pas de deux

Danas sam bila u gradu koji me podsjeca na more...štekat nedjeljom u zenit-
podne krcat ljudima koji srču kavicu i dječica koja trčkaraju dok se osjeti miris rijeke koji je samo blijeda kopija mojeg viškog rajskog doživljaja,ali danas me i to učinilo sretnom...

Trema pred izlazak na scenu i kucanje srca dok plešeš NEMA CIJENU!!

...moja Pametna kaze da je najteze boriti se sa sobom i ne zajebati sebe na sceni...

Imam jos puno posla...

...JEDVA ČEKAM!!!

Jedna sam od onih koji nikad javno nece priznati da su romantični i to samo zato što romantika nikako i nikada dobro ne završi...
Moja Nika kaže da su romantici njoke...zar nismo svi?

Iako ja volim reći da me neke druge stvari furaju na romantiku,kao na primjer mračna otočka kala dok ljudi prolaze i žamore ili smrad splitske rive u podne dok se čeka red na trajekt...

Zapravo sam vječni sanjar,predodređena da ugađam drugima,ne očekujući da mi se vrati istim.
I tako sam uvijek radila smiješne male stvari i iznenađenja ljudima koji su mi bili bitni a uglavnom to nikad nisu zaslužili...

Večeras sam nakon dugo vremena opet napravila spačku,iako sam obećala sama sebi da to nema smisla,jer ljudi uglavnom to ne znaju cijeniti...

Ostavila sam poruku u džepu...možda će završiti u smeću,nepročitana,možda neće...ali zabavno je misliti da tamo negdje dole u mraku postoji mala zajebancija koja to NIJE,za nekog tko ce se tome nasmijati kao da JE....

John Cusac,eat your heart out!

...danas je saslušala moje razloge za ovakvo raspoloženje.Iako ih je već znala i sama me obavijestila da oni postoje,ali ja sam se u to morala uvjeriti sama...pa mislim,naravno,ne moze bit jednostavno...moja danasnja dobra vila zove se Angela i uopce nije cudna (o.p.a. 2 Juraj !)

Saslusat ce me ako treba i deset puta oko jedne te iste teme i nece joj biti tesko ponovo me tjesiti i to svojim realnim stavom i hladnom glavom,kao sto sam joj danas rekla,ona je nesto kao klaicev rijecnik za savjete:

besprijekoran,istinit,pravedan i bez skrivenih znacenja...sto nekad i nije ono sto zelim cuti...ona kaze:"bit ce sve u redu"...a zapravo misli reci:"znas da nece nista od toga biti,samo je pitanje vremena kad ce te taj feeling proci..."

I znam da ima pravo...
al nije joj to bas neka fora,jer...

svjeze oprani,netom izvadjeni i na suncu jutarnjem objeseni veš uz miris kave sa mlijekom,za mene je trenutno alex.f.

Kako se sabrati kad ispred tebe stoji problem kojeg ne mozes rijesiti,a prouzrocuje karijes kao oni bomboni u bojama koje smo kao klinci kupovali za 50 lipa i njima farbali jezike...
a glavno da smo ih jeli do besvjesti dok nam nije bilo tako zlo da nismo znali za sebe i kleli se da vise nikad necemo napraviti tako nesto i napravli smo to ipak iznova i iznova i iznova...

alex.f postao je pre tezak ruksak i pre veliki komad torte...

alex.f je flambirana paklena torta od narance...cini mi se kao crveni vrag na ramenu koji testira mene i moje zivce...a cuj...mogli smo na hrelic...ali pre brzo si odustao...

alex.f,sleep tight,I know I won´t...