tiha buka

nedjelja, 28.09.2008.

Pogled-dva na slobodu. Savjet: preskočiti!

O cijeni slobode gledane sa dva oprečna stajališta, rasprava može dovesti do apsurdnih, neslućenih dimenzija. Riječ je o prodaji vlastitog rada mjereno kroz vrijeme ili vremena kroz uloženi rad, da bi se moglo preživjeti. Jedno bez drugoga ne može, nevolja je u tome kad se svi sudionici razmjene osjećaju prevarenima, ocjenjujući da premalo dobivaju za uloženo.

Radnici, koje dekretom pretvoriše u djelatnike, ponekad mogu uspješno odoljeti ponudi za prekovremeni rad, cijeneći vlastito slobodno vrijeme kao neku vrstu svetinje, nerijetko primorani da se i njega odreknu kako bi se izvukli nagomilanih obaveza. S druge strane armija nezaposlenih, s obiljem slobodnog vremena sa sjetom i gorčinom išče nekad ustavom jamčeno pravo na rad, bez kritične mase da bi izborili nekakve promjene. Negdje između treća je grupacija koja nekako preživljava usporeno, na "leru", sretna kad im se nekakvim usklađivanjem dožunta neka milostinja za njihov minuli rad.

Različitim gledanjem na cijenu slobode, lišene zavisti i predrasuda, teško se pomiriti s time da smo se jeftino prodali i da pored te niske cijene nismo u stanju otkuputi željeni djelić kolača, što bi nas činio sretnijima.

28.09.2008. u 07:32 • 1 KomentaraPrint#

petak, 26.09.2008.

Tko mi glavu nosi?

U mnoštvu prešućenih pitanja, neka uporno učekuju odgovor. Ima ih intrigantnih, benignih, svih vrsta, kao na primjer šta mi glavu nosi, ili čemu obazrivost, zašto se toliko osvrćem. Za razliku od beskičmenjaka, obdareni smo kralježnicom, koja se sastoji od niza pršljenova. Poviše sedam vratnih postavljena su dva koja služe glavi, Atlas i Epistrofeus. Jezgrovito rečeno, tu leži odgovor na postavljeno pitanje: Atlas nosi, a ovaj drugi - obrtač, vrti. Jasno, ovakvim odgovorom zaobiđena je srž pitanja. Pronicanje u nju nađite između redaka. Ponekad pomaže i telepatija.

Zašto se osvrtati unazad, kad smo u stanju stvoriti dojmljivu sliku sprijeda, slatku, optimističnu, ostvarivu? Može li pogled u retrovizor zamijeniti osvrtanje? Vožnja unazad, osobito sa zakvačenom prikolicom zna biti vrlo komplicirana. Neki se tu bolje, neki slabije snalaze. Kad ne bi bilo "rikverca", svi bi dobili prolaznu ocjenu. Nosioci dozvole "B" kategorije ovlašteni su potezati za sobom laku prikolicu, znali to oni ili ne.

Ima li smisla davati polovične ili pitijske odgovore na hrpu nedoumica koje su dovele do prešućivanja potpunih odgovora? Možda odgovor na to spontano izmigolji, iskren i cjelovit. Možda neće.

26.09.2008. u 08:38 • 0 KomentaraPrint#

Neću

Ne bih o tome. Rečeno je.

26.09.2008. u 00:56 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.09.2008.

Cotidie moreris, enim cotidie...

Da svaki dan odnosi dio života, napisali su stari Latini, govoreći o polaganom , svakodnevnom umiranju, kao neku utjehu povodom konačnog gubitka. Lanjski zidni kalendar sumorni je podsjetnik tihog nestajanja, svaki dan je nosio nekakvu oznaku, podsjetnik na učinjeno ili ono što je trebalo učiniti. Na današnji dan , navečer, improvizirao sam stalak za infuziju, odavno nije bila okusila niti kap vode.

