Nymphea - luckasta mama http://blog.dnevnik.hr/nymphea

utorak, 13.03.2007.

Final countdown i sretan mi put!


Sjećate se onih blond frčkavih masnih dugolasaca koji su kukurikali ic a fajnl kaauntdaaaaun... ? Ne? Jesu li se ili nijesu zvali Europe? No, i ja križam posljednje dane na kalendaru, brojim sitno... tri dana i par sitnih sati do preleta preko Big Bare.

Posjetila me teta Neuroza. Neugodna gospoja. Od nje mi se frče želudac kao onim dugolascima kosa. A imam i zapletaj crijeva. I crvuljak mi se stisnuo.

Naime kaj:
Nemam kofera. Tojest, imam ga u perspektivi. To je kao kad ste gladni a meso vam je u frizeru na minus 20. Imate ručak u perspektivi.
Svejedno, frend će mi posuditi svoj sretni samsonajt kofer kojega avio kompanije jednostavno ne mogu izgubiti. Jel tako? Neka me netko sad brzo uvjeri u to. Posebice nakon što mi se frendica sinoć vratila s puta a njen je zmazani veš u koferu odletio put Bangkoka. Tako se barem ona nada.

U kemijskoj čistionici su mi zagubili sako. Onaj moj crveni, sretni sako koji je osim svega još i seksi. A imao je samo jednu omanju flekicu od čokoladne torte. Tko je još vidio ići na dječje rođendane i motati se oko torte u omiljenom sakou? Rkljuš!

Kćer je definitivno odlučila odreći se svoje majke preko novina. A za svaki slučaj još i nositi škarnicl na glavi da je slučajno ne bi vidjeli u mom društu. Zašto? Paaa, vidjela me kako pokušavam razgaziti nove novcijane sandalice. A to se, to zna svaka šuša, radi tako da obujete debele sportske čarape, nazujete cipele i hodate po ulaštenom parketu gore, dole... (Xi, jel misliš da ima još koje slobodno mjesto u seljobeljo kategoriji za mene?) Lako za to što će susjedima otpasti žbuka s plafona. Ipak je mnogo gore kad skoro slomite vrat igrajući se u takvom autfitu kukuc s bebulincem pa vam se noga omakne na kuhinjskim pločicama. Ja odavno nisam bila u stanju napraviti špagu. A bome nisam niti večeras na pločicama. Iako je tako izgledalo.

Uz to me uhvatio i heksenšus. Naša uredska čistačica je jedna jako feš žemska. Ona obožava prati prozore i usisavati pri propuhu. Kaže da najbolje radi dok oko nje brije propušina od par sto čvorova na sat. A to što mene zašteka u području desne lopatice pa sad jedva okrećem glavu, koga briga. Bitno je da mi se prozori u uredu cakle.

Netko mi je zaželio avion bez turbana. Iako sam ja to pročitala kao avion bez turbina. Pa me uhvatio strah da možda postoje i avioni bez motora. Dakle, ja se nadam da nitko u avionu neće imati teroristički turban u glavi, oni na glavi me ne brinu. Nadam se i da nitko u avionu neće imati šiljak za led skriven u tenisicama. Niti zataknut za pojasom. Nadam se da ćemo imati prave pilote i da će me suputnici pustiti da malčice ubijem oko.
Inače nisam pehista, časna masna!

Važne stvari su spremne: fotić posuđen, iPod nabijen i ulašten, većina odjeće opeglana i oprana (osim crvenog sakoa, grrrr). Cipele skoro pa razgažene. Spremna je i nova zubočetkica i nova pasta. I to je uglavnom to. Što mi drugo treba?

Ooooom. Pokušavam otjerati gospođu Neurozu.
No, gdje su te dobre želje, mantre, čini i čari?

13.03.2007. u 22:46 • 20 KomentaraPrint#^

petak, 09.03.2007.

