Nogometni stručnjak
29.08.2007., srijeda
Dinamo nema što izgubiti!
|
Kako započeti najavu večerašnjeg dvoboja? Prije dva tjedna smo rekli da je Dinamo propustio veliku priliku ne ostvarivši prednost već u prvom susretu. Tada je Werder istrčao u prilično lošem sastavu i bilo je za očekivati da će se do danas neki igrači oporaviti. Na sreću Dinama, tose nije dogodilo. Dvije najvažnije karike, Frings i Borowski su još uvijek ozlijeđeni. Za večeras su najavljeni sastavi: Koch – Etto, Drpić, Schifo, Carlos – Pokrivač, Vukojević – Sammir, Modrić – Mandžukić, Balaban za Dinamo dok Werder još uvijek nije definirao početni sastav ali za očekivati je postavu: Wiese – Pasanen, Naldo, Mertesacher, Schultz (Tošić) – Vranješ (Andreasen), Baumann, Jensen – Diego – Almeida, Sanogo. U odnosu na prošli susret malo toga se mijenja u Dinamu. Carlos će zamijeniti Čalu a Mandžukić će početi od prve minute. U Werderu je obrambena četvorka u istom sastavu dok će Schaaf vjerojatno mijenjati u srednjem redu, i to Carlos Alberta Jensenom, a možda zaigra i naš Vranješ umjesto Andreasena. Veliku grešku iz prve utakmice kada je na travnjak poslao mladog i neiskusnog napadača trener njemačke ekipe sigurno neće ponoviti i danas. Almeida će igrati od početka a koliko je opasan pokazao je već u prvom susretu. Sreća da je Schaaf u svađi s Rosenbergom koji bi po meni mogao puno bolje odigrati i od Sanoga ali i od Almeide. Utakmicu će odlučiti nekoliko izravnim dvoboja, zatim činjenica kako će se snaći momčadi pred punim tribina Maksimira te tko će uspostaviti inicijativu na sredini terena. Ponovno će klučnu ulogu imati Vukojević koji će jednostavno morati zaustaviti Diega kako je to učinio i u Bremenu. Werder bez Diega gubi mnogo više nego Dinamo bez Vukojevića i zato treba igru postaviti na taj način. Jensen i Vranješ, a još manje Baumann koji bi trebao igrati korektora vezne linije, ne mogu napraviti previše prema naprijed. Naravno, ako Pokrivač, te ofenzivni dvojac Modrić i Sammir odigraju kako treba u obrambenom dijelu. Prvo i osnovno je zaustaviti Diega, tad će se Werder izgubiti u igri, odnosno bez igre jer većina akcija njemačke ekipe ide preko niskog Brazilca. Osim vezne linije, prisak na trojac veznih Werdera trebaju činiti i Balaban i Mandžukić kao što su to radili u prvom poluvremenu Bremenske utakmice. Na taj način će napadi Njemaca počimati a vjerojatno i završavati dugim loptama upućenim od strane Nalda i Mertesachera. Ili još bolje, jalovim pokušajima bočnih igrača koji e na taj način samo još više otvarati prostor Modrima. Nadalje, Drpić i Schildenfeld moraju odigrati utakmicu kao u Bremenu. Na travi su bolji i snalažljiviji od napadačkog dvojca gostiju, u skoku se treba paziti Sanogo koji je iznimno dobar u tom segmentu igre. Bekovski dvojac mora igrati uže u obrambenom dijelu igre jer Werder bez Diega nema nego izričitu krilnu igru, uglavnom se pokušava kombinatornom igrom kroz sredinu doći do prostora za udarac. Osim ako Schaaf ne postavi iznimno visoko svoje bočne igrače u što osobno sumnjam. Na psihološkom planu pripreme utakmice se radi vjerojatno već dva tjedna. Koliko god dana imali, teško je igrače pripremini na atmosferu koja će večeras na Maksimiru biti. Mnogima će prvi put biti da igraju u takvom ambijentu ili da igraju uopćetako važnu utakmicu. Ako izuzmemo utakmice s Hajdukom pred ne uvijek punim tribinama, ova će utakmica biti prva teška utakmica za Carlosa, Schildenfelda, Pokrivača, Sammira a posebno za Mandžukića od kojeg se mnogo očekuje. Kako početi? Napasti od prve minute i hvatati pozitivan rezultat ili čekati zadnjih pola sata pa tad krenuti u ofenzivu? Mislim da treba igrati kao u Bremenu. Ako igra bude prava prilike će doći, kako na jednoj tako i na drugoj strani. U početku je važnije ne primiti gol i ja bi tako i postavio igru. Preuzeti inicijativu, ne srljati previše, zatvoriti njihove najvažnije poluge Diega i napadački dvojac te mirno čekati. Dinamo nema što izgubiti, a dobiti može mnogo. Već ovako je dobio mnogo jer iskustvo prošle utakmice s Werderom te ove večerašnje je nešto nemjerljivo. Tako se treba postaviti. Igrači, igra, rad u klubu i oko njega, sve to govori da je Liga prvaka neminovna. Ako ne ove godine, onda za godinu ili dvije. Nije uopće važno kad, važno je da je rad na duge staze a ne kratkoročni. Sretno Modri!!! |
- 13:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #
28.08.2007., utorak
Na pragu Lige prvaka
|
Nakon upravo odgledane utakmice Crvena Zvezda – Glasgow Rangers dojma sam da su domaćini trebali proći dalje, ako nizašto drugo onda bar zbog inicijative koju su imali tijekom cijele utakmice. No, gosti su znali zašto su došli u Beograd. Nogomet se igra za golove, jedan su Škoti uspjeli postići na domaćem terenu te im je večerašnjih 0-0 bio itekako dobar rezultat. Crvenu Zvezdu nisam gledao već dugo vremena. Očito je da se u tom klubu dobro radi jer nakon prodaje dva odlična igrača, dva napadača koji su se odlično snašli u inozemstvu, Pantelić u Herthi i Žigić u Racingu, klub i daje ima perspektivan i kvalitetan kadar. A ima i rezultate jer su večeras zamalo izbacili iz Lige prvaka puno ugledniji i po imenima bolji sastav iz Glasgowa. Većina prvotimaca su domaći kadar izuzev stopera i dva srednja vezna igrača. Nisam upoznat sa cjelokupnim sastavo Zvezde pa ću zato samo malo reći o prvotimcima koje sam večeras gledao. Stoperski par se činio pomalo nesiguran, pogotovo prvo poluvrijeme kad je u napadu gostiju bio jaki, ali usto i brzi Darcheville. Gosti su postavili igru s jednim napadačem, ali i taj jedan je konstantno radio probleme ili bar iznuđivao prekršaje srpske obrane. Kapetan Basta na desnoj te Andjelković na lijevom strani su odigrali solidnu utakmicu. Možda se ipak od Baste očekivao veći doprinosu napadačkom dijelu, pogotovo zbog činjenice da su gosti igrali s jednim napadačem. Dio terena koji je možda i presudio pobjednika su dva vezna igrača, stranci Lucas i Castillo te krilni igrači. Lukas je jako dobar igrač, brz i tehnički prilično dobro potkovan ali opet nedovoljno dobar da bi napravio veću pomutnju u gostujućim redovima. Nedostajalo je Zvezdi večeras mnogo brzih dodavanja u sredini, brži protok lopte ili eventualno pokoji dribling koji bi napravio višak u škotskoj obrani. Krila su neumorno probijala po svojim stranama i slala ubačaje pred gol gostiju, pogotovo s lijeve strane. Ipak, ti su ubačaji najčešće završavali u rukava golmana ili na glavama obrambenih igrača, a znalo se često i dogoditi da prelete cijelu obranu. Ponekad je bilo i nepotrebnih soliranja Koromana. Nekoliko prilika koje su se Zvezdi otvorile iz ne previše dobrih akcija, nego više iz pogrešaka Škota uzrokovanih jakim presingom Beograđana, napadači nisu uspjeli iskoristit. Sve u svemu, pritisak su Srbi radili tijekom cijele utakmice a Škoti su najčešće nisu snalazili u takvoj igri (iako je liga u kojoj igraju upravo takva). Prepasivna igra Škota odaje dojam kako oni sigurno nisu ekipa koja je zaslužila Ligu prvaka. Posljednjih pola sata igre, nakon izlaska odličnog Darchevilla (propustio veliku priliku sredinom drugog poluvremena), a ulaska Cousina i kasnije Beasleya napadi su im se sveli uglavnom na kombinatorni izlazak dvojice ili trojice igrača do centra te zatim loš pokušaj duge lopte ili podmetanja lopte za napadača. Sustav s jednim napadačem omogućio im je mnogo više zatvaranja u defenzivi, bolje postavljanje većeg broja igrača na sredini koji su, mislim ne svojom voljom, prepustili sredinu Beograđanima ali su zato defenzivno odlično odradili sve zadatke. Na kraju Srbima ostaje žal za propuštenom velikom prilikom. Utakmica je bila slična onoj koju očekujemo sutra kada će ono što nije uspjelo Zvezdi pokušati zagrebački Dinamo. Samo, nadamo se da Dinamo neće ostati ostati tamo gdje je ostala danas Zvezda, na pragu Lige prvaka. |