Njezina duhovita primjedba o nezgrapnoj konstrukciji, izrečena uz smješak, o mojoj dovitljivosti i oskudnoj estetici, odzvanjala je danima kasnije, u sobi ispunjenoj praznimom. Sutradan ujutro nećkala se kad su joj uvodili infuziju, poslijepodne bila je ravnodušna, navečer bez daha.

Napunjena je godina praznine .Kako se pune prazne?

25.09.2008. u 20:36 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 24.09.2008.

Zaboravljena amnezija

Prešućene riječi grizu, previđeno predvidljivo, sumnje u Tempusa Oridinarijusa evidentne. S placebom ili bez njega, ignorirajući nuspojave, splasnulo povjerenje da liječi ama baš sve. Gospodareći samim sobom, uvijek se može izvući floskulom o neophodnoj produženoj terapiji. Kad-tad izliječit će baš sve, ne pitajući odgovara li ta likarija pacijentu.

Lako je liječiti poznajući anamneze, povijesti bolesti, bolesnikovu želju za izlječenjem. Uz nagomilanu hrpu dijagnostičkih fakata još provocira da mu isplazim jezik. Izbeljim li mu se, slika bi mogla biti potpunija. Neću se beljiti, možda me njegovo liječenje više ne zanima. Nek' se ugleda u veterinara, njemu se njegovi pacijenti ne belje. Nisam mu se ni obratio zbog grlobolje. Jesam li mu se uopće obraćao za pomoć?

Imao sam neki šalabakter, htjedoh mu nešto izreći u lice, oči u oči. Izgleda da sam zaturio papirić na kojem je pisalo da ne pristajem na kompromis, terapiju koja vodi u zaborav. Pokazati zube svevremenskom, odbiti suradnju, zavući se u oklop šutnje. Oni klipani branut će se šutnjom, zašto ne bih i ja?

24.09.2008. u 11:23 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.09.2008.

Nisam svoj

Nisam, uistinu. Ne isključujem mogućnost da nekome pripadam.

21.09.2008. u 00:10 • 0 KomentaraPrint#

subota, 20.09.2008.

Jednina u množini

-Ove godine imat ćemo konačno svoje vlastito ulje - pokušah šutke izreći dodirujući kamenu ploču.
-Imat ćete? - preduhitrila mi je misao, još neizrečenu, sirovu, nedorađenu.

Riječi sam dosad uspijevao držati koliko-toliko ukroćenima uzdajući se u gumicu i izlizanu tipku za brisanje. U govoru bih se tu i tamo izvukao kašljucanjem, rijetko zamuckivanjem. Kako ukrotiti misli, pogotovu unutar "klizavih" tema, kad svaka stanka produbljuje nesigurnost, sumnju u iskrenost. Zatekla me je nespremnog i zbunjenog. Sve naše prisvojne zamjenice bile su u pluralu, njezinim odlaskom jedva sam uspijevao reći da je nešto što je bilo naše, ostalo moje. Nije ju začudilo kad sam posegao za množinom, očekivala je to. Ne osjetih ni zrnce prijekora, doživjeh to kao odobravanje.

Ubrao sam dunje, dvaput više nego lani. Sve su zdrave, jedre. Ove bi zime njihov miris mogao zauzeti mjesto navrh nekih drugih ormara, ući u novi ambijent. Lanjski pokušaj izrade kotonjade neslavno je završio kao namaz za palačinke. Učeći na vlastitim greškama, potvrdit ću da je ljudski griješiti. Kakva će biti kotonjada - postaje nevažno.