Oproštajno pismo wave i nekoliko napomena

Prvo napomena: sretan vam Dan žena cerek iako sa zakašnjenjem. Kunem se da sam vam jučer pokušala ovdje ostaviti karanfil. Ali nije me šovinistički B(l)og pustio.
Dragi mi je rekao da bi on meni kupio karanfil, ali da je bio dugačak red u cvjećarnici. Zato mi je donio kUranfil. Veli da je on uvijek svjež. I ne treba mu mijenjati vodu. To on sam obavi. Tako je i ovaj put vuk bio sit a ofca je blejala dead

Sad ide obavijest. A, prije obavijesti, upozorenje: uzmite nekoliko paketića maramica i odmah možete početi ridati.
Jer, ode vam Nymph preko bare.

Ne, nije to ništa ozbiljno, idem raditi. Dobro, dobro, vidim da stvaram konfuziju. Elem, 17. ožujka idem na 14 dana na poslovni ilitiga biznis trip u Ju Es end Ej. Idem ponešto Boratovim stopama (samo se nadam da me neće snaći žohari u nekoj sobi ;-) a ponešto vlastitim. Prvo sam u Washingtonu i Richmondu. Osam do devet dana ću, daklem, hodati stazama kojima su prije mene kročili Indijaneri, uvozni crni robovi i njihove bujne raspjevane crnkinje, George Washington i Thomas Jefferson, opijat ću se u barovima gdje je pio i mračni E. A. Poe, vjerojatno ću se susresti i sa samim dužnosnicima jameričkoga Kongresa i sve ću biti tako jako važna, ukostimičena, uštiklana (ali ne i uštirkana) i bez dokoljenki (ovo je samo za Hrundija, našeg Aliju). Spominjem robove samo zato što ću se i sama nacrnčiti i to vjerojatno od sumraka do zore. Neću pretjerati ako kažem da mi suputnici uglavnom izgledaju kao likovi iz prethodno imenovanog filma, nakon ponoći!
Kad završi ovaj uštogljeni dio programa, onda ću si malo odletjeti do Kanzasa. Zašto se moja frendica smjestila baš u samom središtu te sićušne prekobarske zemlje, nemam pojma. Veli da joj je muž želio uzgajati konje. Jezušimarija!! Kad se vratim, pričat ću vam. To o konjima!
Najvažnije je to da sam si rezervirala cijeli jedan dan za Smithsonian National museum of the American Indian. Moram djeci kupiti perjanice, sebi jedan dobar luk i strijelu i pero (da si zataknem znatevećgdje kad potpuno prošvikam) a bilo bi dobro nešto naučiti i o američkoj povijesti (red Indijanaca, red dinosaura, red etnologije, red biologije...). Seki sam obećala bubanj, a mužu krznene mokasine. Mislim da ću si kupiti i jednog dinosaura . Tako da mogu plašiti susjede kad mi se parkiraju ispred ulaza u dvorište. Kćer me je obavijestila da mi je bolje da se ne vraćam doma ako joj to sve ne pofotkam. Okej, onda se ne vraćam, velim ja. Samo me pogledala ispod oka i odmahnula rukom. Pubertet u osmoj godini?? Lastane, jel moguće?? Veli Sadistico da si za fotkanje kupim ovaj! Mislim da ću si za put posuditi neki mali digitalac, a ovaj ću si kupiti u Zemlji koja na cijene ne lupa dvadeset i osam različitih marži, pa je sve samo upola jeftinije.

