Ciljevi, želje i jadni životi
Što to ljude čini nezainteresiranima? Ljudi imaju prilike, imaju izazove pred sobom, imaju želje, a opet, nitko nije zainteresiran, nitko nema volje, elana, snage ili motivacije. Žalosno mi postaje gledati sve te ljude oko mene koji imaju želje i ciljeve, ali ih konstantno zapostavljaju izmišljajući (sebi valjda) razloge za neuspjeh.
I tako već danima slušam razloge ljudi koji se žale (ili čak više ni to ne rade), ljudi koji se ne žele trgnuti, a ljenčarenje ili bolje rečeno ne poduzimanje ničega je klasično rješenje koje uvijek pali. Gurni sve pod tapit jer ako ne vidiš problem, nema ga. ha ha.
Najčešći, ali i najgluplji razlog koji ljudi obično navode za svoj jadni život je "nisam ja kriv". Imam milijon primjera iz različitih ljudskih međuodnosa:
Dragi, zašto roleta nije popravljena? - Nisam ja kriv.
Dragi, zašto nema novaca? - Nisam ja kriv.
Frende, zašto radiš 14 sati dnevno? - Nisam ja kriv.
Frende, zašto već 30 dana nemaš kad sa mnom na kavu? - Nisam ja kriv.
I tako redom - unedogled. Počinjem osjećati jednu vrstu frustracije zato što nitko nije kriv za svoj jadni život, a svi žive taj život i ne poduzimaju ništa da budu zadovoljniji, da budu hrabriji, da budu sretniji i na kraju krajeva, slobodniji!
Mislim da mi ipak najviše smeta njihov stav jadnika, stav pijuna čijim se životima igraju njihovi šefovi, kolege, mame ili tate, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Pa ljudi....?! Nije li to što radite jadno? Nije li jadno imati život stvoren i darovan vam ne biste li postigli nešto, promjenili nešto, ne biste li se borili i uživali u tom životu? Koja je poanta imati život koji ti kroje šef ili tata? Koja je poanta biti luzer u životu?
Ali... To je najlakše. Najlakše je reći "ja to ne mogu", "ja to ne znam", "ja to nemam kad", "ja to ne bih". Ili - "budem", "sutra ću", "svakako".
Treba li uopće dalje komentirati ove riječi? Mislim da ne. Ali isto tako mislim da bi nam svima bilo bolje kada ih ne bismo uopće upotrebljavali (nikad).
Za kraj, molila bih sve vas drage ljude da sebi postavite ciljeve u životu, da pokušate vizualizirati put i točan dan ili mjesec realizacije svojih ciljeva, da ne odustajete od njih nikada i da umjesto "budem" koristite "budem odmah ujutro" ili "budem čim dođem doma"; da umjesto "ja to ne mogu" koristite "ja to mogu"; da umjesto "nisam ja kriv" koristite "kako ću to ispraviti".
I za kraj, zapamtite jednu, možda najvažniju rečenicu vodilju koju sam ja imala sreće već čuti: sve što čovjek može zamisliti, može i ostvariti.
|
