oceanus

Žena po mjeri muškarca

Ponukan životnom pričom moje kolegice odlučio sam napisati ovaj post.Naime,nakon studija moja je kolegica odlučila otiči u malo drugačije vode od mene,ali ju je posao kojim se bavi doveo do mene,a usko je vezan uz naš liječnički..bez njih nikako ne bi mogli raditi.Nakon poslovnog dijela,a već pri kraju radnog vremena,malo smo pročakulali i o obitelji.Još dok smo na studiju bili upoznala je svoga,sada već bivšeg supruga.Bili su krasan par,uvijek tako bliski,sretni i zaljubljeni.Ona je voljela njega,a i on nju,(barem je tako milslila)..Međutim,nakon vjenčanja i rođenja djece,situacija se počela mijenjati.Sve mu je počelo smetati,stalno ju je vrijeđao,omalovažavo,upučivao prijekorne poglede..tražio od nje da se drastično mijenja..htio je od nje učiniti ženu koju je on zapravo želio..htio ju je iz temelja mijenjati i ugušiti u njoj sve njeno.Učiniti lutku koja treba slušati i pokoravati se..ostaviti posao.Čak je i rekao da je trebao poslušati svoga kuma koji mu je rekao"Trebao si oženiti "našu" ,one se od malena uče da budu pokorne i muževima noge peru".Možete si vi zamisliti takav način razmišljanja u ovom stoljeću.Odlučila je otići svojim putem,sa svojom djecom...
Pitam se samo dokle ta silna želja da nekoga mijenjamo i prilagođavamo sebi na način da ona postane lutka na koncu