Lanjska jesen mi je bila škrta u darivanju, ali je zato bila surova u oduzimanju. Vinogradi koji su bili naši, pa moji, postali su ničiji. Stare, neobrezane loze izbacile su polegle zaperke nudeći grožđa više nego lani, kad su bile obrađivane. Neću trgati, neka ostane za ptice nebeske. I taj pijev treba platiti, labuđim pijevom ostarjelih loza. Masline, urasle u travurinu, žedne i neokopane dale su neočekivani prinos, svojevrsni predujam za neke nove trude. Dogodine bi moglo biti i više, učinim li makar ono najnužnije. Hoće li joj odgovarati specifična gorčina hladno prešanog djevičanskog ulja, koja protokom vremena iščezne? Trebat će samo malo strpljenja, bez požurivanja i nevjerice.

Čini mi se da sam se počeo slagati sa vlastitim mišljenjem. To me ne uznemiruje kao ranije. Ne kažem da mi je svejedno, pomaci su, ipak, vidljivi.

20.09.2008. u 20:52 • 1 KomentaraPrint#

petak, 19.09.2008.

Temelji algebre u kušnji

Ofuren vlastitim riječima skrivio zahlađenje. Doslovno tumačeći tezu da je svaka udaljenoist mala, ako je razlog veliki, zatečen u povećanju distance iz nepoznatog razloga. Kao da su uvedeni krivi parametri, jednadžba s dvije nepoznanice odlepršala u mutne vode, otežala, složena.

Kako nepoznato pronaći u sebi, kad opća znatiželja teži ka izvanjskom?Moraju li sva lutanja dovesti do zaključka kako smo bjesomučno bježali od sebe tražeći nejasne ciljeve, ciklički se vrteći oko odgurnutog polazišta, sebe samih.. Rugajući se maci koja ganja svoj rep, činim isto, pitajući se kad će već nastupiti nesvjestica od neumjerene vrtnje u krug.

Ponadati se da se kroz nesvjesticu može doći do nove svijesti zvuči nesuvislo, unatoč tome što su mnogi pronalasci rezultati apsurdnih zakretanja i niza slučajnosti. Prisjećam se učiteljeve pouke da se ne hvatam u koštac sa jednadžbama s dvije i više nepoznatih, dok ne savladam jednadžbu s jednom nepoznatom. Ne preskakati temelje, spoznati u kojem strancu živim. Mislio sam da se poznajemo. Rušim li ili produbljujem zabludu?

19.09.2008. u 07:34 • 2 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.09.2008.

Ja jo ju - žmukljasto

Ne budi žmukljast, rekla bi mi kad bi ulovila moj odlutali pogled koji je tek otkrivao postojanje hrpice rastresitih misli. Koliko su bile plitke ili duboke, ni sam se ne bih nogao sjetiti. Čudna neka kombinacija sjete, zanesenosti, znatiželje, na rubu ravnodušnosti, na tragu istraživanja izgubljenog vremena - prošlog, budućeg ili sadašnjeg, ni sada mi ije jasno. Pridjev žmukljast nećete naći ni u jednom rječniku, a odražavo bi ono stanje, koje se lagano uz smiješak moglo prebroditi, samo ga je ona znala prepoznati. Nikad je ne zatekoh žmukljastu, niti ikoga u svom okruženju. Izgleda da se to smo meni događa, jedini način za uočiti žmukljastoću je zadubiti se u zrcalo, iznenaditi onoga tamo tipa i latiti se analitike.

Danas se osjećam žmukljasto. Tko bi to mogao primijetiti? Tko bi to stanje mogao odagnati? Zašto ga tjerati kad je postalo dio mene, gotovo više nego redoviti saputnik. Kome obećati da neću biti žmukljast? Sebi ne mogu, jer ću doći u napast da slomim, prerkršim zadanu riječ ili je iskarikiram da baš i nisam tako mislio.

Naša su pisma završavala sa ja jo ju. Na njezino posljednje nisam odgovorio pismom, razgovarali smo o njemu satima držeći se za ruke. Poslao sam i jedno virtualno, ostalo je neuručeno vrišteći na nekom serveru, dok ga ne izbriše strujni udar i razbuca niz od nula i jedinica. Gotovo bezbroj puta sam, u međuvremenu, na orošenom zrcalu upisao te tri kratke riječi, kao i izrekao ih dodirujući kamen. I žmukljasto stanje sklono je prolijevanju suza. Provjereno.

