tiha buka

četvrtak, 13.03.2008.

Proziranje šutnje

Obradovalo me pismo iz daleka, javio se jaran, rekavši da se osjeća božanstveno. Sipao je kao iz rukava hrpu savjeta kako da se izvučem iz govana, odlijepim od treperavog ekrana, nudeći primamljiva rješenja, neutralizatore magneta što me učini ovisnikom. U bujici pitanja zateče me s banalnim pitanjem: koju knjigu čitam.Može li se nazvati čitanjem držanje knjige na noćnom ormariću sa obilježenom stranicom, koju sam zadnji put otvorio prošloga četvrtka.Riječ je o "Cvrčcima i bubnjevima", proznoj poemi Ranka Marinkovića napisanoj 1939. godine, dvije godine poslije "Albatrosa",u izdanju Matice Hrvatske iz 1948. godine.

Na taj sam se tekst počesto vraćao, pokušavajući izvući paralelu između poznavanja pisca i djela. Bio je profesor na Kazališnoj akademiji i zajedno s nas troje studenata bio je "organiziran" , odnosno član Saveza komunista. Statut je dozvoljavao osnivanje Osnovne organizacije s najmanje pet članova, a nas je bilo jedva dovoljno za odigrati partiju "briškule" ili "trešete". Pridružili su nas komunistima s Likovne akademije, njih je bilo gotovo trideset.Oslovljavalismo se drugovima, iako smo najčešće šutjeli.

U šutnji smo bili dobri, kao da smo se natjecali tko više može izdržati. Imao sam mnoštvo prigoda obaviti s njime nijemi intervju. Pitanja su bila britka, provokativna, ponosio sam se svojom inventivnošću, nitko mi u obraćanju partijskom drugu nije bio ravan. Na trećoj godini faksa utuvili su mi, na paralelnom studiju, osnove novinarstva, u redakciji pokupio nekakve rutine. Preda mnom je bila blistava karijera.

Maestralno je odšutio na nepostavljena pitanja, samo me blago gledao, sa distance, ali bez podsmijeha. Šutnja je bila rječita i dostojanstvena, bez trunke cinizma. Imao je on utakmica u nogama, koliko god ja oko njega optrčavao, nisam ga mogao izbaciti iz takta.

S Višanima je bio u latentnoj zavadi, a ja postadoh viški zet. Nakon mnogih godina, krajem osamdesetih godina imali smo susret u "Lambiku", restoranu na Kutu, sto metara zračne linije od njegove rodne kuće. Oko njega se skupila grupa važnih ljudi, osjetilo se kako ga guše. Dotakli su nam se pogledi, blago je kimnuo glavom. Tada sam ga zadnji put vidio. Na sprovodu nisam bio. Kada u Komiži vidite karanfil na njegovu grobu, znajte da na otoku ima druga.

Pretjerao bih kad bih rekao da smo bili jarani, iako je značenje obje riječi slično. "Quod licet Iovi, non libet bovi" - spreman sam ponavljati u nedogled, svjestan vlastite nemoći u artikulitanju misli, koje prečesto zapnu. Predugo sam se izvlačio na šutnju. Postaje prozirno. Prozirnost naginje preziru.Jesam li pročitan? Valja čitati, što se čitati da.

<	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (7)
Rujan 2008 (18)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (10)
Svibanj 2008 (10)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (14)
Veljača 2008 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv