moj, i samo moj blog

petak, 28.04.2006.

zjew

hello! samo da Vam javim da me neko vrijeme neće biti. glavobolje su nešto žešće, o mukici da ne pričam, a povrh svega me i nesanica hvata. sutra idem doktoru da vidim koji mi je zadnjih dana... eto, žao mi je što Vas neću posjećivati neko vrijeme i što neću pisati, samo se nadam da će mi u međuvremenu pasti nešto pametno na pamet =) ovo pomalo blesavo zvuči, al ajde... vidi se da sam bolesna. samo da Vam još zaželim ugodan vikend, provedite ga što ljepše možete i zapamtite, kako Vas netko čini sretnim, tako i Vi činite nekoga sretnijim i duhovno bogatijim. ako ništa, držite se zbog njih kroz ove kišne dane! ako bude komentara, hoću u svakom čuti da ste se barem jednom u danu dobro nasmijali! smijeh produžuje život, da,da jes, jes, B gud ljudi, voli Vas boležljiva!

- 01:57 - Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 26.04.2006.

povratak...

ne znam kako za Vas nešto starije, ali za nas mlađe počinje tjedan katastrofe. štoviše, započeo je. da, vraćeni smo u svakodnevicu koju većim dijelom čini škola. prvo da se ispričam zbog duljeg ne pisanja i ne posjećivanja Vaših blogova danas. imam opravdani razlog. uhvatila me teška migrena, prespavala sam gotovo cijeli dan jer doslovce nisam mogla gledati. sad je situacija nešto bolja pa sam Vas se sjetila! u svakom slučaju, velika Vam hvala na komentarima! i tako sam se vrpoljila danas u carstvu cjelodnevnih snova i mnoge su mi stvari pale na pamet. između ostalih, i važnost fizičkog izgleda danas. i onda sam shvatila da imam i anketu što se toga tiče. najviše Vaših glasova je otišlo na izbor c, što znači da izgled ne predstavlja neku veliku ulogu danas. ako je tako, zašto se još uvijek bojimo da nećemo biti prihvaćeni zbog izgleda? iskreno, već sam godinama iskompleksirana zbog svog izgleda, no duga je to priča. stvar je slijedeća: svaki put kad primjetim nešto, zapravo ne primjetim ja nego neki od pametnjakovića koji nemaju pametnijeg posla nego analizirati tuđa ljudska tijela, naravno da mi to odmah postane kompleks. kažem Vam, duga je to priča, ta s mojim kompleksima. i onda se nešto promijeni, ne znam što, nestane taj kompleks. ne kažem da nestane fizički, nestane meni u glavi. kao što moja najdraža majka uvijek kaže: sve je to samo tebi u glavi. i stvarno je. onog trena kad pokušam mane pretvoriti u prednost, kompleksa nestane, a ja se osjećam puno bolje. nisam savršena, daleko od toga, zapravo još uvijek imam mnogo, možda i previše kompleksa, ali nekako sam se naučila nositi s njima. ne dam im da me dotuku, ne dam im da se zbog njih osjećam manje vrijednom. jer to NISAM, jer to nitko drugi NIJE! svi smo stvoreni na sliku i priliku Božju, u tom slučaju ja mislim da je Bog onda prelijep jer smo i svi mi. i napoleon je bio pinklec pa jel ga to spriječilo da postane povijesna ličnost? jedan od najvećih vojskovođa svih vremena? nije. zato neću i NEĆEMO dopustiti da nas naše sitne nepravilnosti koče, nego znate što ćemo napraviti? zainatit ćemo se i te će nas sitne nepravilnosti tjerati naprijed, biti nam motiv za uspjeh! tko je postavio standard o nekoj ljepoti? tko? da ga samo vidim, taj ne bi živ ostao =) šalim se, ali sve što hću reći da ljepota ne postoji, isto kao ni vrijeme, sve je to čovjek stvorio, sve si je to čovjek zakomplicirao. zašto to onda čovjek ne bi popravio i olakšao si stvari, olakšao si život? jedna prelijepa rečenica iz psalma za kraj: "LIJEP SI, NAJLJEPŠI OD LJUDSKIH SINOVA!" neka Vam to bar malo dočara sliku o beskrajnoj ljubavi zbog koje ste stvoreni i u kojoj živite! love ya, kiss...

- 19:30 - Komentari (20) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.04.2006.

laku noć...