18.09.2008. u 13:02 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 16.09.2008.

Buby je bila ovdje

Nalik grafitu, zatekoh misli izvan konteksta, zalutale iz neke druge priče, o vibri, osvajanju, bliske narodnoj izreci da lijepa riječ zlatna vrata otvara. Jasno, nije bila riječ o zlatu već nekim drugim vrijednosima, ništa manje dragocijenima.

Prisjećam se nedavne šetnje u zavičaju kad sam na svježe oličenom zidu zatekao još svježiji grafit, pisan pomalo ukoso: OVO JE MOJ PRVI GRAFIT. Umjesto točke bio je cvjetić. Poruka je prenesena, zid je postao medij. Ružno bi bilo da je suprotno, da je medij pretvoren u zid, ogradu, šaljući poruke samo ljudima s jedne strane zida, ostalima ostao nedostupan.

S kime se Buby našalila dovodeći u pitanje svoj zdrav razum obraćajući se riječima da je zavoljela njihovog autora? Ne htijući povrijedila je riječi u njihovu poslanju da postanu neovisni nosioci misli, gazeći emocije koje su ih izrodile, slabeći silnice upućene drugoj ženi koja je time mogla biti povrijeđena.

Kao što se komunalni redari brinu o uklanjanju grafita, za kojima počesto požalimo što tako naglo nestadoše, a bili su britko osvježenje, izbrisao sam Bubine komentare, da bih sačuvao njezin integritet, a i spužvica je bila na mojoj strani. Ostala je anonimna, nedokučiva i zaigrana. Šta joj reći? Da nije jedina, da sam sukrivac njezinog stanja iz njezinih sanja?

Zašutim li, hoću li pomoći njezinom izbavljenju iz ćor-sokaka? Možda je sve to bila šala? Odagnati ružne misli u korist lepršavih, makar bile skrivene iza sedmog vela? Zgodna "skuža" za šutnju.

16.09.2008. u 20:50 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.09.2008.

Buđenje iz nesanice

Smirujući pogled na još jedan par očiju, makar bile snene i umorne začin je jutarnjih buđenja neprocjenjive i neporecive vrijednosti. Čini mi se da za takve trenutke vrijedi živjeti jer donose spokoj stvarajući idiličnu sliku lišenu mnoštva imperativa koji nas otuđuju i razdvajaju prečesto iz banalnih razloga.

Duboko cijenim podnesene napore preslušavanja hodajućeg govornog automata, koji je lukavo skrivao potenciomatar kojim bi ga se stišalo ili ugasilo. Nagomilani umor nagovijestio je raskorak između htijenja i ostvarenja. Učinjeno je tek pola puta, vrijedi li ta muka jednog nedosanjanoga sna? Suočen sa nuspojavom - jednom od brojnih nesanica zatekoh se u razmišljenju kakav je to doživlljaj buđenje iz nesanice? Novi oksimoron ili tek nezgrapno sklepane zalutale misli? Zarobljene riječima, postadoše trajne.

14.09.2008. u 04:03 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.09.2008.

Preskoči i ovo, ugledaj se na našu Blanku

Hodočasnici hodočaste, slavljenici ima da časte. Javila mi se, uplakana, da bi ovaj rođendan najradije preskočila. Ne razumijem se u Djevice, valjda je u pravu. U strahu da ne bih prenaglio sa savjetima, sve češće šutim. Dogodi se da netko i tu šutnju iščita kao znakovitu poruku upućenu upravo njemu i eto ti nove zavrzlame. Prožimanje općenitig i posebnog provučeno kroz novu dimenziju neće zaustaviti vrijeme. U njegovom rasipanju, dok smo obdareni raskošnim optimizmom, pravi smo maheri. Nevolje nastaju rastom zabrinutosti o ograničenosti resursa, slično zaključku da unatoč žeđi svaka druga litra vode u vodovodu prolivena prije nego je stigla do cilja.