- 22:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.08.2007., nedjelja
Manje je više, više je manje
|
Nogometni stručnjak, tj. Ja, opet ima rješenje. Situacija oko Lige16 se pomalo stišava, očito iz razloga jer je sve manje pobornika te ideje.Sada treba djelovati, treba kovati dok je željezo još vruće. Naime, ideja Igora Štimca uopće nije loša po meni. Ona ima mnogo dobrih stvari i sve te stvari treba iskoristit. Ovo sve pišem pod pretpostavkom, odnosno nadom, da Lige16 neće pobijediti, odnosno da nećemo gledati taj format natjecanja iduće ili godinu nakon iduće. Slažem se oko većine stvari u toj ideji osim jedne. Taj format natjecanja ne želim primijeniti na Prvoj HNL nego na Drugoj HNL a po mogućnosti bih broj drugoligaša i povećao na 18 pa i više. Prvu HNL treba smanjiti na 10 klubova kojima ćemo omogućiti pravedan četverokružni sustav. U varijanti sa 12 klubova mora se igrati trokružno, a to najčešće nije pravedno za sve jer: a) ili se igra Liga za prvaka i Liga za opstanak u kojima pola klubova uopće ne igra nego samo odrađuje svoje obaveze b) ili se igra trokružno kao prošle godine gdje neki klubovi igraju više domaćih utakmica, drugi pak nisu zadovoljni s kim igraju doma a s kim u gostima u trećem dijelu prvenstva, tj. previše toga ovisi o sreći. Kao što sam naslov kaže, manje znači više a više znači manje. Manji broj klubova u prvoj ligi dovest će do većeg broja kvalitetnijih utakmica, vjerojatno i većim zanimanjem za iste. To će najviše pomoći srednje kvalitetnim klubovima poput Rijeke, Slaven Belupa, Zagreba kojima nedostaje takvih utakmica. Dinamu i Hajduku će također biti od pomoći takva liga ali ne koliko gore navedenima. Budimo realni, ako otpišemo dva prvoligaša, dakle ako sa formata Lige12 pređemo na Ligu 10 nećemo puno promijeniti, nećemo automatski dobiti na kvaliteti ali za par godina će biti pomaka. Najviše pomaka će pridonijeti upravo druga liga. Druga liga je već prošle godine ostvarila odlične rezultate, bila je bolje medijski popraćena i odmah je natjecanje bilo zanimljivije i kvalitetnije. U Drugoj HNL koja će brojiti 18 ili 20 klubova treba ograničiti broj stranaca na 2 ili maksimalno 3 u cijeloj momčadi, treba narediti momčadima da utakmicu moraju započeti s barem 5 igrača mlađih od 23 godine od kojih barem 2 moraju biti mlađi od 20 godina, barem jedan mlađi od 19. Ne smijemo dopustiti da nam igru vode poluobučeni igrači iz Brazila kojima je jedini cilj afirmirati sebe i prodati se u neki malo kvalitetniji klub. Ako Brazilci žele doći u našu ligu neka dođu u Prvu HNL. Ako nisu dovoljno kvalitetni za prvu HNL onda ne moraju ni dolaziti. Više klubova u drugoj HNL znači manje brige za opstanak (kako i sam Štimac govori), manje stresa za trenere i igrače ali i više prostora za mlade igrače koji će za par godina nositi igru prvoligaških momčadi. |
- 23:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
22.08.2007., srijeda
Hrvatska šesta na svijetu!
|
Hrvatska reprezentacija je na najnovijoj ljestvici FIFE na 6. mjestu! Osim slučaja nakon Svjetskog prvenstva 1998. kad smo osvojili brončanu medalju i bili treći na toj istoj ljestvici ovo je najbolji rezultat. S obzirom da je ta ljestvica krovne nogometne organizacije dugi niz godina omalovažavana kao tek jedno sporedno natjecanje, kao loš pokušaj rankiranja reprezentacija, kao primjerice tenisača, odlučio sam malo potražiti kakvi su kriteriji za što bolji plasman na toj ljestvici. Omalovažava su naravno stigla i do FIFE. Cjelokupni sustav bodovanja je promijenjen i moram reći da je sad jako dobar. Naravno zamjerki uvijek ima, ali sustav kakav je sad na snazi će formirati ljesvicu reprezentacija po snazi baš kako one i zaslužuju. Nekoliko je osnovnih kriterija. U obzir se uzimaju rezultat utakmice, tip utakmice, snaga protivnika te regionalna snaga utakmice. Pobjeda donosi 3 boda, remi 1, poraz nula. Dobro je i to što nakon jedanaesteraca pobjednik umjesto 3 dobiva 2, a poraženi 1 bod. Prva mojazamjerka je što gubitnik ne dobiva ništa. Mislim da poraz protiv Brazila ili protiv BiH za reprezentaciju Farskih otoka, iako izvjestan u obje utakmice, ipak nije isti. Naravno, nije svaka utakmica ista. S obzirom na tip utakmice bodovi dobiveni pobjedom ili remijem se množe s određenim faktorom (prijateljska 1, kvalifikacije 2,5, zatim završnice kontinentalnih natjecanja te Kup Konfederacija 3 i najvažnije na kraju, naravno Svjetsko prvenstvo 4). Snaga protivnika je najkompleksija stvar u bodovanju. Prije su se gledale razlike u pozicija protivnika tako da je pobjeda Brazila (1) na Nizozemskom (7) donosila isto bodova kao pobjeda Paname (71) protiv Burkine Faso (77). Sada se samo gleda snaga protivnika te se na osnovu njegove pozicije određuje faktor snage protivnika. Faktor se kreće od 0,50 za 150. mjesto te za reprezentacije ispod 150. mjesta na ljestvici pa linearno sve do 1,99 za najbolju reprezentaciju svijeta. Utakmica ima i svoju regionalnu snagu. Svaki kontinent ima svoj faktor (Europa 1, Južna Amerika 0,98 a svi ostale 0,85). Aritmetička sredina faktora dvaju protivnika daje regionalnu vrijednost susreta. Tu ima malih nedostataka po meni jer npr. večerašnja utakmica BiH – Hrvatska ima isti značaj kao i susret na Wembleyu Engleska – Njemačka. Naravno isto će biti i kad budu igrali Farski otoci – Luksemburg. Ljestvica se formira na osnovi rezultata u zadnje 4 godine. Prije se koristio period od 8 godina. Navost je i faktor kojim se razlikuje doprinos utakmica u nekom vremenskom periodu. Tako imamo faktor 1 za utakmice u posljednjih 12 mjeseci, faktor 0,5 za 12-24 posljednja mjeseca, 0,3 za 24-36 te 0,2 za 36-48 posljednjih mjeseci. Naravno, na kraju sve faktore treba pomnožiti međusobno te sa faktorom 100, zaokružiti na najbliži cijeli broj i dobili ste broj bodova. Dosta komlicirano ali opet, drukčije ne može. Ljestvica sa ovakvim načinom bodovanja daje pravu sliku trenutnog poretka reprezentacija i zbog toga još više trebamo cijeniti rad Slavena Bilića i njegove reprezentacije. |
- 18:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.08.2007., utorak
Ima li nade za Hajduk?