žao mi je, nisam prije imala vremena pisati. samo da Vas obavijestim, otišli su švabe... iako su mi poremetili sve planove, nije mi nimalo žao zbog njihovog dolaska. zašto bi mi bilo? usavršavala sam engleski ovih dana, bila u gradu nešto češće, upoznala nove ljude, upoznala sam se bolje s njihovom kulturom a to obožavam - nova iskustva i nova poznanstva! u petak sam napokon vidjela neke ljude nakon jako puno vremena, baš sam bila sretna! između ostaloga, došao je i bivši... a šta da Vam kažem? sad sam bar 100 % sigurna da ništa ne osjećam prema njemu tako da je to poglavlje završeno. moram Vam se zahvaliti na komentarima, svi su pročitani, svi su dobrodošli! prijateljica mi je rekla nešto što me jako oraspoložilo, odobrovoljilo, razveselilo, Vi odaberite izraz, uglavnom, taj me osjećaj obuzeo. rekla mi je da je dobro što u teškim trenucima postoje osobe kao ja, u smislu da vidim svjetlo u najvećoj tami. njene riječi (da ne bi ispala umišljena :)). pa u skladu s njenim, a i mojim nedavnim raspoloženjem, evo jedno zrnce... NITKO NE TREBA OSMIJEH TAKO SILNO KAO ONAJ TKO SE NE MOŽE NASMIJEŠITI. nažalost, na svojoj koži sam to osjetila. vjerujte mi, kada ste depresivni, makar jedna topla riječ, pogled, dodir imaju neprocjenjivu vrijednost. jedna rečenica vas može tako dirnuti, natjerati u plač. ona vas može ili natjerati u najveću depresiju ili vas izvući u trenutku iz iste. nešto fascinantno. čovjeku nedokučivo. u onom svom "eseju" iz vjeronauka sam napisala da sam zahvalna za sve što mi se dogodilo u životu. recimo, da nisam bila depresivna, ne bih znala kako pomoći svojoj prijateljici, ne bih znala da život ima toliko lijepih strana, u onome mraku, mrak bih jedino i vidjela. jer ljudske oči ne vide dalje od nosa. zapravo, mislim da to i nije u potpunosti istina. mislim da čovjek itekako dalje može vidjeti, samo mora htjeti. važna je volja. volja + osmijeh čuda rade. ljudi moji, tu sam... ako Vam ikako mogu pomoći, adresu znate. nije baš da ćete me vidjeti kako Vam se smiješim, ali jedan mali smajlić će upaliti, a riječi ćete čitati. :) moramo se snalaziti i jedne druge potpomagati. tako se živi i uživa život - u zajedništvu! love ya, kiss... evo jedan tračak sunca da osvijetli Vaše duše, da tu toplinu širite oko sebe i da Vama daje povoda za nastavak i u najtežim trenucima! (kliknite i uživajte)

- 23:42 - Komentari (27) - Isprintaj - #

petak, 21.04.2006.

"što je danas lijep i sunčan dan..."

šta bih dala da se svi osjećaju kao ja sada! toliko su me razveselili Vaši komentari i riječi podrške, na tome Vam beskrajno mnogo hvala! mogu samo reći da me sreća ponovno pronašla. trebalo mi je malo da shvatim da je sreća vagabundo. na jednom blogu sam pročitala kako ne bi smjeli trčati za srećom jer u tom slučaju ona od nas bježi. iskreno, nikada nisam trčala za njom, uvijek sam tu, na jednom te istom mjestu, pa kad naiđe, naiđe, ja ću je srdačno prihvatiti. naišla sam na par nazorovih aforizama. htjela bih ih podijeliti s Vama. " teško čovjeku kad počne osjećati da u novo proljeće sam više - ne cvjeta. " mislim da bi se mnogi složili s njim, ja prva. baš teško padne čovjeku kada vidi da se sve mijenja s dolaskom sunca, jedino ti ostaješ isti, i to ne svojom krivnjom. nešto te drži, koči, hoćeš naprijed, ne možeš. na kraju i izgubiš volju za napretkom, poboljšanjem. odustaneš. no upravo tada naiđe onaj vagabundo o kojem sam pričala-sreća. imam jedno zrnce mudrosti vezano uz ovu rečenicu. opet je dugačko, onima kojima smeta, neka slobodno preskoče. KAD TI POSTANE TEŠKO I SVE KAO DA JE PROTIV TEBE, KAD TI SE ČINI DA VIŠE NI MINUTE NEĆEŠ IZDRŽATI, NEMOJ POSUSTATI JER UPRAVO ONDJE, U ONOM ČASU SVE ĆE SE IZ TEMELJA PROMIJENITI. harriet beecher stowe. ja sam živi primjer. uvijek kažem svako zlo za neko dobro. kad si takve "sreće" da cvjetaš malo kasnije, vidjet ćeš koliko je ljudi kojima je stalo do tebe. vjeruj mi, to te odmah raznježi, oraspoloži, poželiš vječno nebu zahvaljivati na takvim ljudima. i zahvališ. :) " usprkos ratu, kugi i gladi, pa čak i usprkos starosti, život je ipak lijep. " nedavno sam u tramvaju srela čovjeka, starca. dala bih mu maksimalno 70 godina. ali to bi zbilja bio maximum. čovjek ima 98 godina! da ga samo vidite kako se kreće, a preživio je dva svjetska i domovinski rat. sin mu ima oko 70 godina, da ne nabrajam ostalu rodbinu (vodili smo poduži razgovor :)). da vi vidite kako čovjek priča o životu, zbilja je sve proživio. nije mu žao ni zbog čega što je u životu napravio, ali ne žali ni za onime što nije. ostala sam šokirana. on je čovjek kao i svi mi, proživio je isto što i svi mi i da dalje priča o životu kao o nečemu najljepšem što mu se moglo dogoditi, darovati... i onda si ja mislim: pa ja nisam normalna. evo, čovjek preda mnom, 98 godina, sretan! dam se kladiti da mu je u životu bilo puno teže nego meni, ali on je sretan, on živi, on ne žali. nepokolebljiv je. a ja tu... pa sram me može biti, gotovo mi je sve servirano na pladnju i da ne znam to iskoristiti, da ne znam u tome uživati, DA NE ZNAM NA TOME ZAHVALITI?! ne mogu reći da sam potpuno bez iskustva. prije nešto malo više od godinu dana gledala sam smrti u oči. nedavno sam opet imala neku operaciju (ništa ozbiljno, krajnici, ali svejedno, osjetiš kako je ljudima koji ne mogu govoriti). i mogu reći da su mi valjda ti trenuci bili najsretniji u životu. onda kad sam bila u najvećoj opasnosti. napokon sam se probudila iz zimskoga sna, napokon je i meni sunce zasjalo, napokon sam i ja procvjetala! i sad sam neopisivo sretna! hvala Vam ljudi moji, hvala Ti Bože! love ya, kiss...

- 15:25 - Komentari (31) - Isprintaj - #

srijeda, 19.04.2006.

jeste li vidjeli moju sreću?

evo ga. gotovo je. znala sam. ne mogu ja biti sretna previše dana i još to zaredom. znala sam. šajzer, što bi rekli moji švabe. it's gone, once again. da mi je samo znati što mi se dogodilo?! to me valjda najviše od svega muči. gdje je nestala ona marljiva, optimistična, sretna cura? ja bih je htjela nazad. ne razumijem zašto ja? nikad nikome nisam ništa napravila. ali meni jesu. možda je upravo to i razlog. ili kasnim s pubertetom? I'm so f... up right now. nekako imam dojam da se možda previše trudim ponekad. imam dojam da nikome nije stalo do mene. šta se toliko razlikujem od drugih? po čemu? i ja sam čovjek. i ja dišem, i ja sam željna ljubavi. zašto toliko dajem, a ne primam? toliko pitanja, a nigdje odgovora. sve ovo skupa me psihički ubija. mnogi bi davno ili možda čak i ovdje pokleknuli. ja samo stojim u nekom prostoru i čekam. razmišljam. odlučujem, ili možda ipak ne. u bestežinskom sam stanju, stojim, sve oko mene ide, nitko me ne čeka, ne žurim ni za kime. čujem jedino milijun svjetlosnih godina dugu jeku svoga pitanja ZAŠTO? gubim se, padam, opet se dižem. zapravo, podiže me. vjera me spašava, ona me diže. ono što sam nekad znala, više ne znam. sve što mi je nekad bilo važno više nije. mijenjam se, ali ne na bolje. nitko me ne voli vidjeti ovakvu. da bar mogu reći da sam prethodnu rečenicu izmislila. nisam. upućena mi je puno puta u zadnje vrijeme. i previše. k vragu. -dodatak- myspace layout hvala Vam na podršci, druge riječi nemam. ali evo, sad bi se komotno mogla baciti s nekog od balkona. švabe su se napili iako sam se trudila svim silama zabraniti konobaru da im prestane donositi alkohol. i sad nemam mira. jedan pleše, skače i viče marionete, marionete, a kako mu je engleski slab, ne zna mi baš objasniti o čem se radi, koliko sam shvatila radi se o nekoj predstavi. ovaj drugi se ne da otjerati u krevet. ukrao je sestrine mucaste šlape s noćnim motivima i viče pušn, pušn, taq nešto, ne učim njemački, pa ne bih znala. i njiše se lik, naravno da je pao na putu do doma, glupi "frend" ga je naučio nešto hrvatskog pa sad svakoj curi na ulici viče RIBO (značenje: opa miki, dobra si) bez obzira ima li cura 5, 15 ili 75 godina. ma katastrofa. uvijek me nevolje nađu. ako moji saznaju da su došli pijani, letim skup s njima na ulicu. KAD ĆE OTIĆI??? ma znate da vas volim... kiss

- 14:04 - Komentari (22) - Isprintaj - #

svega pomalo...

- 00:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.04.2006.

dobro jutro ;)

slikica za dobro jutro... evo kada ja idem pisati post, mislim, bolesno, al ajde... prvo: umirem od gladi drugo: pospana sam i brine me što u ovakvom stanju idem pisati post u ovo doba (sad je pol 5, cca) treće: sutra mi dolaze švabe, a ne znam apsolutno ništa o njima, ni kojim povodom ni koliko god imaju, ne znam čak primam li muško ili žensko u kuću. al ajde. *4.*: opet sam sretna, eto, skoro pa u potpunosti. ovo predstavlja napredak, sretna sam puna dva dana za redom. *5.*: morat ću izdvojiti jedan postić samo da bi napisala nešto o obitelji kod koje sam boravila prvih 5 noći i 4 dana u njemačkoj. zapravo, neću pisati toliko o njima koliko o tome kako smo moja cimerica i ja doživljavale i proživljavale te trenutke. *6.*: našla sam dodatni razlog za zadovoljstvo, soba mi se glanca. bash sam ponosna... *7.*: sad mogu vratiti sestri opizdilicu (sredstvo za kažnjavanje neurednih osoba such as myself; ja nisam dala naziv tom patentu) *8.*: moram si kupiti novu kremu za ruke. ajme što su mi prozori čisti, i rolete, ma sve. nije da se nešto posebno vidi po ovoj mrakčagi, ali primjeti onaj tko je to krvnički čistio gotovo cijelu subotu. *9.*: još uvijek ništa od 183 centimetritaša, ali još sam živa. *10*: mislim da sam skinula koji gram ovih dana, ali sam ih uspješno vratila samo današnjim danom. k vragu i bakina orahnjača... šta mogu kad sam slaba na njene kolače, a pizzu tek... ajooooooooj! ne bih se trebala pojavljivati kod bake još neko vrijeme. *11.*: ja se najiskrenije ispričavam na ovom, jednom od glupljih postova u povijesti istih, naime, umor pere autoricu, no nikako da ju isti natjera na spavanje... *12*: naći ću ja novi spot... samo da kažem. možda da stavim malo gunsa za promjenu, ha? *13.*: zrnce? željate? ne? dobro. onda idem spavati... love ya, kiss...

- 04:25 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.04.2006.

SRETAN USKRS ! ! !

najdraži moji, sretan Uskrs vam želim! nadam se da osjećate bar mali dio one sreće koju ja osjećam! iskreno, ne sjećam se kad sam bila ovako sretna zbog Uskrsa, ne znam jesam li ikada bila. zadnje dvije godine sam valjda počela shvaćati o čemu se radi, bez obzira što sam teoriju naučila u petoj godini valjda, da bi sad to i u potpunosti osjetila! predivan je osjećaj znati da čak i ako nikome ništa ne značiš da je jedan čovjek napravio za tebe više nego što bi napravilo 50 najboljih prijatelja za tebe - umro je, ne bilo kakvom, nego MUČENIČKOM smrću! i spasio te od smrti vječne. lijepo je znati da si nekome poseban. ima jedan psalam koji me neprestano vadi iz najdubljih ponora, iz najžešćih depresija, a kaže: PRIJE NEGO TE OBLIKOVAH U MAJČINOJ UTROBI, JA TE ZNADOH. nekako mi ova rečenica kaže da Bog ima poseban plan za sve nas, iako nam se većinu vremena možda ne čini tako. i taq. jučer sam imala generalku... vjerovali ili ne, doslovce sam cijeli dan čistila! toliko sam umorna bila i onda sam još skoro 2 sata stajala na misi. ali nije mi žao. ako je Isus mogao umrijeti za mene, onda mogu i ja stajati mrtva umorna 2 sata za Njega. i opet svira -trebaš mi- . ah, šta sad... naići će jednom i taj od 185 cm... :) bar se zasad tako tješim. jučer me mama napala da joj dam adresu svog bloga. o da. taman da ti ga dam da znaš šta sam radila u srijedu. o da. rekla sam joj da ga nemam. ALI! buraz ga je valjda otkrio... moram paziti šta pišem. ma da ne bi. buraz, teraj, ovo je moj blog, ja tvoj ne čitam, nemoj ni ti moj! idem na uskršnji ručak, o janje moje... ne dam nikome ništa! neka se hrane krumpirima i salatom! njam, njam... ješ jednom sretan Uskrs svima, nadam se da uživate u onome što vam je bezuvjetno dano! love ya, kiss...

- 13:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 15.04.2006.

trebaš mi...

ova pjesma (by darko filipović) u zadnje vrijeme neprestano svira na mom kompjuteru... neka romantika me pere. ah, ah, valjda mi samo teško pada što će moje dijete odrasti bez oca. primjetila sam nove goste, ljudi moji, dobrodošli mi, nadam se da ćete se pronaći u kojem postu. otvorena sam prijedlozima jer sam i dalje u svemu ovome relativno nova. već sam spomenula da sam malo pregledavala neke blogove. naišla sam na par koji su me ostavili bez daha. stvarno ne znam otkud ti ljudi vade inspiraciju, ali zbilja im svaka čast. napokon sam na pragu negdašnje sreće. primjećujem one stvari koje sam primjećivala samo kad sam bila sretna, svađe sa sestrom se stišavaju, s bratom sam sinoć smijala k'o nikad u životu. vjera mi se vraća, vjera u život, vjera u ljude. iako je nikad nisam ni izgubila, samo sam ju valjda pospremila u jednu od stražnjih ladica svoga mozga i na trenutak ili dva zaboravila na nju. znate kako kažu svako zlo za neko dobro? e pa tako sam ja izbjegavala predati bilježnicu iz vjeronauka jedno vrijeme jer nisam imala sve u bilježnici, a iskreno, to je bilo vrijeme kada mi se APSOLUTNO ništa nije dalo, pa tako ni prepisivanje vjeronauka. to razdoblje zove se depresija. uglavnom, žena mi je zaprijetila da joj moram predati bilježnicu, da je dosta izgovora jer sam jedina bez ocjene. i morala sam napisati esej (iz vjeronauka esej! al ajde dobro..) na temu TRPLJENJE I UMIRANJE DIO SU LJUDSKOG ŽIVOTA. e sad. da je vica (prof. iz hrv.) rekla napišite mi esej na ovu temu, brijem da bih samo zbog dužine "eseja" dobila 1. ali teš (natasha, profa iz vj) se "esej" jako svidio i dala mi je 5 !!! to me razveselilo, ne znam zašto jer mi inače nikad nije bio problem dobiti 5 iz vjeronauka, ali baš sam se raznježila. dodatni razlog svemu tomu je bio što mi je napisala nešto jako lijepo napisala (i nacrtala) kao komentar na moj "esej". ok, sad ne znam koliko se ovo vidi, ali ovo je prvi put da sam JA SAMA (!!!!!!) stavila sliku bez ičije pomoći... ajme, bash sam ponosna. uglavnom, na ovo je nadodala, samo hrabro naprijed. sad ne znam da li da objavim taj "esej" ili ne... ma dobro. dan je predivan, a ja moram čistiti. hm. i onda se pitam kako padnem u depru?! ma nema veze, kaže jedna pjesma "i sve ću preživit..." po običaju, svi su oko mene zaljubljeni, jedino ja izvisila. ah, damn. a možda i ja imam previsoke standarde, tko će ga znati... ali zar je tako teško naći jednog open-minded dečka, višeg od 183 cm kojeg usrećuju sitnice i koji će me iskreno voljeti? vjerovali ili ne, čak sam naišla na jednog takvog, ali eto, kad mi nije suđeno da se i ja smirim napokon... problem je bio što on ne živi u zagrebu. meni je bila živa muka svaki dan se čuti s njim, ali ga ne vidjeti, ne ljubiti ga, ne osjećati njegov miris, ne uživati u njegovim toplim i sigurnim zagrljajima. on je htio da nastavimo vezu, ali nisam mogla više... nisam mogla vjerovati da me netko može toliko zavoljeti u tako malo vremena, shvatila sam po tuzi i suzama koje je izbacio iz sebe kad smo prekidali. dečko, da plače, i to zbog mene! čudo... obično sam ja plakala za dečkima ;) nikad nisam shvaćala ovo zrnce mudrosti: SRETAN PAR DIJELI OSMIJEH KOJI NITKO DRUGI NE MOŽE RAZUMIJETI. nikad sve do 31.8.2005. datum koji neću zaboraviti dok sam živa. ljudi, rekla sam, reći ću opet, ljubite i budite ljubljeni! uživajte dok možete jer sve što je lijepo kratko traje. nažalost, na svojoj koži sam to osjetila. ne morate i vi. love ya, kiss...

- 12:52 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 14.04.2006.

zaboravih nešto

što je srijedu učinilo još luđom je to kaj sam izmislila da sam trudna. s obzirom da je tulum trebao biti za razred only, vijest se brzo proširila i na znam kako, ali brzinom munje izmišljena je priča kako me silovao dečko iz razreda. a kaj je najbolje, bilo je ljudi koji su povjerovali u tu priču, mislim da sam trudna ne bi onoliko pila, ali i dalje je bilo bisera koji su povjerovali u priču. mislim da zaslužujem oscara jer sam svoju ulogu odigrala savršeno uvjerljivo bez obzira na alkohol. i sad me maloprije buraz pitao jesam li stvarno trudna, ma lol. kad je prije priča došla do njega?? drek. sad sam se uvalila. uopće se neću čuditi ako me ljudi počnu čudno gledati kad se vratim u školu... a jesam biser... love ya, kiss...

- 16:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

boli me glavaaaa ;(

to je i razlog mog dužeg izbivanja. već me danima boli glava, ali ja se našla praviti pametna pa sam svejedno pila u srijedu, i to pošteno popila, brijem da me još drži... zato još uvijek i imam glavobolje boliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!! glupi lekadol ne pomaže, neofen još manje,ŠTA DA RADIM?! ma idem još malo he he, možda bol otupi. i taq. sinoć sam se čak potrudila napisati post, ali naravno, morala sam ja nešto zeznuti, ali nema veze. ovaj put nije bio u pitanju x. i taq. u srijedu je bilo PREdobro! bilo bi još bolje da nismo MORALI doma u 1 (čitaj: jedan FUCKING sat poslije ponoći) mislim da ste shvatili kolika je moja ljutnja otprilike... ugl, 3 frendice su trebale doći spavati kod mene nakon tuluma, i jesu, ali jedna od njih se MORALA napiti k'o, k'o... ma nema te usporedbe koja bi mogla opisati njeno stanje. ja se jedva držim na nogama, ali sam još koliko-toliko shvaćala šta se dešava oko mene, ove druge dvije frendice su bile nešto prisebnije, ali poanta je u tome da je ta (zvat ćemo ju rukometašica) rukometašica bila u katastrofalnom stanju te je dvije frendice (one prisebnije od mene u tim trenucima) nisu mogle same dovući do auta kad je moj ćalek došao po nas, pa sam morala i ja pripomoći, što mi inače ne bi bilo teško jer uvijek nekako ispadne da ja vodima pijance doma, ALI s obzirom da sam i ja bila u nešto blažem stanju to mi je sad bilo nešto teže za izvesti. a kaj je najbolje, dok je ćalek (tata) došao po nas, ja sam uspjela doći k sebi i nije me skužio, yeeeey o da. ALI!!! TO NIJE SVE (nazovete li u roku 5 minuta ;)) ! miss rukometa je morala izrigati cijelu ševing rum pa dotični nisu imali gdje akcije izvršavati (ja nisam dotična, tek toliko da se zna ;)) a taman sam upoznala cvaj dečkof koje sam već prije snimila i nisam mogla vjerovati da je došao i taj dan, dobro, večer zapravo, da sam ja njih upoznala. jednog od njih sam skoro upoznala (čitaj: , he he) ALI!!!!!!!!!!! rukometašica više nije mogla izdržati i morali smo madooooooooooooooooooo! to nikad neću prežaliti... stari je skužio kaj se zbiva, a jok neće skužiti, žena je unešena u auto polumrtva, ali je rekao da nitko od njega neće ništa saznati, čak se smijao cijeloj situaciji sutradan. i kaj je najbolje, nitko ni nije saznao... hm. nešto se zbiva s njim. i taq. i taq. i taq. jooooooj, pa praznici su... skroz sam zaboravila, uopće nemam taj osjećaj budući da čistim od jutra do sutra... još jedan razlog za o da. u četvrtak putujem za osterajhhhhhhh jes, jes, he he. i taq. ne znam kaj bi više pisala, taq da ću uvaliti zrnce mudrosti: DECA, NE PITI PUNO I RAZNOLIKO U KRATKOM ROKU. NJET GUD. ISKUSTVO GOVORI. posljedica: glava ne prestaje boljeti danima... love ya, kiss...

- 15:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 08.04.2006.

sad sam hepi

da, bash sam hepi, uspio mi je spotich... i taq. bila sam danas u nekom mini šopingu. kupila sam neke stvarčice za večeras. e pa da, opet idem u belovar (ne bjelovar), tulumchek, nečiji je brzdej, i opet će biti puuuuuuno rukometaša, he he deca... moji ste ma da 100, kao da neće biti nekih zgodnih curičica tamo u štikličicama i taqve njima slične. ma bljak. nije da imam nešto protiv takvih osoba, samo protiv rozo-bijele kombinacije u kompletu sa rozim špičastim štiklicama-čizmicama od kojih mi se riga, JAKO! i taq. jooooooooooooooooj, kad ćem u osterajh??? kad ćem na viiiiir??? kad će završiti škola??? damn.. nikada sve mi se čini. ajde, idem biti dubokoumna na sekundu, dvije, da ne ispadne da je blog samo za jadanje. hm. otkrila sam da je nevjernika više nego što sam mislila. ljudi moji, možete me napadati koliko god hoćete, ali ja vjerujem i mislim da je ovo nešto o čemu bi se trebalo pričati. meni kao vjernici nije jasno otkud sve te silne sumnje? otkud sva ta pitanja? ok, shvaćam da su ljudi različiti, shvaćam da svatko ima pravo na svoje mišljenje, sve ja to shvaćam, ali nekako ne mogu prihvatiti da se unutar tih različitih mišljenja kriju nevjerica i sumnje. nije da ne želim prihvatiti, jednostavno ne mogu. ne znam zašto, ali nekako i dalje vjerujem da će se svi obratiti jednog dana. ali opet... ja sam naivka, više ne znam trebam li sama sebi vjerovati što se nekih stvari tiče. to me jako rastuži, ta činjenica da je nevjernika mnogo, možda i previše. i nemojte me ubiti, znam da ne može sve biti po mom,da ne možemo svi vjerovati, ali mi je to nevjerojatno teško prihvatiti. no ipak vidim svijetlu točku. unatoč različitim religioznim uvjerenjima, nekako sve to skupa nadilazimo i družimo se. ne zamjeramo jedni drugima što (ne)vjerujemo. i to mi je baš nice. ovo ljeto (2005.) sam bila na svjetskom danu mladih u njemačkoj. istina, taj dan je zapravo bilo 11 dana, ali nije bed :) ne znam je li itko doživio i proživio ono što sam ja. toliko ljudi, različitog spola, nacionalnosti, boje kože, ma bilo je stvarno svih vrsti ljudi i da se tako puno ljudi okupi na jednom mjestu radi pape, radi Krista, meni je to nešto prelijepo. isto tako nisam mogla vjerovati kako dobrih ljudi ima, a da ne pričam za brazilce. jako su me ugodno iznenadili! u to vrijeme igrala se nogometna utakmica brazil-hrvatska, i naravno, desilo se tako da smo imali priliku tekmu gledati u istom kafiću. bilo me strah da ne poginem u slučaju ako brazilci (ili mi) počnu (počnemo) gubiti, ali smo svi skupa bili fenomenalni. zezali smo se, pričali, razmijenili dresove, bedževe... i sve smo to (svjetovne razmirice) nadišli u Kristovo ime. i sad mi recite da On ne postoji, da i dan danas ne radi čuda. a mogli smo se mirne duše poubijati. ajde, ajde, nećem vas više daviti... idem naći neko zrnce mudrosti... ŽELIŠ LI BITI SRETAN, BUDI! neću komentirati, mislim da je sve jasno. BUDITE, PUSTITE DA BUDU, LJUBITE I BUDITE LJUBLJENI! love ya, kiss...