Škrtom starošću plaćamo rasipništva iz mladosti. Kad bi nam nekakva zlatna ribica i ponudila mijene u prošlosti, sumnjam da bi itko pristao na drukčiji put od onoga na čijoj se kolotečini zatekao. Ima li onda nostalgija svrhe, ako se svodi samo na priču, potiskivanjem djela.

Nekad se dobro jelo, nekad se dobro pilo, nekad je bilo svega, i kokoš i jaje... Cijene hvataju zalet. Do kad ćemo biti potcijenjeni? U Vis ili u Dalj? U Dalju nisam nikad bio. Mnogo Daljanja nije bilo u Visu. Tamo mi je prebivalište.

08.09.2008. u 10:44 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.09.2008.

O prašini i gluposti. Bezvezno, savjet:preskočiti

Bezvoljna subota iznjedrila uštogljenu nedjelju. Obogaćen spoznajom da skupljanje prašine kao metoda mjerenja isteka vremena nije pouzdana, latio se uklanjanja dvomjesečnih sedimenata po teško pristupačnim mjestima. Pomalo naljućen, na kraju, što se promjene nisu vidjele. Zaključio da je usisivač malo preglasan - zato je nečujan kad je izvan uporabe, i nosi olakšanje neposredno nakon gašenja.

Zašto skupljamo prašinu? Razumijem sakupljače sličica, salveta, filateliste, numizmatičare, bibliofile, čak i kolekcionare automobila i njihovih umanjenih replika. Prašina je sveprisutna, kao i glupost, tu je svuda oko nas. Glupost ne skupljamo, barem ne namjerno, ona se sama lijepi za nas.Kako se osloboditi gluposti? Skupljanjem pa odbacivanjem, ma koliko sizifovski zvučalo mislim da ne vodi ničemu. Očito je da se svih svojih gluposti ne bismo ni pod koju cijenu htjeli odreći, možda bi se nešto moglo eliminirati prilikom razvrstavanja. Ma koliko bolne bile bliske su nam i moglo bi se dogoditi da se nakon prelistavanja arhiva sačuvamo sve uspomene na gluposti.

S prašinom je drukčije. Razvodnimo li je imamo priliku napraviti blato. Namjeravamo li biti jako zločesti, protivniku ćemo baciti prašinu u oči.
Vid je očito, od svih osjetila najcjenjeniji. Kad nas zub vremena uvjeri da su nam ruke prekratke za čitanje novina, počinjemo razmišljati o sanaciji. Najgora su najjeftinija rješenja.

Zašto ovo niste preskočili? Lijepo sam vam savjetovao, sumnjali ste da ću između redaka sakriti nešto epohalno???

07.09.2008. u 19:26 • 0 KomentaraPrint#

subota, 06.09.2008.

Nadmudrivanje i nadbudaljivanje, o glupiranju ni riječi

Malo je nedostajalo da subota neprimjetno iščezne iz vidokruga bez traga i spomena, kao da je nije ni bilo, ostavljajući još jedan krnjutak u kalendaru. Kako je obojana , kakve dojmove nosi? Ne znam, čini mi se da će opet ostati u znaku prepiranja s vlastitim budalaštinama. Nadmudrivanje u budalaštinama, osim što djeluje nezgrapno i bizarno moglo bi biti podsticaj stvaranju nove mudroslovne discipline. Otvaraju se sveučilišta na sve strane,otimaju se oko programa i programskih načela, žeđ za naukom ili diplomom ne jenjava,zainteresiranih ko 'alve - tlo plodno kao izmišljeno za nadbudaljivanje, novu discipline kojoj tek treba sklopiti znanstvene okvire i sačiniti svojevrsni inkubator koji će u ponudi ljudskih resursa učiniti svojevrsnu revoluciju.