|
Po svemu sudeći Ivan Pudar više nije trener Hajduka. Samo je pitanje dana kad će ga splitski „nadčovjek“ smijeniti. Tko će ga naslijediti. Mislim da je to potpuno nebitno. Tko god došao na Pudarovo mjesto, neće dugo tu i ostati. Tijekom cijelog prijelaznog roka sam govorio da ovaj Hajduk ne može puno. Pojačanja koja su dovedena nisu pojačanja, oni su samo blijede kopije nekad dobrih igrača. Uzmimo za primjer Dinamo Kijev i njegove igrače. Taj ukrajinski klub je recimo svake druge sezone u LP gdje ne napravi puno, par skupljenih bodova i oproštaj od natjecanja već nakon grupne faze. Ako do nje i dođe. Znači to je klub koji je recimo jedan europski razred više od zagrebačkog Dinama, dva od splitkog Hajduka. Nek to bude moja subjektivna ocjena. Iz takvog kluba je Hajduk doveo tri igrača koja su tamo očito višak (kad je neki igrač višak u klubu, to je u većini slučajeva zbog njegove kvalitete a ne zbog sukoba s trenerom, navijačima, upravom). Osim njih u klub su još stigli neki Mađar te Andrić i Tudor. Ta momčad bi bila bez problema prvak HNL-a prije 3-4 sezone. Ali danas je neka druga priča, danas ti igrači nisu ni blizu onoj formi i onim igrama od prije par godina. Splitsku publiku je nevjerojatno lako zapaliti. Često mi ih je jako žao jer znam da je Hajduk već par godina u Dinamovoj sjeni, znam da Torcida jedva čeka sezonu u kojoj će napokon nadjačati Modre. Nanjihovu žalost, to se neće dogoditi još par sezona. Ove sezone je Hajduku olakšan posao dovođenja pojačanja jer je i desna politička opcija stala uz njega, naime izbori su brzo i Hajduk je svoju priliku objeručke zgrabio. Ali ljudi koji su birali pojačanja opet su pogriješili. Cernat je blijeda kopija dečka koji je nakon ere Shevcenka i Rebrova proglašavan najvećom nadom ukrajinskog kluba. Koliko je Cernat dobar? Pitajte Bagarića i ostatak veznog reda Cibalije koji su ga „pojeli“ u Vinkovcima. Kako će tek igrati kad se na njega okome Sopić i Posavec, Šafarić ili možda Vukojević? A u novinama veliki naslov još prije početka prvenstva: „Otkupit ćemo Cernatov ugovor definitivno, oduševio nas je!“ Autor citata bila je Hajdukova uprava. A Rumunj ih je oduševio na treninzima te na utakmici protiv WBA koji su, usput rečeno, upravo počeli pripreme kad su s Hajdukom igrali. Listzes ili kako li se već piše. Od njega ne očekujem da odigra niti jednu minutu za Hajduk. Možda je već i otišao iz Splita. Verpakovskis? Sjećam se utakmica s Latvijom u prošlim ili predprošlim kvalifikacijama, bio je jedini opasan igrač. Jedini koji je nešto napravio. I njemu je karijera naglo propala, polusezona u Getafeu nije ništa pomogla. 3 gola u polusezoni i nije neki učinak za napadača. Također prosječan igrač, u HNL je desetak kvalitetnijih napadača od njega. Kalinić i Rukavina su definitno među tih desetak i bilo bi najveća šteta da neigraju zbog Latvijca. Sablić je jedino kvalitetno (recimo to tako) pojačanje iako ni od njega ne očekujem puno. On na kraju godine definitivno odlazi iz Kijeva i ovo će mu biti samo odskočna daska, samo izlog koji će pomoći puno Kijevu a relativno malo Hajduku. Najmanje Pandži i Buljatu. Tudor je klasa za sebe (bio). Kad se Tudor oporavio (zlobnici bi rekli ako se ikad oporavi) on će biti među najboljim igračima lige. Samo dokad ćemo ga čekati? No, ako je Dinamo mogao dovesti Nowotnog može i Hajduk Tudora. Andrić je otkriće sezone. Često sam se pitao zašto taj tip ne igra u Grčkoj, zašto ne dobiva šansu? Sad znam odgovor. Sreća pa nemamo statističke podatke o točnosti dodavanja, vjerojatno ne bi imao dvocifren postotak. Linić je bio najvažniji igrač Rijeke prošle sezone, mediji su ga čak najavljivali u Dinamu. Sad je dobio priliku u Hajduku i on bi je mogao i iskoristiti. Iako, ako njega Splićani smatraju pojačanjem onda stvarno nešto nije u redu s njima. Ima li nade za Hajduk? Za ovakav definitivno ne. Ovaj rad na kratke staze, na kratkoročni usojeh nema smisla. Čemu skupljati ekipu koja će se raspasti početkom sljedeće sezone? Zašto ne pružiti šansu mladima? Zašto ulagati u stare igrače a mlade zapostavljati? Zašto Hajduk nema svoju Lokomotivu kao Dinamo? Zašto u medijima nigdje ne mogu pročitati imena Hajdukovih juniora kao što mogu čuti svako malo za Havojića, Poljaka, Hudorovića i ostale Dinamovce? Gdje su ti dečki? Prva Dinamova juniorska momčad igra u Lokomotivi a druga nastupa u prvoj juniorskoj ligi i tako se ravnopravno bori s prvim momčadima ostalih prvoligaša. Takav Dinamo, takva strategija je jedina uspješna. Hajduk nije ni blizu toga i zato su točne Ivićeve riječi: Hajduk je izgubio prošlu, ovu a i sljedeću sezonu. Hajduk mora jasno sebi i drugima dati do znanja da on više nije jedan od dva naša najbolja kluba, Hajduk je klub koji se borio zadnju sezonu i borit će se i sljedećih sezona za drugo mjesto na tablici. Ozbiljno pritišću klubovi u kojima se radi dobro i sustavno, ponajprije Rijeka, Slaven pa i Osijek, Zagreb. Dajte juniorima da igraju, napravite jedan veliki potres u klubu, maknite Grgića ili bar njegovo uplitanje u svaku odluku, žrtvujte sljedeće dvije sezone, a tad ponovno u borbu s Dinamom. Ako je mogao Dinamo nakon sezone u „drvenoj“ ligi napraviti onakvu preobrazbu onda može i Hajduk. To je realnost. Tek onda će biti nade za Hajduk. |
- 17:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #
20.08.2007., ponedjeljak
Čuvaj se Europo, stižu Balkanci
|
Nogometni odgoj. Jesu li nam igrači dobro nogometno odgojeni? Ne, to nije pitanje znaju li oni dobro uštopati loptu prsima, imaju li preciznost duge lopte, znaju li osnovna pravila i osnovne zakone ove igre. To je nešto slično kućnom odgoju, rekao bih čak jako slično. Slaven Bilić je preuzeo reprezentaciju i napravio s njom strašan posao. Apsolutno je, naravno uz svoje suradnike, zaslužan u velikom dijelu za transfere našim igrača u respektabilne europske klubove. I prije su naši igrači igrali u velikim klubovima, to je svima jasno, ali nekako se u zadnje vrijeme ta praksa prestala ponavljati. Do dolaska Bilića. Sad kad nam se igrači prodaju za velike iznose, kad zarađuju kao nikad niti jedan hrvatski nogometaš (Ćorluka 3 milijuna € po sezoni) možda možemo reći da smo se bar što se toga tiče izvukli s ovih balkanskih prostora, da smo što se toga tiče već u Europi. Nažalost, naši igrači, njihov mentalitet pa i kućni odgoj nam potvrđuju da još uvijek nije tako. Mi smo Balkan i još dugo ćemo Balkan ostati. Najbolji primjer je Darijo Srna. Super nogometaš. Ekstra klasa koja još uvijek nije dostigla ni pola onoga što može. Financijski je dosta napravio jer igrati u Šahtjoru znači i dobro zaraditi. U doba kad su u Hajduku na sceni bili Srna i Carević, osim svojim igrama odskakali su i bahatim i pomalo prostim ponašanjem, uvijek na rubu kartonu, nikad ne prešućujući bilo kakvu odluku suca. Pa taman ona bila i u njihovu korist. Nažalost, smjeli su to raditi. Kako oni, tako i Dinamovci. Ipak nije bilo lako većini sudaca pokazati karton zbog prigovora takvim igračima, mladićima koje je nogometna javnost već tad ocijenjivala glavnim zvijezdama. Srna je promijenio klub ali ne i navike. Razlog je jednostav, u Ukrajini je njegov klub u još boljoj situaciji nego Hajduk u Hrvatskoj. Srna je kao i svaki njegov suigrač „šerif“ u svojoj ligi i ne libi se prigovoriti ili čak pljunuti na igrača. To se najviše primijeti kad igra reprezentacija jer njegovo ponašanje uvelike odskače od ponašanja ostalih naših igrača. Iako nisu ni oni sveci. Naprotiv. Neću ih sad nabrajati ali uzmimo za primjer dva bivša Dinamova igrača, Eduarda i Ćorluku. Ovaj vikend su odigrali zapažene uloge u svojim klubovima, u najjačoj svjetskoj ligi. Zanimljivo, oba su nagrađena žutim kartonima. Oba zbog prigovora sucu. Stara navika iz HNL, tu su mogli radit sve. I proći nekažnjeno. I dinamovci i hajdukovci. Gazde su uvijek čuvale leđa. |
- 21:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #
18.08.2007., subota
Tri utakmice, nula bodova
|
Kao što sam i najavio u utorak, očekuje nas šest teških europskih iskušenja u kojima će svaki osvojeni bod biti odličan. Prve tri utakmice su odigrane, prva tri poraza smo zabilježili. Netko će reći da nije bilo pošteno ili zasluženo, ali rezultat je ono što se pamti. Nažalost. Jeli to realnost hrvatskog nogometa pokazat će uzvarti za dva tjedna, uzvrati do kojih ćemo po novinama tražiti ova i ona objašnjenja i opravdanja loše igre ali nećemo priznati ono najvažnije: trenutno su sva tri naša predstavnika lošiji od svojih protivnika. Najviše je pokazao Dinamo i zbog toga i ima najviše šansi u uzvratu. Odlično postavljena igra, uvažavanje ali ne i strah od velikog protivnika, jako dobre individualne partije. Sve su to preduvjeti za jako dobar rezultat, a ako ćemo biti iskreni i realno sagledati situaciju, Dinamo ima jako dobar rezultat, rezultat koji su mnogi željeli prije početka prve utakmice. Nažalost, tek nakon utakmice su shvatili da su mogli i više. U Zagrebu treba prije svega pobijediti u jednoj psihološkoj utakmici. Ali u toj utakmici protivnik nije Werder, protivnik je mladost Dinamovih igrača. Glavnu ulogu trebaju odigrati stariji i iskusni igrači ne srljajući previše jer i pobjeda od 1-0 je dovoljna za prolaz u LP. Što se tiče igre najviše me razočarao, ili bolje reći prizemljio Slaven Belupo. U hrvatskim okvirima to je momčad koja kroz brzu igru, odlična kretanja i taktički dobro postavljanje kontrolira većinu utakmica, ali protiv Galatasaraya smo vidjeli koliko je HNL nisko. Turci su bez 3-4 vrlo važna igrača laganom igrom držali kontrolu cijele utakmice. Ne kontrolu utakmice rezultatski već samo inicijativom na terenu, igrom, te tako naznačili da su mnogo bolja momčad od Slavena kojeg je na igri držao neumorni trkač Sopić. Ostaje žal za propuštenom prilikom Šehića, možda bi stvari završilei bolje da je pogodio onaj zicer. Za Hajduk ne mogu puno reći jer sam gledao samo prvih 20-ak minuta utakmice koju bih najradije nazvao „run and gun“ igrom. Hajdukova obrana je izgledala grozno dopustivši da svaki prekid bude poluprilika za goste koji također nisu briljirali na početku utakmice. Da je Cernat pogodio iz indirekta stvari bi krenule malo drukčije, možda bi upisali i pobjedu ali nije bilo sreće. Inače, Cernat kao igrač, kao veliko pojačanje Hajduka me nije nimalo impresionirao. Riječ je o igraču kojega bilo koji malo kvalitetniji zadnji vezni igrač može spremiti u džep. Dobro, možda ne bilo koji ali njegova kvaliteta bi se mogla isplatiti najviše u južnoameričkom nogometu koji ne traži puno obaveza, u kojemu igrači njegovih tehničkih predispozicija ne igraju obranu uopće. Nešto slično Riquelmeu koji bista u argentinsloj ligi a u Europi baš i ne uspijeva nešto posebno napraviti. Njegovi potezi su dobri za našu neprezahtjevnu publiku, sve je to lijepo za oko ali učinak je vrlo malen. No, on će se sigurno ove godine nakupiti i asistencija i golova, pogotovo u utakmicama kao onoj protiv Intera gdje protivnik prestane trčati u 30-oj minuti. |
- 15:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.08.2007., četvrtak
Ivanković bolji od Schaafa, kombinirani sastav Werdera bolji od Dinama
|
Svaka čast Ivankoviću. Moramo priznati da je odlično postavio igru, da je pokrio suparnika tamo gdje je najvažnije, prilično dobro kontrolirao utakmicu u prvo dijelu, vršio odličan pritisak na samom početku ne tako onemogućio brzi pogodak Werdera. U defenzivni dio je odlično priklučio napadače koji su odradili jako bitan posao konstantnim ometanjem Baumanna i Andreasena tako da su obrambeni igrači Bremena vodili igru. Flaster na Diegu se pokazao kao jako dobro rješenje jer Diega praktiči nije ni bilo na utakmici. Također i odluka da započne Pokrivač ima svoje posljedice, mladi varaždinac je jako dobro odradio ono što je Ivanković od njega tražio. Jedina zamjerka, osim naravno pada u koncentraciji i izdražljivosti pred kraj utakmice, je igra u napadu. Očito da ekipa s Balabanom još nije dobro uigrana, previše je sudaranja i loših protrčavanja bilo u akcijama koje su mogle dovesti do pogotka a završavale su udarcima iz daljine jer se napadači nisu uspjeli na vrijeme postavit za prihvat lopte. Veseli što se dečki nisu prepali i što sad imaju i potvrdu onoga što im Ivanković vjerojatno već par dana ponavlja: Ova ekipa može igrat protiv Werdera. Iskustvo je od velikog značaja, to se i večeras moglo vidjeti. Kao što je Dinamo pobijedio Hazar u Zagrebu tako su i Nijemci danas odradili posao sa Modrima. Ipak, poraz nije težak, ne ohrabruje ali zato ohrabruje igra i daje nam nadu da bi na Maksimiru mogli do iznenađenja. Mora se puno toga poklopiti kao i večeras ali može se, to je najvažnije. Koch – nesiguran, obranio sve što je morao ali ipak ne ulijeva sigurnost Drpić – odličan, vrhunski odradio posao, kapetanski osim jednog dvoboja u prvom poluvremenu sa Sanogom isred gola, ali to je Koch obranio, ukupno gledano stoperski par je iznenađujuće dobro odradio posao Schildenfeld – osim pogotka