Lady of the Lake Scrolls

Naime, Niniane se jučer preselila:-)

Moje i suprugovo nezadovoljstvo nekim aspektima stana u kojem smo živjeli zadnjih godinu dana (garsonijera... previše stvari u premalom prostoru... vlaga... suteren... nedovoljno svjetlosti... porast stanarine...) kulminiralo je pronalaskom stana koji je gotovo dvostruko veći, na šestom katu (s liftom, ofkors;-)), a za istu stanarinu (i, doduše, nešto veće režije). Pa je Niniane, uz veliku pomoć svog brata Khalleba, proteklih nekoliko dana, uz posao, pakirala stvari. To se pokazalo dosta teškim zadatkom jer stvari zaista imamo jako puno, i da nije bilo buraza da mi pomogne, trebalo bi mi znatno više vremena (i živaca...).

Jučer je bio Dan D, a zahvaljujući svima koji su mi pomogli (kako prijateljima, tako i bratu i ocu) i kojima ovim putem upućujem jedno veliko HVALA, ne samo da je selidba protekla u najboljem redu, već je na kraju bilo i - zabavno. A ja sam uspjela sačuvati svoje živce.

Uz tri auta kojima smo prevozili stvari, moji dragi helperi su sve stvari i iznijeli iz jednog stana i unijeli u drugi stan, osigurali klopu za sve (hvala i baki na sarmi;-)), čuvali istovremeno oba stana, smirivali mene, kuhali kavu, i naposljetku, omogućili odličnu atmosferu u kojoj skoro da je bio gušt seliti se;-) Do te mjere da su isprobavali krevet (u jednom trenu nas je na krevetu bilo čak pet, uz puno cerekanja i fotkanja - bez kinky insinuacija, molit ću lijepo, mi smo svi ozbiljni ljudi, a dobar dio jučer prisutnih je i u braku;-))

Cijeli dan seljenja je od samog početka, kad su se ljudi okupili, uspoređen sa konvencijama i prikladno prozvan "NiniKonom", odnosno "Ninianinim konom" ;-) A zajedničko hranjenje grahom i sarmom je bilo pun pogodak;-)

Zapravo sam ja naučena većinu toga u svom životu obavljati sama, uz eventualno i po potrebi pomoć brata i roditelja. Ovakav dobrovoljni odaziv frendova me stvarno ugodno iznenadio - ne zbog njih samih, velim, već zbog mojih vlastitih "ja-sama-emancipirana-i-samostalna" navika. Recimo da nisam navikla dobivati toliko od ljudi i onda imam potrebu puno zahvaljivati, iz čiste nevjerice da neke stvari, poput preseljenja, zaista mogu proći lako, brzo i jednostavno, i još k tome biti zabavne. Lijepo je moći se osloniti na ljude. Zaista lijepo.

Photo report:

Ponekad čak i diplomirani psiholozi moraju kopati po... svačemu (oliti - u potrazi za kutijama):


Vrijedni buraz:


Kaos nazvan pakiranje:


Tajmaut (dok još nije svo posuđe spakirano):


Kištre za voće - idealne za pakiranje posuđa:


Spakirane stvari na jednom kraju stana:


Spakirane stvari na drugom kraju stana:


Kava - izvor energije za šljakere (lažem. Muški nose stvari u aute. Žene piju kavu i čavrljaju;-)):


Napuštanje sad već praznog stana:


Nagurane stvari u dnevni broavak novog stana:


Dio šljakera u iščekivanju okrepe:


Okrepa - grah i sarma (courtesy of my grandma and Baby Eve):


NE, ovo NIJE ono što se čini - ljudi se samo žele odmoriti:


Ne čujem, ne vidim, ne njušim (oliti - gužva na krevetu):


Ptica sasvim zadovoljna novom okolinom:



Jučer i danas sam raspakiravala stvari s mamom koja je došla pomoći, napravile smo većinu posla (ostale su još neke sitnice koje treba potrpati po stanu), tako da sutra mogu mirne duše na Krk, a nakon toga na Festival fantastične književnosti u Motovun i Pazin, o čemu sve možete saznati kod Bookalete. Pozdrav svima i čitamo se nakon godišnjeg!:-)))))))