Poznato je tko su favoriti u nadmudrivanju, riječ je o disciplini sa dubokom tradicijom. Znakoviti pomak pojavio bi se kod nadbudaljivanja, disciplini u začecima, nevinoj i slobodnoj za potpuno određenje, bez uplitanja u srodne i nesrodne djelatnosti. Kakve su potrebe za kadrovima - pitanja su svakog managera kojemu ljudski resursi nalikuju nepoznanici. Odgovor, nimalo iznenađujući da su potrebe beskrajne navest će ih da zadovoljno protrljaju dlanove i late se posla od kojeg će zavisiti naša budućnost.

Ni ove godine neće se moći studirati glupost, ljudska dijelatnost sa dubokim korijenima s lakonskim obrazloženjem da se uvijek pojavljuje stihijski, nepozvana, u sjeni djelatnosti koje nose progres, vode u bolje sutra.Glavna zamjerka je što glupost nije definirana, a kao takva, iako značajna ostaje neuokvirena.

Tako se moja subota pretvorila u nedjelju, uz taktove poznatog šlagera: Ostala si uvijek ista.
Pitanje je - dali bih, da sam pisao u tišini, sklepao nešto suvislo. Sumnjam.

06.09.2008. u 23:19 • 1 KomentaraPrint#

petak, 05.09.2008.

Nema bitke, nema genarala, tek - puste tlapnje oko ljudskosti i patnje

Pravila su izmišljena da bi se mogla kršiti, prijeteći sankcijama. Bez sankcija djeluju deklarativno, mlitavo. Vrijedi li to i za obećanja koja bi se bi se mogla iznevjeriti? Zašto sam jučerašnji dan prešutio? Nosio je izazove i turbulencije veće nego prethodni dani. Ostavivši krnjavu četvorku na kalendaru, četvrtak prešućen, možda sam htio biti zločest i podastrti joj da je njezin smješak bez jedne četvorke jednako iskren, neusiljen i neodoljiv.Hoće li smiješak biti iskreniji kad joj stomatolog zašarafi novu četvorku?

Pomutnju je lako napraviti. Zamutiti kašu, zabrljati, zapetljati. Mnogo više energije i umijeća traži se za bistrenje, raspetljavanje i izvlačenje sa što manjim posljedicama. Nađu li se dva lažova na brvnu, hoće li njihov sraz rezultirati istinom? Kojoj istini povjerovati, onoj sa manje ili sa više laži?Upravo tu do izražaja dolazi umijeće pakiranja. Nedostatak mudrosti neukusno je spočitati autoritetu koji je žustro izrekao naredbu: "ne pakirati mu!" Sjena sumnje na taj isti autoritet zacrnit će horizont mišlju da se drugima pakiralo.

Poslije bitke zna se naći puno generala, ali kod nas ih je zbilja previše! Sva je sreća da nekoć imadosmo samo jednog maršala, jednog i jedinstvenog, iako su neki sanjali nedosanjani san da se nađu u njegovoj odori. Pa šta košta da košta, a koštalo je.

U nedostatku sankcija za verbalne delikte, kao i njigovog izguravanja iz domene kaznenog prava, izrugivanja do izrigavanja , one postadoše predmet građanskih parnica. Postadosmo svjedoci nevjerovatnih poskupljenja duševnih boli uz istovremeno pojeftinjenje ljudskosti, bagatelizirane do krajnosti. Patiti se može skupo i jeftino - proširenje asortimana patnji jedna je od tekovina divljeg kapitalizma koji nikako da se pripitomi, iako ga na to tako slatkorječivo nagovaramo.

05.09.2008. u 08:36 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 03.09.2008.

Iskrene laži?

Vidi štrebera, uhvatio se pisanja treći dan za redom. Sutra bi tako mogao premašiti kolovošku kvotu. Zanemario savjet: ispeci pa reci. Uvaljuje nesažvakane misli, polusirove.