za kojeg je uz Vukojevića glavni krivac, jako dobar. Ne zamjeram mu toliko što je nakon što je Koch obranio udarac Almeide, loptu vratio Almeidi u noge ispred praznog gola, to se može dogoditi svakome u sekundi, njegova greška je što je postavljao ofsajd gdje ga je nemoguće postaviti, u trenutku kada je Drpić bio najbliži golu. Zbog toga je najveći krivac za gol. Treba pohvalit i odličnu loptu za Balabana u prvom poluvremenu Etto – kao i obično jako dobar u napadu i isto tako loš u obrani, napadi Werdera su uglavnom kretali s njegove strane a on za njih uglavnom nije imao rješenje, često se gubio i igrači su mu neometani primali loptu Čale – prilično dobra utakmica u defenzivi, ostaje žal za dvije akcije koje je mogao bolje završiti kad se našao u šesnaestercu domaćih, njegova dobra utakmica je i rezultat malo napada po njegovoj strani, Werder se više orijentirao na svoju lijevu stranu Vukojević – maestralna utakmica što se tiče obrane, odlično zaustavio Diega ali ipak prema naprijed nije pokazao ništa, što je još gore predao je loptu u noge Sanogu i tako omogućio Nijemcima izjednačenje Pokrivač – jako dobar, čistač svih situacija koje su promakle obrani, dobar i prema naprijed, pred kraj utakmice malo pao ali ipak dokazao da se radi o odličnom potencijalu Modrić – odličan kao i uvijek, poteguo je par puta kad bi momčad stala, kad se već osjećao umor, ističe se kvalitetnim rješenjima i iskusnom igrom, napokon i jedan dobar udarac od njega, šteta što je Wiese bio na mjestu Sammir – jako me iznenadio odličnom defenzivnom igrom, očito u Dinamo s njim jako dobro rade i sigurno je da će on kad Modrić napusti Zagreb, biti prva violina momčadi. Par puta odlično prošao kroz središnji dio obrane Werdera, jedan put i jako dobro potegnuo udarac Mandžukić – solidan, odigrao je koliko je mogao, u par situacija se vidjelo da mu nedostaje iskustva. Asistencija za pogodak, bolje rečeno većinom je on zaslužan za Dinamov pogodak, nedostaje mu ovako jakih utakmica, možda je i to razlog dekoncentracije u zdnjoj minuti i nepostizanja zgoditka iz skoka u jako dobroj prilici Balaban – strijelac jednog pogotka, ostaje žal za njegove dvije šanse u prvom poluvremenu, posebno onu prvu kad je mogao pitati Wiesea gdje da mu smjesti loptu u mrežu, druga je ipak bila malo teža, odličan u duelima, u prvih 20-ak minuta puno u paru sa Šokotom radio u defenzivi Od Werdera sam očekivao više, sreća za njih pa je Wiese bio odličan. Srednji braniči su jako tromi i lako i se uvući u prostor, u nekoliko situacija su jako smiješno izgledali, zaleđa su uglavnom neuspješno postavljali, primjer je akcija Modrić-Čale kad je Čale prošao uz lijevu liniju igrališta. Dva beka su previše defenzivna i na tim su mjestima gubili puno, Baumann i Andreasen nisu ništa mogli jer su Dinamovci na njih vršili jak pritisak, Jensen je malo poravio situaciju u drugom dijelu. Carlos Alberto ili nije u formi ili je jako loš igrač, ovo što je pokazao je nešto kao Sammir kad je tek došao u Zagreb. Vidi se da ima potez ali u Njemačkoj to ne prolazi, Diego zahvaljujući žrtvovanju Vukojevića prilično nevidljiv, mislim da će ga pamtiti još dugo vremena. Sanogo je odnoi skoro sve zračne dvoboje u prvom poluvremenu, kasnijese malo izgubio ali to je nadoknadio Almeida koji je odlično zamijenio prilično lošeg Schindlera. Očito je da su u Werderu pogriješili dajući prednost Schlinderu i Andreasenu što se i moglo vidjeti po igri u drugom poluvremenu. Najžalosnije od svega je što ni u ovako lošem Werderu nema mjesta za Vranješa. |
- 10:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.08.2007., srijeda
Kako protiv Werdera?
|
Došla je ta srijeda. Sva nagađanja i igrice oko sastava su iza nas, očito je da je tu bilo više zavaranja nego prave istine. Medijski naslovi o 12 ili čak i više ozlijeđenih igrača padaju u vodu kad se vidi sastav koji će Werder večeras suprostaviti Modrima. Malo boljem poznavatelju nogometa, posebno njemačkog, jasno je da će ovakav Werder imati puno problema u domaćem prvenstvu, ponajviše zbog kratke klupe koju trenutno ima. Ali u utakmici kakva je večerašnja to ne bi trebao biti problem. Rekao bi da Werderu nedostaju samo tri igrača. Redom po njihovoj kvaliteti i doprinosu momčadi to su: Frings, Borowski i jedan bočni igrač, ovisno za kojeg mislite da je bolji, Owomoyela ili Wome. Umjesto njih će zaigrati Baumann, Jensen ili Vranješ u veznom redu te na desnom beku Schulz. Ostali igrači, stoperski dvojac Naldo i Mertesacher, lijevi bočni Fritz, zatim dva vezna Diego i Carlos Alberto te napadači Sanogo i Rosenberg su standardni igrači. Možda u napadu priliku dobije i Hugo Almeida. Ipak, isticati nedostatak Klasnića za kojeg nije sigurno hoće li ikad više zaigrati ili Klosea koji je prodan je nepotrebno, kao da Dinamo sad žali za prodajom Eduarda?! Prodan je i to je gotova priča. Što se tiče Dinama, također tri igrača iz prvog sastava nedostaju, i to Vugrinec, Čale i Balaban iako za posljednjeg još postoji nada da zaigra. Očekuje se postava: na golu Koch, stoperi Drpić i Schifo, na bokovima još jedan stoper Carlos te brzanac Etto, dva defenzivca u veznoj liniji Vukojević i Vrdoljak (Chago, Pokrivač), zatim vezni Modrić, Sammir te u vrhu napada Mandžukić i Šokota. Eventualne promjene u Dinamu mogu uslijediti ako se Ivanković odluči za zatvoreniju varijantu pa tako na lijevi bok gurne Pokrivača, Carlosa na stopera a Drpića na desnog beka dočim bi Etto išao u veznu liniju ili na desnu stranu ili na zadnjeg veznog. To ne smatram dobrom idejom jer Carlos nije previše spretan a ni iskusan za stopera u ovakvoj utakmici a ne smijemo ni Ettovu probojnost po krilu gubiti. Pitanje drugog zadnjeg veznog uz Vukojevića je otvoreno. Najviše izgleda za to ima Vrdoljak koji je dosad odigrao samo jednu utakmicu u modrom dresu. Po meni je Chago najbolji izbor ali ne znam kakva je njegova situacija sa ozljedom. Postoji i opcija koju Luka Modrić osobno ne preferira, a to je vraćanje njega u defenzivnu liniju a postavljanje Sammira i Guele naprijed. To je možda i najbolja opcija ali sumnjam da je Ivanković tako hrabar. Guela je odigrao loše protiv Domžala u Zagrebu, Sammir nije spreman za europski tempo (pravi europski, ne mislim tu na Slovence) jer nema naviku trčanja bez lopte i pokrivanja prostora, u našoj ligi se to ne osjeti ali protiv Bremena bi moglo. Ali opet, Guela i Sammir nemaju prave zamjene i realno je očekiat da će barem jedan počet utakmicu. Sammir je odličan igrač prema naprijed, nešto kao Carlos Alberto na drugoj strani ali oba su u defenzivi lošiji. Napadači će danas imati jako težak posao, posebno Šokota koji će pokušati praviti probleme visokim stoperima a Mandžukić, za kojeg se nadam da će počet paralelno a ne iza Šokote trebao bi mu pomoći u tome. Više očekujem od mladog Mandžukića koji je ipak brži i okretniji, samim tim i nepovoljniji za Nalda i Mertesackera. Kako igrati? Koch mora biti apsolutno siguran, gospodar svog prostora i obranama i glasom. Njegovo iskustvo je vrlo bitno u ovoj utakmici. Na njega se mora nadovezati Drpić koji će dokazat da poziv u reprezentaciju nije bio uzaludan, da je on igrač za ovakve utakmice. Schildenfeld i Carlos zadnje vrijeme pomalo griješe, posebno brazilac. Tu treba biti oprezan a posebno oprezan mora biti Etto koji često zaboravlja svoje obrambene zadaće. Danas se također očekuje često u napadu ali mora paziti i na obranu. Dva su razloga za to: na lijevom boku njemačke eipe igra Schulz, igrač defenzivac koji rijetko ide u napad. To će Etta natjerati, a možda i Ivankovića na što češće proboje po desnoj strani što ostavlja prazan prostor u obrani a Vukojević koji najčešće pokriva te nedostatke našeg brazilca imat će pune ruke posla s Diegom. Tko će zatvarati Ettove odlaske u napad koji i nisu tako rijetki? Dinamov najveći problem jest obrana i ako ta četiri igrača vođeni Kochom uspiju odigrati sa što manje grešaka dobar rezultat neće biti nedostižan. Po Werderovoj postavi očekuje se formacija slična Dinamovoj, dva defenzivca u veznoj liniji, Baumann i Jensen te dva izrazito ofenzivna igrača, Diego i Carlos Alberto. Ta svojevrsna polarizacija Werderovih igrača na napad i obranu ( u omjeru 4:6) trebala bi olakšati Dinamovcima posao. Diega će, ne sumnjam u to zaustaviti Vukojević, Carlos Alberto bi nam mogao raditi veće probleme nego reprezentativac Brazila. Za Sanoga kažu da je u odličnoj formi, Rosenberg je odličan igrač koji s druge strane nije u formi ali to ne mora puno značiti, sve u svemu za maksimirske stopere će biti puno posla večeras. Znači, Dinamo mora imati što veći posjed, jer samo tako može nešto napraviti. Igrači Werdera, posebno Jensen i Baumann ne smiju kontrolirati loptu, na njih trebaju napadači vršiti pritisak jer su oni glavni motori od kojih sve počinje. Diego i Carlos Alberto nemaju tako izraženu naviku vraćanja pred svoj gol po loptu. Branjenje vlastitog gola je pogubno jer svejedno mislim da čistu mrežu ne možemo sačuvati. Treba napasti, ali treba pametno napasti tamo gdje je protivnik najslabiji. Brza i protočna igra od noge do noge, dvoboj Vukojević-Diego te Jensen-Modrić, zatim sigurnost obrane te snalažljivost prije svega Mandžukića će odlučiti utakmicu u Dinamovu korist. Samo je pitanje što je to Dinamova korist. Minimalan poraz ili možda remi? Čime bi bili zadovoljni Modri? Ja osobno bi bio zadovoljan minimalnim porazom. |
- 12:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.08.2007., utorak
Tjedan otrežnjenja
|
Ždrijeb je bio grozan. Jednom riječju grozan. U šest utakmica možda ni bod ne osvojimo. Domaći tisak već desetak dana secira tri europska protivnika i traži dlaku u jajetu, traži rupu, način na koji bi naši trebali izbaciti „njihove“. Koliko je to dobro, to prenapadno pumpanje optimizmom uoči tri, odnosno šest europskih utakmica u kojima, budimo realni, nemamo puno toga za tražiti? Hoćemo li opet pjevat jadikovke o našoj ligi kad, nakon ovog europskog kola, shvatimo da naši ne mogu puno u ovakvoj Europi? Dali će nam opet HNL biti kriv? Pobornik sam realnog gledanja na stvari. Previše euforičnih naslova u medijima uvijek više šteti nego što pomaže. Najbolji primjer kojim ćemo se uvjeriti u naš lažni optimizam su koeficijenti u hrvatskim kladionicama. Oni ne griješe. Naravno, nogomet je igra, a svaka igra nosi iznenađenja, nekad u većem obimu a nekad u manjem. Tko nam može zabraniti nadati se. Dakle, stvari stoje ovako. Počet ćemo s Dinamom, ipak su oni pred ratima Lige prvaka. Koeficijent na pobjedu Werdera je 1,40. Prilično mala kvota s obzirom na stanje u Werderu, s obzirom na broj ozlijeđenih igrača i na trenutnu formu Njemačke ekipe. Ili ipak znak da je i takav Werder mnogo bolji od našeg prvaka? Pametno u Dinamu spuštaju medijski optimizam i govore kako je glavni cilj UEFA Liga, Liga prvaka je daleko od Maksimira još uvijek. Ipak, treba se nadati. Unaprijed potpisana predaja je najgora stvar koja se može nekoj ekipi dogoditi, pogotovo u gostujućoj utakmici sa renomiranijim protivnikom. Sjetimo se kako su u zadnjih par tjedana u Maksimiru odigrali Zadar i Šibenik. Nadamo se da će Dinamo sutra bolje proći. Hajduk je po novinskim naslovima favorit protiv Sampdorije. I njegovi igrači isto tako izjavljuju iako svi znaju da glavni Hajdukovi igrači nisu u formi, da je Cernat odigrao jednu dobru utakmicu (protiv Intera kad nitko nije trčao nakon 20-e minute) a u ostalim je loš dojam popravljao s oku simpatičnim potezima. Napadače neću ni spominjat, ekstra talent koji vrijedi čekati. To je neosporno, ali i pomalo je ta rečenica postala naporna i dosadna. Dokad. Bojim se da je Sampdorijina čvrsta igra, posebno čvrsti vezni red prevelika zapreka za Splićane. Na kladionici bolje stoji Sampdorija, iako se igra u Splitu. Slaven Belupo. Momčad koja se meni osobno najviše sviđa ima najmanje šanse. Na sreću, to je rezultat jačine njihovog protivnika a ne rezultat slabijih igara ekipe iz Koprivnice. Gosti su renomiran i tvrd gost, a na domaćem terenu su srušili „pola Lige prvaka“ tako da im omaleni Slaven nebi trebao predstavljat veliki problem. U Koprivnici je na Galatasaray koeficijent ispod 2, i to dva dana pred utakmicu. Ipak, nema predaje. U 15-tak minuta koliko sam večeras gledao susret Rangers – Crvena Zvezda može se vidjeti da zapadni klubovi nisu toliki bauk. Zvezda nije jača od Dinama, ali Werder od Rangersa ipak jest. No, iz takvih utakmica treba uzet ako ne koji bod onda barem prijeko potrebno iskustvo koje će itekako pomoći, ponajprije u sljedećoj europskoj utakmici koja bi mogla biti odlučujuća za prezimljavanje Dinama u Europi. Osobno bi bio prezadovoljan plasmanom Dinama u Ligu UEFA. Ali pustimo zasad to, nadajmo se Ligi prvaka zasad. Nadajmo se pozitivnom rezultatu. |
- 22:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.08.2007., ponedjeljak
Neki novi klinci
|
„Liga nam je sve bolja i zanimljivija.“ Tako barem danas kaže Nenad Gračan, trener koji se u zadnje vrijeme pomalo izgubio s domaće scene. Moram se složiti s njim iako, kako sezone počinju mi uvijek ponavljamo tu istu rečenicu. Svake nam je godine sve bolja i bolja liga ali nekako mi se čini da iz godine u godinu iz nje izlaze sve slabiji klubovi. Prošla su vremena kad smo pobjeđivali jake europske klubove, sad se bojimo i onih kojima smo se smijali, koje smo izrugivali u doba Dinamovih nastupa u Ligi prvaka ili Hajdukovog ulaska među osam najboljih u Europi. Možda mi imamo samo privid dobre, pardon, bolje lige nego lani. Možda nam je nogomet toliko drag da nam je ljetna pauza pomutila um?!? Što trenutno imamo i kakva je perspektiva ove Lige? Osim vječnog dvoboja Dinama i Hajduka koji će ove godine nadam se (za dobro svih nas) biti malo neizvjesniji, Rijeka se ponovno vratila tamo gdje sam je osobno očekivao i lani. Projekt koji su napravili prije par godina kad su došli uz bok Dinamu i Hajduku je zaista za svaku pohvalu ali prošlogodišnja sezona kojom su bacili mrlju na sav taj rad nije im na čast. Tvornice nogometaša, nogometni klubovi Zagreb i Osijek i ove će godine biti u vrhu lige. Odičan rad omladinskih pogona te iskusni i stručni treneri koji znaju prepoznat talente ali i gurnut ih u vatru kad je to najpotrebnije sigurno će plasirati oba kluba u gornji dom tablice. Osim ako naravno ne bude rasprodaja čim dođe zimski prijelazni rok. Kao šesti klub koji ću navesti tu je Slaven Belupo. Ne kažem da će oni završiti šesti ove sezone, oni su sposobni za puno više. Jurčić, odličan trener koji je savršeno posložio momčad koju mu je ostavio Scoria, će sigurno ove godine često biti na naslovnicama. Najvažnije od svega je da je klub financijski stabilan (za razliku od Pule koju je vodio prošlu sezonu). To uvelike pomaže treneru. A trener je pravi što je i dokazao početkom sezone mijenjajući i postavu i način igre, prilagođavajući se i igračima ali i protivnicima što samo dokazuje da mu ni scouting nije lošija strana. Igra s klasičnim centarforom i dva krila, ili igra s tri špice, pa zatim i tipični engleski 4-4-2, sve su to Jurčićeve postave i u svakoj mu se momčad dobro snalazi. Ostale klubove neću spominjati, reći ću samo da tradicija nalaže da će se Varteks vratiti gdje mu je mjesto, da će Cibalia ukoliko nastavi s ovakvim igrama zasigurno biti u sredini tablice dok će borbu za opstanak voditi četiri preostala kluba. Kao što su prošlih sezona znali eksplodirati neki igrači koji sada nose ili će ubrzo nositi igru naše reprezentacije tako bi sad htio samo naznačiti neke nove klince, nove nade koji već sad nakon 4 odigrana kola pokazuju potencijal. Govoreći o igračima mlađim od 21 ili 22 godine moramo spomenuti Dinamove Sammira i Guelu. Razlog zašto su oni oba stranci, odnosno zašto u Dinamu nema mladih hrvatskih igrača je ponajviše ambicija Dinama da nešto napravi u Europi. Nije Dinamo stara momčad, daleko od toga da jest. Ali to su igrači koji su već par godina na našoj sceni. Čale, Modrić i ostali su se već dokazali, neki manje a neki više. Od domaćih igrača treba nešto više očekivati od Schidelfelda te Mandžukića. U Hajduku pozornost treba obratiti najviše na Kalinića za kojeg mislim da bi trebao u budućnosti postati izrazito dobar napadač, njegov potencijal je po meni veći od Rukavininog koji je već prošle godine dignut do nebesa. Sigurno će svoje mjesto pod suncem naći i Pandža, Ljubičić i Gabrić. Rukavina se već dokazao ali on sigurno može i više, a ni mladi Čubrilo neće ostat bez šanse (vjerojatno na posudbi). Ipak mislim da najviše ove sezone treba očekovati od mladog Rijekinog kapetana Anasa Sharbinija. Pohvale za vodstvo Rijeke koje je Sharbiniju dalo ovako veliku šansu. Rezultati (uz Modrića najbolji igrač dosadašnjeg dijela prvenstva) pokazuju da nisu pogriješili. Osijekov Domagoj Vida (1989. godište) također zaslužuje pažnju, sumnjam da će još dugo igrati u Osijeku ako se nastavi ovako razvijati. Inter posjeduje mnogo zanimljivih mladih igrača, većina su Dinamovci na kaljenju u Zaprešiću. Od njih bi izdvojio Lovrena, dečka kojeg već par godina promatraju strani scouti. Nasljednik Ćorluke, kažu. Jajalo (Slaven Belupo) i Ermin Zec (Šibenik) su igrači rođeni 1988., igrači o kojima će se još čuti. Barem tako govore reporteri. Osobno ih nisam vidio kako igraju, ali nadam se da će mladi Jajalo biti u sastavu protiv Galatasaraya u četvrtak pa ćemo se tad uvjeriti u njegov talent. Ovo sve pokazuje da naši klubovi proizvode dobre igraše. Kvaliteta je još uvijek tu, možda malo lošije stojimo s kvantitetom ali o tom drugi put. |
- 17:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #
12.08.2007., nedjelja
Liga 16
|
Da ljeto nogometnim fanaticima ne bi bilo dosadno pobrinuo se Igor Štimac i njegova ekipa koja je preuzela Udrugu prvoligaša. Po meni je to jako dobar potez ali ne zato što je to Štimac, što njega većina ljudi preferira (po nekim novimama, po nekim drugim ga ta ista većina mrzi) nego jednostavno zbog promjene. Promjena uvijek donese nešto pozitivno. Polet koji se iz svakog novinskog naslova mogao pročitati nakon što su preuzeli Udrugu prvoligaša bio je stvarno na visini. Veliki broj ideja, inicijativa koje će sigurno pomoći našem nogometu i nadamo se napuniti gledališta. Gledajući brojke u prva četiri kola HNL-a vidljiv je pomak naprijed što se tiče gledatelja. Da li je to samo zbog nedostatka nogometa u posljednjih mjesec-dva ili to ima veze sa Štimcem i njegovom Udrugom? Prije bi rekao da je ovo prvo u pitanju. Ali pustimo ljude da rade svoj posao pa ćemo viditi kako će im tad brojke biti naklonjene. A brojke rijetko kad lažu... Od svih ideja koje Štimac & Co. predlažu u oči upada najviše ideja o proširenju lige na 16 članova. Neću ulaziti u to da li se u taj proces ide zbog prevlasti u HNS-u, zbog rušenja Vlatka Markovića ili samo da bi se pomoglo hrvatskom nogometu. Razmotrit ćemo samo nogometne aspekte tog slučaja. Nekoliko puta se pokušalo s velikim brojem klubova u HNL-u. Nije uspjelo. Pokušalo se i s manjim brojem pa opet nije uspijevalo. Po meni je Liga10 najprikladnije rješenje za našu ligu. Liga10 četverokružno, sustav natjacanja kakav prakticira Švicarska već dugi niz godina. Takav sustav postoji i u Austiji, Estoniji, Irskoj i još nekim manjim zemljama. Takav ili eventualno Liga12. Mnogi će se sad zapitati kakve su to rezultate postigli predstavnici ovih zemalja u proteklim godinama. Jednom riječju: nikakve! Bilo je tu padobranaca poput švicarskog Thuna u Ligi prvaka ali