utorak, 09.02.2010.

SALINGER

Iako je ovaj blog zamišljen kao virtualni nastavak knjige 'S više mlijeka, molim' i iako poeziju pišem rijetko ili nikada, smrt J.D. Salingera ponukala me da prekršim samonametnuto pravilo i objavim ovdje jednu pjesmu koju sam napisao davno (2006., čini mi se), a koju, za razliku od ostalih, ne smatram lošom i koje se, zapravo, uopće ne sramim.

Pjesma bi bila objavljena i ranije, ali već opjevani problemi s blog editorom stali su na put toj veličanstvenoj zamisli.


JEROME DAVID SALINGER

Devedeset i nešto godišnjak
Leži na svom krevetu
I sasvim očito
Proživljava zadnje trenutke.

Oko kreveta su njegov mlađi brat, njegova kći, njezin suprug
I troje njihove djece.
Unuci.

Unuci su živahni
Iako shvaćaju, osjećaju
Da se sprema nešto dramatično.

Pred kućom služavka
Priča susjedi o propalom braku
Svoje najbolje prijateljice.

Brat drži starca za ruku i govori mu nešto
Ne previše važno.
Kći plače i pokušava govoriti kroz suze
Dok njen suprug dostojanstveno šuti i neprikladno kašljuca
Jer je popušio previše cigareta.

Devedeset i nešto godišnjak
Želi im svima reći da zašute.
Kako bi mogao čuti služavkinu priču.




- 17:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se