Čemu laprdanja kad nismo u stanju nešto novo izreći? Pokušati ugurati nekakve emocije između redaka, pisati po marginama nedorečenosti, odaslati nijemi krik dajući do znanja da se nešto mijenja ili nagovještava promjene. Šutnja ne pali, koliko god bila prokušana metoda, ubrzo bude pročitana, doslovno razotkrivena u nemoći da kaže neizrecivo.

Brbljanjem do reskog izričaja, s nadom da će se prave misli interferencijom i nadvladavanjem šuma prenijeti čiste i nezamućene.

Ne nađeš li pouku, razmisli malo kakva su ti bila očekivanja prije prebiranja po patvorenim rečenicama. Naiđeš li na podvalu, javi. Ja je ne vidim. Iznevjerena očekivanja?

03.09.2008. u 10:25 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 02.09.2008.

Ni o prascima ni o ljubomori, pogotovo ne o biserju i svinjama

Sukob interesa, ma koliko dramatično zvučao, može vas ostaviti ravnodušnima, ako u to niste upetljani, kad se tiče drugih.Tu i tamo graknit ćemo začuđeni poznatu Delićevu rečenicu: "Ma ljudi je li to moguće", iskazati izvjesno negodovanje, čuđenje i na kraju slijeganjem ramenima, jer tako čine u drugi.

Sukobi mišljenja na vjetrometinama vlastitih razmišljanja ponekad će proći "lišo", a može se zalomiti da se da se zbog banalnosti od buhe napravi slona. Kad se posvade programi u računalu, operativni sistem uoči uljeza i započne ga paranoično proganjali, gaseći se zainaćeno kao zacenjeno dijete, uvjeravajući da za oboje nema mjesta.

Simptomatične prijetnje da će me prijaviti Microsoftu silnim error reportima, dovele su me na rub odluke da sa doma vratim s novim laptopom i legalnim operativnim sustavom, koji će se updejtati kad je njega volja, neće me daviti mutavljenjem mikrofona, naprasnim samogašenjem.Nisam kupio laptop, jer me je glas razuma, podstaknut kratkim GSM razgovorom, na pola puta od dućana odvratio od adrenalinskog peglanja kartice. Postoji jeftiniji izlaz: novo stolno računalo. O tome ćemo sutra.

Umjesto da se navečer zabavljam novom igračkicom, zabavio sam se u kuhinji komponirajući sklad povrćki i komadića odojka, umotanih u alufoliju, ispitujući novu pećnicu, kroz koju je dosad prodefilirala tek jedna rošćera croasana. Rezultat je bio zapanjujuće dobar.

Sjenu na današnjem danu ostavila je tek činjenica da ovaj post pišem po treći put, dvaput je pokleknuo izgubljen na putu do servera, što me je gotovo bacilo u očajanje.

02.09.2008. u 20:53 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 01.09.2008.

Džumbus u glavi, nebo se plavi

Jučer se napunila godina dana otkako raskinuh s ovisnosti i strašću za cigaretama, koje su gospodarile umom i tijelom polovicu mojega postojanja. Ponositi se načetom drugom godinom novoga života ili sramiti se što sam tako dugo bio rob dima i smrada, pitanje je gledišta, kao i latentne opasnosti da se vratim u nepoželjno društvo.

Ne znam koliko je znakovito moje opredjeljenje u biranju omiljenog godišnjeg doba, izabrao sam jesen. Blaga i raskošna, sklona ratarima uzvratiti darove za njihove trude, određena kao početak novih ciklusa u odgoju i obrazovanju, često označena negodovanjima što je ljeto prebrzo prošlo, sa mnoštvom neispunjenih očekivanja.