Nakon ove uvodne litanije, slijedi pismo: Dragom mom Dragom, premiloj dječici i svima onima koji će osjetiti bol u prsnoj kosti uslijed mog boravka izvan kuće (može ih se na prste jedne ruke… jel).
Daklem, Ljubavi Moja, suosjećam s tobom već sad. Dva tjedna ćeš imati pune ruke pelena, veša, suđa, pranja, pospremanja, plivanja, odvođenja, dovođenja, zadaća, džeparca, špeceraja i inoga.
Najvažnije je da redovito pereš veš. I sebe. A i djeci će dobro doći redovita kupka. Što se veša tiče, uputno je odvojiti crno od bijelog, a napose crveno od bilo koje druge boje. Košulje se ne kuhaju na 90°C, a to nema potreba raditi niti s dječjom odjećom. Plavi ručnik bi bilo dobro izdvojiti od njegovih bijelih kolega. Deterdžent za pranje se dodaje u minimalno potrebnim količinama.
Dijete se, pak, pere u kadi, s dječjim šamponom i bez omekšivača. Ja najmanjemu operem i kosu jednom tjedno, a kćer će se snaći i sama. Važno je ograničiti joj boravak u kadi na max. 60 minuta. Imaj na umu da naš sinčina voli gurati glavu u mašinu, pa je prije toga isključi. Naš dječačić voli gurati i ruke u školjku, pa bi bilo dobro da već jednom naučiš spuštati dasku. Tj. obje!
Za ručak i večeru se može kuhati štošta a da nije meso. Hrenovke i jaja su isto meso. Vjeruj mi, i povrće ima nutritivnu vrijednost, a bome i voće. ČPR!
Kruh nije dobar za jelo kad na njemu primijetiš male sivoplavkaste pljesnive mrljice. U dućanu svaki dan imaju svježeg kruha.

Usisivač je onaj mali narančasti stroj s dugom surlom koji poždere sve mrvice po podu a bome i nešto prašine. Bilo bi dobro da bar jednom prođe po stanu dok me nema. Jedino što to neće učiniti sam. Moraš ga voditi.
Molim te, nemoj prati napu niti planirati veeeeliko čišćenje dan prije mog dolaska. Nema smisla da moramo zvati bager da dođe raskrčiti stan netom prije no što će se zrakoplov prizemljiti. Imajući na umu da ću se po svoj prilici raspištoljiti šopingirajući po esadeu i donijeti sa sobom hrpetine prljavog veša i poklona za najmilije, samo će za moje potrebe trebati parkirati jedan šleper ispred zgrade, a znaš kakve probleme imamo s parkirnim mjestima. Ako stvarno zagusti i nakupi se otpada, nazovi nekog kamionđiju, neka skine ceradu i dobro ciljaj s balkona. Pazi samo da ne pogodiš susjedu magistru. Opet je počela nositi šeširić s trešnjicama!

Zvat ću te odmah prve večeri. Rekli su nam da u blizini hotela ima neki bar gdje nas očekuju, a baš kao za vraga se taj dan slavi Sv. Patrik. Ja ću se morati žrtvovati (sve za posao!) kao prava proleterka i popiti koju zelenu pivicu. No, cijelo ću vrijeme misliti na vas. Na to kako trčiš po kući loveći mališu koji se penje po namještaju. Na to kako je vjerojatno pronašao način da iščeprka sigurnosne utikače iz utičnica i napokon ugura prstiće u struju. Na to kako izgleda njegova pelena nakon što cijeli dan nije prestao jesti. Na to kako te Pametnica izluđuje pitanjima i duri se što joj ne želiš napraviti cedevitu. Bit ću s vama i srcem i dušom. I s nosom u krigli!

I, najvažnije od svega: Obećajem da ću se vratiti! Barem po djecu :o)

09.03.2007. u 09:48 • 21 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

'Malo sim, malo tam!' :-))

nymphea@net.hr


Linkovi

Blog.hr

Statistiku ne kužim i zato sam je uklonila. Tko šljivi brojke, dajte komentare :-))



Bloga mi moga, previše vas je... thumbup

Brod je u boci
Čoravi udo - lud ko gužvara i s uvrnutom uškom!
Demjan - šije 'moher' haljine
E.P.
Herostrat
Hrundi v. bakshi
Jana s iglama
Jazzie
Jezdimirka
Scorpy The Jezikoslovac
Kućanica u Japanu
Lucy
Milou
Nemiri
Nixa
Porto
Suzy
Šanzelizee - još jedna Mama
Translatorica
Trillian
XXX(iola)









Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se