PIŠE: prof. Ivo Omrčanin

I.

Povijest sedmog stoljeća u usporedbi s povijesti šestog i osmog stoljeća, pa i svih ostalih stoljeća, zaostaje opsegom za njima svima. Kako Rim, tako i Bizant, ne odlikuju se pisanjem povijesti toga stoljeća. U to doba nije bilo niti u Rimu niti u Bizantu duhovnih ili svjetovnih prvaka, koji bi nadahnuli pisanje povijesti. I tako se dogodilo da nema pisanja povijesti toga stoljeća. Što mi znamo o tom stoljeću, jest ono što je zabilježio veliki povjesničar, car Konstantin Porfirogenet (rođen u Grimizu) (905.-955.). Njegovo djelo O upravljanju carstvom jest naš izvor.

Car Konstantin je napisao jedinu povijest Hrvata iz sedmog stoljeća. U glavi 31. O upravljanju carstvom Porfirogenet piše o dolasku Hrvata sa sjevera Europe na jug, u krajeve, koji Hrvati nastavaju i danas. To se dogodilo za vrijeme cara Heraklija (610.-641.).

Istočno Rimsko Carstvo je preživjelo Zapadno Rimsko carstvo (476.-480.) i postiglo svoj vrhunac moći i slave za Justinijana I. (527.-565.), cara i utemeljitelja Cezaropapizma, i Teodore (umrla 548.), njegove žene i suupravitelja.

Car Heraklije je bio naslijedio teško stanje u carstvu, koje se rušilo na svim stranama. On je bio plebejac i tako nije bio, po bizantskom vjrovanju, božanskog podrijetla i počeo se ogledati za pomoć na sve strane umjesto da ukočeno sjedi na svom porfirnom prijestolju kao neko božanstvoi.

On je dobro poznavao moć i sjaj carstva Velika Hrvatska ili, kako ga je zvaoi Bizant: he megale Hrovatia. Prijestolnica toga velikog i moćnog carstva bio je Hrvat, koji se danas zove Krakov u Poljskoj. Njihova pobjeda nad Avarima bila je dobro poznata u Bizantu. I on se obratio njima za pomoć.

(nastalvak slijedi)


HRVATSKA 1941.-1945. (Uvod: STARA POVIJEST), Tisak: "Zagrebačka tiskara" (1988.)