nutella forever

Evo dragi moji..
došlo je vrijeme moje male pauze.. mojih 5 minuta..
shvatila sam neke stvari..a to je da se moram pod hitno maknuti iz ovog bola,tuge i melankolije koja me zahvatila..
već se duže vrijeme ne osjećam dobro.. i svakim danom sve je gore..
tak da trebam uzeti mali predah.. dok ne posložim stvari u svojoj glavi..
moram se maknuti na neko vrijeme.. moram se osloboditi ovih niti mraka u koje sam se dala previše uvući.. nije dobro ni za mene ni za ljude oko mene..



i onda bude bolje da ne pišem neko vrijeme.. ne želim vas zamarati svojim problemima.. ne želim da ostanu ovdje zabilježeni.. moram ih se riješiti.. temeljito i trajno..
moram početi vjerovati u bolji svijet… maknuti se od tame koja me okružuje..
nadam se da ćete shvatiti.. i da ću se brzo vratiti.. tj.da će se uskoro sve posložiti..
želim ugledati svjetlo.. najpriej ga moram zamisliti, da bih ga onda ugledala.. a želim ugledati svjetlo..i znam da me čeka.. na kraju tunela.. ogromno svjetlo i osmijeh mog anđela..;)



Hej, budi jaka ti,
najlakše je plakati..
To nam samo Gospod svira jesenju sonatu…
(Balašević)

VOLIM VAS PUNO! I mislila budem na vas svakog dana, ostavila koji komentar…pusa

"Bezuvjetna ljubav! Roditelji vole svoju djecu, to se razumije.
Ali,ako je dijete zdravo i u svakom pogledu uspješno postoji mogučnost da se roditeljska ljubav pretvori u uvjetnu ljubav.
Neki roditelji vole djecu zbog nečega.
Dijete je pametno i lijepo-to je razlog za ljubav;
ponosni su na njegov uspjeh-to je razlog za ljubav;
to je njihovo dijete- i to je razlog za ljubav.
Međutim,ako dijete nije ni lijepo,ni pametno,ni sposobno,
a sigurno je da neće biti ni uspješno,tada otpada svaka pa i najmanja mogučnost uvjetne ljubavi.
Ono što preostaje je bezuvjetnost – ili je ljubav ili nije.
Bezuvjetna ljubav je ljubav koja je dostatna sama sebi-ona ne traži razloge ili opravdanja,
ona jednostavno jest. "
(A.P.Kezele, Anđeo pod maskom)


zašto ovaj tekst..pa eto.. to je samo jedan mali dio knjige prepune stvarčica za razmišljanje.. a već dosta dugo razmišljam o toj bezuvjetnoj ljubavi..najprije roditeljskoj,a onda i svakoj drugoj..prema prijateljima, prema voljenoj osobi...
nažalost..većina roditelja voli svoju djecu pod uvjetima.. koliko god mi to sebi htjeli ili ne htjeli priznati..
da li je takva ljubav ona koju mi želimo? da li nas takva ljubav čini sretnima i oslobađa nas? ljubav za koju se trebamo potruditi...
cijelo vrijeme imam osjećaj da se trebam izboriti za nečiju ljubav..
i onda mi to ne izgleda kao ljubav koju mi neka osoba daruje nego ljubav koju sam kupila svojim ponašanjem,ocjenama, djelima..
voljeti nekoga zbog njega samog.. zbog toga što postoji.. što diše.. i što je tu..

pokloniti mu osmijeh i kad nije baš uspješan..
pohvaliti ga i onda kad mu ne blistaju zvijezde..
reći mu da je važan i poseban iako se tog dana nije ničim istaknuo..
voljeti nekoga BEZUVJETNO...
...to je prekrasno...

Jučerašnji dan, svi raniji dani i godine, sve je to prošlo, pokopano u vremenu.
Ništa od toga više ne možeš izmijeniti.
Bilo je krhotina? Ne vuci ih uokolo za sobom!
To će te iz dana u dan sve više ranjavati i na kraju više nećeš moći živjeti, nečeš izdržati. Ako ima krhotina,oslobodit ćeš ih se ako ih staviš u Božje ruke.
Ožiljke ćeš izliječiti ako iskreno oprostiš.
A ima krhotina koje ne možeš izliječiti ni uza svu ljubav.
Moraš ih ostaviti gdje jesu.