Gdje sakriti brdo neispunjenih želja i planova, a da se ne poremeti željeni sklad i privid ravnoteže? Uvijek sam se pitao, ulazeći u gotovo savršeno uređeni stan, gdje ti ljudi drže džumbus, gdje je ta prostorijica gdje se skriva nered, da bi se u ostalima ostavio privid reda.

Da propuh škodi, reći će vam svaki senior, ali recept za rješavanje propuha u glavi malo tko nudi. Kažu da snovi obavljaju mentalnu higijenu - sjećali se mi njih ili ne sjećali, bili oni u boji ili u sivim tonovima. Nekakve struje prozuje i načine kakav-takav red. Nevolje se dogode kad taj red proglasimo neredom, ili obratno, pa napravimo neko novo preslagivanje, po samo nama poznatim kriterijima.

Dan mladosti u kolovozu nastao je zaokruživanjem broja dvadeset četiri, gdje je rukom dopisano Maja. Hoće li se dogodine nositi štafeta mladosti novim stazama? Da ih nazovemo Vinski puti? Pomisao na duge staze nosi smirenje. Jesen je bila dobar izbor. Uskoro počinje.

01.09.2008. u 08:36 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (7)
Rujan 2008 (18)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (10)
Svibanj 2008 (10)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (14)
Veljača 2008 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Razina gliba i stresa, bulliten & adresa

Sklonost peglanja kartica zatomljena. U vinu iskao istinu. Ima i kvasine, vrhunske... Ostao bez pepela za posipanje.
Što se pila pilom naopako? Zub vremena metereologija ne priznaje. Puhati u prste zbog vrućine ili hladnoće? Hladne riječi mogu opržiti. . Ledenjaci se otapaju, ima vode. Desalinizacijom do soli za soljenje pameti. Koliko neslana može biti šala? Kako ugasiti mrak? Stigla je nova peć. Drva ima. Indijanci prodaju CD-ove, poglavica mudro šuti. Bit će i pepela... manjige opet zriju; beru se masline neobrane. Jugo djeluje i na lunatike.


solomoon@net.hr

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Zdrava pamet ne stanuje ovdje,
je li možda adresa za to kriva?
Možda i nije, cinički se smije!?!?
Dobar dan, kažeš? Šta ako nije?
Ima li druga adresa? - Ima. Nekoliko. Inboksi vrište prazni, prepunjeni prazninom.

izbrojani

brojač se umorio od brojanja,laže... . Navikli na zbrajanje, iskušajte suprotnu operaciju.Čupanje iz korijena ne bih preporučio. Pukne li nit, moglo bi se nasaditi na guzicu. Pa ti onda sjedi na modro...U pola godine pet tisuća klikova. Koliko ih li je praćeno nelagodom? Sitnica - moglo je i svršit gore...Možda i nije...Nabrajanje i brojanje nisu istoznačnice.


Free Site Counter
Free Site Counter

nema sata,ukidoh ga dekretom

Može li se ukamaćivanjem vremena osloboditi zarobljeni rok? Rasipništvom nadmudriti inflaciju? I glupi potez je potez. Neodlučni odlučuju - povijesna je istina. Misli lokalno, propadaj globalno! Ja bih malo topline! Zar je važno koliko je sati? Jebeš zeta koji nema sata!

Varijabilni dio oslobođen komentara. Vrijeme je za reklame. Trošite struju, bolje nego da ona troši vas! Tko reče da bolje misli hladna glava? Zabluda se zabludom izbija? Ta je teorija na veoma klimavim nogama. Kolutanje očima ne pomaže. Vikanje ćemo razumjeti tek kad i ako se stiša ton. Dokaz je i snaga šaputanja.. Prodorna do ruba razdora.

Buđenja ni nalik snima. Razlika boli. Odgođeno. Nije baš neko rješenje. Ona zna. Može li proljeće pružiti utjehu ili će produbiti jaz? Razglabanje oglodanih tema jača facijalnu muskulaturu. možda se generira novi smiješak?

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se