina Božjeg rodila je žena i bio je podizan na običan način na koji su podizana djeca te rase i dobi.

Priča o Isusovom boravku na Zemlji, je priča o smrtnom darivanju Sina Stvoritelja na našem svijetu, to je stvar od izvanrednog značaja za svako pojedinačno ljudsko biće zbog Isusovog otkrivanja istine o Bogu i prave naravi njegove prirode.
Zemlja je sentimentalno svetište svih bića našeg lokalnog svemira, glavni planet od deset milijuna naseljenih svjetova, smrtni dom Krista Mihaela, suverenog vladara cijelog Lokalnog svemira, spasitelja sustava.

Isus nije došao na ovaj svijet u razdoblju duhovne dekadencije; u periodu njegova rođenja, Zemlja je prolazila preporodom duhovne misli i religioznog življenja kakav nije zabilježen prije postadamičke povijest ili u bilo kojem razdoblju poslije toga. U doba Isusovog utjelovljenja na Zemlji, svijet je pružao najpovoljnije uvjete za darivanje Sina Stvoritelja, uvjete kakvi se nisu javili nikada prije ili poslije ove dobi. U stoljećima neposredno prije ovog vremena, grčka kultura i jezik su se upravo proširili Zapadom i bliskim Istokom, dok su Židovi – pripadnici levantinske rase, u biti dio Zapada i Istoka – u ovom razdoblju bili izvanredno pristali da iskoriste postojeće kulturne i jezične okolnosti kako bi učinkovito pronijeli novu religije na Istok i Zapad. Ove su jako povoljne okolnosti dalje unaprijeđene tolerancijom političke vlasti mediteranskog svijeta od strane Rimljana.


Cijeli je ovaj spoj svjetskih utjecaja dobro ilustriran u aktivnostima Pavla – po religioznoj kulturi pravog Židova – koji je propovijedao evanđelje židovskog Mesije na grčkom jeziku, dok je imao rimsko državljanstvo.

Ništa nalik civilizaciji Isusovog doba nije postojalo na Zapadu prije ili poslije tih dana. Europska civilizacija je bila ujedinjena i koordinirana nesvakidašnjim spletom trostrukih utjecaja:

1. Rimskim političkim i društvenim sustavom.
2. Grčkim jezikom i kulturom – i u određenoj mjeri, filozofijom.
3. Brzim širenjem utjecaja židovskih religioznih i moralnih učenja.

Kad se Isus rodio, cijeli je mediteranski svijet bio ujedinjen u jedno carstvo. Dobri putevi, po prvi put u svjetskoj povijesti, su povezivali mnoge veće centre. Mora su očišćena od gusara, i uslijedilo je veličanstveno doba trgovine i putovanja. Europa nije ponovo uživala jedan takav period putovanja i trgovine sve do devetnaestog stoljeća poslije Krista.

Bez obzira na unutarnji mir i površni prosperitet grčko-rimskog svijeta, većina njegovih žitelja je propadala u bijedi i siromaštvu. Malobrojna viša klasa je bila bogata; svakidašnji se svijet sastojao od jadne i osiromašene niže klase. U to doba nije bilo srećne i uspješne srednje klase; ona se upravo počinjala javljati u rimskom društvu.

Upravo su okončane prve bitke između Rima i Parte, dvaju širećih imperija, što je ostavilo Siriju u rukama Rimljana. U Isusovo doba, Palestina i Sirija su uživale razdoblje blagostanja, relativnog mira i sve boljih trgovinskih odnosa sa zemljama Istoka i Zapada.

Iako društveni i ekonomski uvjeti u rimskoj državi nisu bili na najboljem redu, unutarnji mir i blagostanje su jako pogodovali Isusovom darivanju.

Gabrijel se ukazao Mariji oko sredine studenog 8. godine prije Krista, dok je bila na poslu u svojoj kući u Nazaretu. Kasnije, nakon što je Marija znala bez sumnje da će postati majka, ona je uvjerila Josipa da joj dopusti da ode u posjetu Elizabeti, u Gradu Judinu, u brdima nekih šest kilometara zapadno od Jeruzalema. Gabrijel je obavijestio obje buduće majke da se objema namjeravao ukazati. One su stoga teško čekale da se nađu, da usporede svoja iskustva i da razgovaraju o budućnosti svojih sinova. Marija je ostala kod svoje daleke rođakinje tri tijedna. Elizabeta je na svaki način nastojala ojačati Marijinu vjeru u Gabrijelovo ukazanje, tako da se Marija vratila kući potpunije posvećena pozivu rađanja i podizanja sina sudbine koji se uskoro trebao pojaviti na svijetu kao bespomoćno djetešce – kao prosječna i normalna zemaljska beba.

Gabrijel se ukazao Mariji stojeći pored niskog kamenog stola i, nakon što se uspjela pribrati, rekao: “Dolazim na zahtjev onoga koji je moj Vladar i kojeg ćes uskoro voljeti i hraniti. Tebi, Marija, donosim radosnu vijest da si začela po nebeskom nalogu i da ćeš u dogledno vrijeme roditi sina; ti ćeš mu dati ime Jošua i on će obilježiti početak kraljevstva nebeskog na zemlji među ljudima. Ne govori o tome nikome osim Josipu i Elizabeti, tvojoj rođakinji kojoj sam se već ukazao i koja će s vremenom također roditi sina koji će se zvati Ivan i koji će pripremiti put za poruku izbavljenja koju će tvoj sin proglasiti ljudima s velikom snagom i dubokim uvjerenjem. Ne sumnjaj u moje riječi, Marijo, jer ovaj je dom izabran da postane smrtno stanište djeteta sudbine. Moj blagoslov tebi, i neka te Svevišnji ojača snagom i neka nad tobom bdije Bog sve zemlje.”

Josip se nije pomirio s idejom da je Marija trebala postati majka nesvakidašnjeg djeteta sve dok nije imao jedan vrlo impresivan san. U ovom snu mu se ukazao sjajni nebeski glasnik koji je između ostalog rekao: “Josipe, javljam ti se prema zapovijedi Onoga koji sada vlada na nebu, i primio sam upute da ti kažem da sin kojeg Marija nosi treba postati veliko svjetlo u svijetu. U njemu će biti život i njegov će život postati svjetlo čovječanstva. On će najprije doći k svome narodu, ali teško da će ga oni primiti; ali onima koji ga prime, njima će biti otkriveno da su djeca Božja.” Nakon ovog doživljaja, Josip nikada više nije u cjelosti sumnjao u Marijinu priču o Gabrijelovu posjetu i obećanje da nerođeno dijete treba postati božanski glasnik svijetu.

U mjesecu ožujku, 8. godine prije Krista (Josip i Marija su se tada upravo uzeli), Cezar August je izdao naredbu da se prebroje žitelji Rimskog carstva, da se izvrši popis pučanstva radi boljeg oporezivanja. Židovi su oduvijek imali duboke predrasude prema svakom pokušaju “prebrojavanja naroda,” i to je, zajedno s ozbiljnim domaćim poteškoćama Heroda, kralja Judeje, vodilo odgodi popisa u židovskom kraljevstvu za cijelu godinu dana. U cijelom rimskom carstvu, s izuzetkom Palestine, ovaj popis stanovništva je obavljen 8. godine prije Krista, dok je jedino u palestinskom kraljevstvu Heroda izvršen 7. godine prije Krista, godinu dana kasnije. Marija nije bila obvezna ići u Betlehem na popis –Josip je bio ovlašten prijaviti cijelu obitelj – ali je Marija, koja je bila pustolovna i agresivna osoba, insistirala da mu se pridruži.

Rano ujutro 19. kolovoza, Josip i Marija su ponovo bili na putu. Nakon što su zastali da ručaju u podnožju brda Sartaba, odakle su pružao pogled na dolinu Jordana, nastavili su ići prema Jerihonu, gdje su stigli predvečer i prenoćili u gostionici na prometnom putu u predgrađu. Nakon večere nazaretski putnici su se povukli na počinak. Rano sutradan ujutro, 20 kolovoza, nastavili su putovati i stigli su u Jeruzalem prije podne, i nakon što su prvo posjetili hram, otišli su u svoje konačno odredište, Betlehem, gdje su stigli oko sredine podneva.
Gostionica je bila pretrpana, tako da se Josip nadao da će naći prenoćište kod svojih dalekih rođaka, ali je svaka soba u Betlehemu bila krcata posjetiteljima. Po povratku u dvorište gostionice, Josip je saznao da je obližnja karavanska štala, isklesana u stijeni ispod gostionice, ispražnjena i očišćena za prijem posjetitelja. Josip je ostavio magarca u dvorištu, uprtio vreće s odjećom i drugim potrepštinama, i uputio se s Marijom kamenim stubama do svratišta. Našli su se u prostoriji koja je služila kao spremište za žito ispred staje i jaslica.
Marija se cijele noći prevrtala, tako da ni ona ni Josip nisu puno spavali. U zoru je počela osjećati porođajne bolove, a točno u podne 21. kolovoza 7.godine prije Krista, uz pomoć i ljubaznu službu drugih žena koje su bile na putu, Marija je rodila dječaka. I tako je Isus iz Nazareta rođen u svijetu, i majka Marija je umotala djetešce u odjeću koju je donijela da joj se nađu na putu i položila ga u obližnje jasle.

Obećano dijete je došlo na svijet na isti nači na koji se rađaju sva druga djeca prije i poslije toga dana; obrezan je osmoga dana, prema židovskom običaju, i formalno nazvan Jošua (Isus).

Dan nakon Isusova rođenja, Josip se prijavio na popis. Na putu je sreo čovjeka s kojim je razgovarao prije dvije noći u Jerihonu, i koji je imao imućnog prijatelja koji je imao sobu u gostionici, i koji je ponudio da zamijeni mjesto s nazaretskim parom. I tako su tog poslijepodneva prešli u gostionicu, gdje su ostali gotovo tri tjedna, kad su prešli u dom Josipovog daljeg rođaka.

Oznake: rođenje isusa