Nemoj današnji dan započinjati
s jučerašnjim krhotinama…
(Phil Bosmans)

malo sam razmišljala o ovom tekstu gore.. u zadnje vrijeme mi se događa da me povrijede malene sitnice koje, kad bolje pogledam, nešto znače samo meni, ne i ljudima oko mene..
a sve te sitnice su zapravo krhotine koje vučem iz prošlosti u sadašnjost i pokušavam ih strpati u budućnost jer ih se jednostavno ne mogu riješiti…
i svaki put mislim da sam ih ostavila iza sebe, pa se onda pojave sitni komadići koji me piknu kad najmanje očekujem i kad nije prikladno..
i onda se vrate sjećanja.. opet mi je loše..opet boli..
href="http://imageshack.us">

ali na koji način se riješiti krhotina koje ni ljubav ne može izliječiti.. krhotine kojima se nema snage oprostiti.. one,male…nevidljive,a tako bolne.. kako se riješiti toga?
svaki put kad mislim da počinjem iznova..da bude ovaj put sve savršeno..od odnosa u obitelji, prijateljstva pa do ljubavi..
ama baš uvijek i svugdje me prate komadići prošlosti…
i pitam se da li ću ih se ikad riješiti?
baš uvijek moraju biti tamo gdje mi je najljepše i sve upropastiti?
ne znam.. ponekad previše boli.. ponekad mi dođe da samo odem..bez riječi..
da odustanem od te uzaludne borbe s prokletim komadićima, krhotinama..
href="http://imageshack.us">

ali opet mi je previše stalo do nekih osoba da bih sve pustila.. i onda ostavim..nek boli.. nek reže..
nema drugog načina..
evo i rečenice R.Bacha o tome :
Jedini način na koji ćeš izbjeći sve zastrašujuće izbore je napustiti društvo i postati pustinjak, a to je zastrašujući izbor!

evo.. nema zaključka.. osim da moram naučiti živjeti s tim i ne se dati tom valu tuge koji mi svakodnevno donose komadići prošlosti..
teško je..
i samo ostaje nada da će se jednom te krhotine pretvoriti u prah i da ću ih sretna izbaciti iz svog života.. prosuti po lavini boli koju ću ostaviti iza sebe…



btw.nešto sretno za kraj.. popodne sam dobila malo stvorenjce.. Oskara.. malenog zamorca.. tak je preslatki..još je preplašeni..pa ga neću slikati..ali nadam se da bude se brzo uklopil… i onda budem bacila koju fotkicu;)
iskreno se nadam da bude živel duže od zečeka.. teta u dućanu je rekla da su zamorci otporniji na bolesti od zečića..
ne znam..sretna sam, al s druge strane..ne znam kak bih ovaj put podnijela da i njega izgubim…



šaljem svima ogromnu pusu :*

..danas nađoh prijatelja..
..imao je veliko crveno srce
i malo slabašno tjelešce...
...bio je krhak i veoma osjetljiv,
ali pun veselja i života.....upoznah ga na školskoj torbi
i prenesoh na ruku..
izmamio je osmijeh,
...donio i tugu..

nije živio dugo..
ali je ostavio trag..
... prekrasan trag..

Dođe mi tako da ne volim sebe kad odeš ponekad..
I pitam se kako sam ja to bez tebe živjela do sad??
Svijet je opasno mjesto gdje ne odlazim često,
tamo idi sad i zaboravi riječi što našoj su sreći ugasile sjaj..


Da ne volim te, da nema me
DAL BI TE POVRIJEDILO?
Da nema me, da ne volim te
ŠTO BI OD NAS OSTALO?
Da ne volim te,da nema me
TKO BI ME ZAMJENIO?
Da nema me,da ne volim te
DA LI BI TI IKAD ZATREBALO TO?


I tvoje riječi su meke i teku ko rijeke mimo srca mog..
Ljubav igra se s nama bez smisla,bez plana,
tko je kriv za to???


Nikad nije svejedno mada manje je vrijedno što imali smo mi..
I svi dodiri blijede, ni suze ne vrijede kad ljubav prolazi..

I ništa ne pomaže drugo i da odeš jedan dan
nebi izdržala dugo bez tebe kada znammm…


I da nema me,..nema me..nema me..
I ja te pitam: TKO BI ME ZAMJENIO?!?
i što bi od nas ostalo?