to nam ništa ne govori u korist opcije Lige10. Jednostavno ljudi moraju shvatit da čitav sustav natjecanja, broj utakmica ili jakost protivnika nisu primarni čimbenici koji odlučuju o uspjehu kluba u Europi, odnosno o budućnosti nekog kluba. To su sve sekundarni čimbenici, a osnovni element kojim klub sa našim i sličnih prostora nastoji egzistirat mora biti vlastita nogometna škola. Ponovno ću kao i u prvom članku spomenuti Tomislava Ivića. Naš ponajbolji trener, kreator projekta Marseille – prvak Europe sada obnaša funkciju prvog čovjeka omladinske škole belgijskog Standarda. Na njegovo inzistiranje u Belgiji je uvedena umjesto natjecanja B momčadi liga u kojoj sudjeluju klubovi sa igračima mlađim od 21 godine. U svakoj utakmici mora nastupiti barem 7 domaćih igrača. Predlažem našim stručnjacima, bolje reći ljudima koji odlučuju o sustavu natjecanja, da se ugledaju u tu ideju. Štimčevo zalaganje za Ligu16 u kojoj bi klubovi mogli bezbrižno odgajati igrače iz omladinskog pogona, gurat ih u vatru prve momčadi ima smisla, sve te njegove ideje drže vodu ali ako imaš dobru ideju to ne znači da ne postoji još bolja ideja. Treba razmotrit sve stvari koje se tiču Lige16. Hoćemo li opet dobiti neki novi TŠK ili Radnik, Marsoniju koji će primati dvocifren broj golova u susretima s Dinamom i Hajdukom? Hoćemo li dobiti novi Kamen Ingrad ili Mladost 127 koje će uništiti neki lokalni šerif? Hoće li tada Cernat i Verpakovskis željeti doći u našu ligu? Koliko bi dugo uspjeli zadržati Modrića ili Eduarda u takvoj ligi te tko bi uopće cijenio našu ligu u kojoj vodeći koji imaju impresivne gol razlike u domaćem prvenstvu a u Europi ispadaju u prvim pretkolima? Koliko bi tad scouti Lyona gledali Rukavinu ili koliko bi Wenger tad nudio za Eduarda? Da zaključim: sustav natjecanja neće pridonjeti previše kvaliteti naših klubova ali ipak dajem glas za Ligu10 ili eventualno Ligu12. Liga16 bi još više rezvodnila (ne)kvalitetu. Ivićeva ideja je slična Štimčevoj. 16 najboljih klubova odgaja po 20-tak svojih igrača kroz tu ligu. Oni najbolji će već biti u prvim sastavima svojih momčadi. Naravno, najvažnije je upravo ono o čemu Štimac često govori: nema rezultatskog imerativa. Te momčadi moraju voditi iskusni treneri koji će pomoći igračima u njima najvažnijim i najtežim godinama. Imali smo veliki broj talenata zadnjih godina od kojih se većina izgubila upravo na tome prijelazu iz junirskog u seniorski status. |
- 22:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Nogometni stručnjak
|
Dvije su stvari zbog kojih počinjem pisati blog. Blog u kojem ću se baviti samo jednom stvari, nogometom. Jedna je objektivna a druga rekao bi subjektivna, iako, drugi će o tome odlučiti nakon nekoliko prvih članaka. Prva je što mi većina ljudi govore da imam dar za lijepo pisanje. Ja se s njima slažem i recimo da je to objektivno mišljenje a ono subjektivno je moje poznavanje nogometa. Mislim kao i svi ostali da znam sve o nogometu i da bi ja osobno „složio“ najbolju taktiku za bilo koju utakmicu. Naravno, ne mislim da sam baš tako dobar ali znanje, i to veliko imam. A imam i iskustvo jer sam pregledao „mali milijun“ nogometnih utakmica i za razliku od mojih prijatelja i ostalih koje su te iste utakmice gledali sa mnom, primijetio sam da neke stvari bolje opažam, da čak i nekad pogodim što će šjor Ivić ili neki drugi gost komentator reći nakon utakmice. Kao i svaki dječak i ja sam igrao nogomet, trenirao i to mi uvelike pomaže u shvaćanju igre iznutra. Velika je razlika između ljudi koji su trenirali, kojima je trener držao govor u svlačionici u kojem je objašnjavao milijun puta što koji igrač mora raditi, koje su linije kretanja, koji su načini zatvaranja igre ili otvaranja kontri i onih koji gledaju utakmicu i na osnovu onoga što vide na ekranu donose zaključke. To će vam najbolje potvrditi upravo bivši nogometaši. Nije čudo što bivši nogometaši nastavljaju karijeru kao treneri. I to ne samo vrhunski nogometaši nego i oni, nazovimo ih prosječni koji su čitav život upijali osim nogometnih i trenerska znanja. U Hrvatskoj je danas na sceni novi val trenera koji malo pomalo istiskuju staru gardu. Žalosno je bilo do prije 5-6 sezona kada bi se, ovisno o broju prvoligaša naravno, kroz našu ligu vrtio uvijek isti krug ljudi. Ti su ljudi već došli u neke godine kada za njih više nije trenerski posao. Sad su na sceni Scoria, Dalić, Jurčić, Zebić, Karabeg, Štimac, Soldo, Ladić... Nisu ni treneri Dinama i Hajduka prestari ali ipak nije lako dati neki od naša dva najveća kluba u ruke (pre)mladom čovjeku. To je uvijek dvosjekli mač i zbog toga i Dinamo i Hajduk (čitaj: Mamić i Grgić) prednost daju malo starijima. Koliko je to dobro, vidjet ćemo po rezultatima. Naravno, ni stariji treneri nisu za otpad. Ćiro Blažević, koliko god nekad u svojim izjavama ispadao glup ili naivan, sigurno nije loš trener. Ni blizu. Za njega sumnjam da će se ubrzo povući, pretpostavljam da će ga i smrt dočekati dok bude aktivan na nekom trenerskom mjestu. Ove sezone je također odličan i Lončarević, njegov Osijek je jako dobar iako mu igrački kadar uglavom predstavljaju mladi slavonski nogometaši. No, o trenerima ćemo drugi put jer svaki je trener priča za sebe. Nažalost na televiziji nemamo često priliku vidjeti sve naše klubove pa tako ni ono što njihovi treneri rade. Pred nama je strašan tjedan za hrvatski nogomet. Utakmice naša tri kluba u Europi pokazat će koliko (ni)smo blizu nogometnoj Europi. Mediji daju određene šanse svima, po nekima opravdane ali po većini neopravdane jer su klubovi koje smo dobili na ždrijebu jako dobri, posebno Galatasaray i Werder. Po meni najveće šanse ima Hajduk protiv Sampdorije iako nije favorit u tom dvoboju. Danas ili sutra ćemo napisati nešto više o svakom od tih susreta, pojedinačno pogledati kakve su šanse naših klubova te pokušati odgonetnuti koje su najveće mane a koje prednosti naša tri protivnika. |
- 22:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Prosinac 2007 (4) Studeni 2007 (5) Listopad 2007 (1) Rujan 2007 (6) Kolovoz 2007 (13) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Studeni 2007 Igrač mjeseca: Ibrahimović Razočaranje mjeseca: Valencia Iznenađenje mjeseca: Aston Villa Listopad 2007 Igrač mjeseca: Robinho Razočaranje mjeseca: Liverpool Iznenađenje mjeseca: Blackburn Rujan 2007 Igrač mjeseca: Messi Razočaranje mjeseca: Milan Iznenađenje mjeseca: Rangers |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||