1. Ivo Josipović rođen je 1957. godine, a 1990. imao je 33 godine.
Gdje je bio KAD JE TRIBALO?

2. Zoran Milanović rođen je 1966. godine, a 1990. imao je 24 godine.
Gdje je bio KAD JE TREBALO?

Ivo je, vjerojatno, ugađao glasovir svih pet godina, a Zoran fakinirao
po zagrebačkim ulicama (pročitah negdje).
Trenutno su obojica na vrhu gole planine i ne znaju se od "silnih
problema" nasmiješiti vlastitom (?) narodu.

Voljeti HRvatsku?
Džepno!

1. Sav taj novac koji će se potrošiti 30. lipnja. 2013. i 1. srpnja 2013. u Zagrebu bit će uludo
bačen. U kloake europskih i hrvatskih manijaka i lopova.
Cijela Hrvatska mogla bi se izorati, posijati i zasaditi korisnim sjemenkama
i sadnicama, a mine izvaditi i poslati srbočetničkim i sličnim koljačima u
paketima . Neka se nažderu svojih umotvorevina!

2. Josipoviću je bitnije imati dobre odnose sa susjedima negoli s gladnim i
poniženim hrvatskim narodom.
Predsjednik bi trebao više vježbati (glasovir, npr.).

3. Narod koji stvori i izgradi svoju državu, najčešće vlastitom krvlju i vlastitim životima,
najmanje ima koristi od te države.
Koristi (i te kakve!) imaju (i uživaju ih) isključivo oni koji sebe nazivaju vođama koji
stvaralački (a nenagrađeni) narod stežu i sputavaju različitim lancima (smiješnim),
a sebe nagrađuju visokim (nimalo smiješnim) plaćama ("zaradama").
Koje li ironije: sve se to događa u tzv. demokratskom sustavu!

Hrvatski crvenikmeri ne mijenjaju cilj: smanjiti broj Hrvata u Domovini, a neke nacionalne manjine
podignuti na razinu većine.
Jesu li ludi ili maniti ili im smrdi iz bezdušne duše?

kad kreteni
zasidnu na vlast
bez srama
cili se narod
ugnjoji i zasmrdi

lipa zemljo moja
zar ćeš i ti
k'o divojka lipotica iz bajke
kurva estradna postat
i prosipat sverazorne boje po paradama
nisi li već

sađe li ti eu
u želudac
otrovat će te
k'o Nazora
nekada
crveni
k'o Matu
k'o Gojka
k'o Stipana
i svakog Antu

ako mali ljudi
linčine u biti
bogati postanu
priko noći
glad reste brže od kuge

'ko kaže da noć je crna
znamo crna je i smrdljiva je duša otpadnika
od svoga Boga i naroda svoga

i nema mu spasa
ni na suncu žarkih otoka

JEDINO ZLO NA ZEMLJI
ČOVJEK JEST.

-Zdravo, prijatelju! Ne bi mi ni čestitao.
-Zdravo, prijatelju! Čestitam! Čestitam! Eto ti prilike učiniti nešto za naš narod!
-Odmah ti po demagogiji!
-Lako je za moju demagogiju! Čuvaj ti svoju drpogogiju!

Odoše. Svaki svojim putem. Jedan crven od bijesa, drugi crven od zadovoljstva, poskakujući.

1. Gdje sam, tu nisam, niti sam ja koji govorim ovdje. A tamo gdje bih htio da sam, mene nema, (A. Vrančić: Samome sebi)
2 Čovjek nije samo ono što je sam, nego i ono što je oko njega bilo i biva.
3 .Tako je Ilija iz Smirne ili Alipoturk uspio svoju pohlepnu, bezobzirnu i nečovječnu dušu obući u kitnjasto ruho ideologije.
4 Znam da nad književnicima uvijek visi mač. Tko se, kao oni, s dugim jezikom rađa, imat će kratak život.
5 .Lijepo je imati silnoga cara, ali ne valja kad je silni car nemoćan.
6. Neki ljudi imaju velike zamisli a pamet magareću, pa im svaki posao završi naopako.
7. Kratke je pameti čovjek koji optužuje ljude da zlo čine, kad čine ono što moraju.
8. Obećanjima jednog čovjeka ne može se do beskraja vjerovati, jer ih ni jedan ne može ispuniti u cijelosti, zato ih je potrebno čuti iz drugih usta, da bi im ponovo svi vjerovali.
9. Šareni ljudi najlakše prežive, jer se misli da imaju dosta pameti koja će im korisno poslužiti, ali odveć ludosti da se s tom pameću sami okoriste.
10. Kad ti netko kaže da gavran nije crn koliko se govori, ne vjeruj, ne samo da je crn koliko se govori, nego je tri puta crnji, ali za takvu vrstu crnine nema riječi. Zar je ružna ptica manje crna ako je, da prevari nevine, krila okitila s nekoliko bijelih pera?
11. Onaj koji nađe prije nego što je izgubljeno,
onaj koji kupi prije nego što se prodaje,
taj umire prije negoli oboli.

IVAN ARALICA: PSI U TRGOVIŠTU