- 18:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Đizus svit Krajst

u naslovu je iskazano čuđenje izazvano činjenicom da nisam pisala par dana, što je čudno za mene. JAKO čudno. i taq. baš sam vidjela novu reklamu za juicy, ajme koji smijeh, jedva čekam da ja jednog dana počnem tako zlorabiti muške... i taq. ovih sam dana šetala po blogovima i naišla na svakave, bilo je zanimljivih, neki i nisu bili bash zanimljivi, neki su bili bolesni i nejasni, a neke su pisali trinaestogodišnjaci. dječice, bez uvrede, ali lagano mi žifčeke trošite, ali opet, tako i ja nekom trošim žifčeke... tako da se duboko ispričavam. tko voli, nek izvoli. i taq. njam, burek smazan ;)) na redu je ab kultura i taq. vratila su mi se deca iz živogošća. imaju neke turske fore. navodno turske. ma bash me zaboli, al neka su se oni meni vratili. i taq, idem probati staviti novi spotić, ovaj mi je dosadio. povraća mi se na samu rikijevu pomisao vishe. be back in 5. love ya, kiss...

- 17:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.04.2006.

bez inspiracije sam za naslov, pa ga nema

- 16:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.04.2006.

određenom pingvinu...

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! evo ubijte me, pa strinicu ti poljubim, napišem predobar post i onda slučajno stisnem x!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! pa to moraš biti 2ka kao ja da bi tako nešto uspješno i besprijekorno izvela!!!!! i tako sam bila našla super slikuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu, i sad ju moram ponovno tražiti... ZAŠTO JAAAAAAAAAAAA??? damn, sad moram nešto drugo nabaljezgati... ma kao da je meni to ikad bio problem ;)) evo ovako, nađoh jednu sličkicu za koju tako žalim što je prije nisam našla i poslala ju jednom pingvinu od čovjeka ( ajoj, sad sam uvrijedila pingvine...) sinoć!!!! uglavnom ako ikada zaluta (ne daj Bože) na ovaj blog, prepoznat će se i znat će zašto piše pingvin, a ne neka druga životinja. pa pingvinčeku "dragi" evo nešto i za tebe, iako jedno biće poput tebe ne zaslužuje uopće da ga se spominje na mom, ili ičijem blogu, a kamoli da mu se i mjesto za sličice poklanja. MySpace Layouts naime, cijenjeno moje čitateljstvo, sinoć me već spomenuti pingvin, toliko uvrijedio i povrijedio kao što nije nitko dosad. ne samo da sam ostala razočarana što mi je od svih osoba na svijetu, upravo ta to sve rekla, nego sam isplakala suza i suza jer sam glupa naivka koje ima neizmjerno mnogo povjerenja u ljude. i naravno, to moje povjerenje mi se obilo u glavu... tek toliko da se zna, znam primiti kritiku, štoviše, dobrodošle su jer želim poraditi na sebi kao osobi, iako sam svjesna da je nemoguće svima udovoljiti. ne vrijeđam se lako, ali me se jako lako povrijedi, upravo zbog tog silnog povjerenja o kojem sam pisala. i na kraju si mislim koji k... sad plačem? zašto bi? zato što se ne sviđam nekom neodgojenom balavcu??? iako pingvin JE stariji od mene, vjerujte, ne ponaša se tako. ako ikoga zanima ishod svađe, POBIJEDILA SAM!!! he he, that will teach that penguin not to mess (or fuck, like it's written up there somewhere) with me!!! unatoč svim mojim željama da prema svima budem pravedna i dobra, imam svoje JA i svoj ponos i ne može mi reći (između ostaloga) da sam govno od čovjeka, a bome ni da sam stoka. ne zato što se radi o meni, nego smatram da nijedan čovjek ne zaslužuje takve epitete. ali, netko je jednom jako lijepo rekao: SVAKO ZLO ZA NEKO DOBRO, pa tako su mi one suze sinoć donekle i dobro došle jer sam jako sretna što vam možem reći da me depra pustila!!! pa onda neka ujedno i ova poslovica bude današnje zrnce mudrosti. još samo nešto... NE DAJTE SE NIKAD POKOLEBATI, IMA LJUDI KOJI VAS VOLE, ALI ĆETE U ŽIVOTU ČESTO NAIĆI I NA ONE KOJI VAS NEĆE VOLJETI. NE OBAZIRITE SE NA NJIH, NITI SE ZBOG NJIH MIJENJAJTE! OKRUŽITE SE LJUDIMA KOJE VOLITE I KOJI VOLE VAS! TAKVIH JE UVIJEK VIŠE, SHVATIT ĆETE KOLIKO VRIJEDITE KAO OSOBA, A ŽIVOT ĆE VAM BITI PUNO LJEPŠI I UGODNIJI. love ya, kiss...

- 14:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 01.04.2006.

guess who's back...

- 21:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #