zamišljam nas kao drvo
kojem su se korijeni obvili jedan oko drugog,
(kao mi ono večer)
negdje u dubini svega
nerazdvojivi smo
i stalno se pitam
da li je prekasno da preispitam
još jednom sutra,
a već mi je danas uteklo,
svo mi se vrijeme čini
i naše i tuđe,
iako znam koje ne mogu dočekati.
| < | studeni, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
omni... i ostalo
za_omnibus@yahoo.com
neću te zaboraviti
nikada. to je sve
izglednije, unutar ovog
carstva upitnika. ne mogu
ti reći što je tuga.
a sve i da mogu,
zašto bih ti išta rekla
kad je dovoljno
par poljubaca?
sevdah,
sevdah svira,
i od kog drugog
tražiti razumijevanje?
'ko će to još da s'vati??
ne mogu ti reći što je tuga
a još uvijek me želiš
i još uvijek te želim;
neću te zaboraviti
kad svira sevdah,
od kog drugog
tražiti razumijevanje?