Koliko god pokusavala sakriti to.
Koliko god mi to ne bilo jasno.
Zasto bas ja...
Zasto bas meni...
99 pitanja slijedi me.

Puno toga zajedno smo prosli.
Puno toga si mi ispricao, nikada previse toga rekao.
Bio si uz mene dok sam odrastala. Nosio si me. Ucio me.
Tvoj crveni yugac zauvijek cu pamtiti.
Tvoje poteze saha nikada necu zaboraviti.
Tvoj smijeh... Tvoj hod...

Nikada nisam pisala o tebi.
Bio si mi dio svakodnevnice.
Misla sam da nikada neces otici.
Misla sam da ti nije bilo sudjeno da odes.
Neki lik tebe u besmrtnosti...
Jos uvijek, vidim te...
Vidim te kako stojis na balkonu i uvlacis u sebe zadnji dim svojega ubojice.
Kao sto si ti mene ucio, tako sam te i ja upozoravala.
Ali kako sam prestala...
Tako je i pocelo. Znali smo da su ti dani odbrojeni.
Zadnje ljetovanje s tobom...
I tamo si nas cekao na balkonu.
Nikada necu zaboraviti to.
Kako si se smijao na moje gluposti...

Od tvojeg pogreba,
iako je proslo nesto malo vise od dva mjeseca...
Nisam plakala. Neznam sto mi je sada.

Kako mi vise nisi pred ocima, tako mi je on...
Nisam dobila nista novo, samo sam shvatila sto imam.

Ostani dio mene.
Voli te tvoja...