1.
Crvenokmerci i njihovi potomci nisu nikada gradili, već rušili.
U Hrvatskoj posebice.
Crvenokmerci zamišljaju Hrvatsku bez Hrvata.
Otkad postoje, Crvenokmerci imaju uvijek isti cilj:Smanjiti broj živih
Hrvata, klati, uništavati Hrvate...do genocida
Crvenokmerci ne poznaju osjećaj ljubavi prema Hrvatima.
Samo mržnju. Koljačku. Zvjersku.
Tako malo po malo ostvaruju svoj cilj.

No, jedan pravi, istinski i hrabri Hrvat vrijedi više od milijuna crvenokmeraca. Na svakom bojnom polju.
Ta istina ispunjava ponosom, neumornošću i neiskorjenjivošću svako hrvatsko srce,
svaku hrvatsku misao.

2.
S druge, pak, strane hrvatski poluhrvati ili, pak, posrbice i slični bezvrijednici, najžešći su
i najsramotniji tragičari na tlu Hrvatske.
Njima se pridružuju i oni koji su izrastali izvan hrvatske nam donovine, te, kad uđu u politiku i
dođu bez bitke na visoke položaje, kao polupismenjaci pokušavaju govoriti hrvatskim jezikom, bezuspješno
i smiješno, stvaraju svoje neko čudno i neizričajno političko-"domoljubno" ozračje, dječje, neozbiljno...
Može li takva osoba izkazati hrvatske osjećaje?
Može li razumjeti hrvatskoga ratnika?
Hrvatskoga radnika i seljaka?
Hrvatsku povijest?
Može li ikada postati borac za obraz hrvatskoga nacionalnoga bića?

Ne može jer je svestrano nepismen, jer je rastao daleko od
hrvatske teške zbilje, krvave, neizdržljive...
I daleko od krvavih bitaka za hrvatski obraz i hrvatsku slobodu.

Takav hrvatski sin bit će
lak plijen crvenokmeraca, podmuklih, upornih hrvatomrzaca...
I na kraju opasni ugrozitelj i rušitelj svjetlije hrvatske budućnosti.