< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

03.2012 (1)
05.2010 (1)
12.2009 (1)
08.2009 (1)
07.2009 (2)
06.2009 (2)
03.2009 (1)
12.2008 (1)
10.2008 (3)
09.2008 (4)
08.2008 (1)
07.2008 (7)
06.2008 (1)
05.2008 (2)
04.2008 (5)
03.2008 (3)
02.2008 (4)
01.2008 (6)
12.2007 (9)
11.2007 (12)
10.2007 (11)
09.2007 (16)
08.2007 (5)
07.2007 (9)
06.2007 (9)
05.2007 (15)
04.2007 (6)

Opis bloga

Bit će ovdje svega, mojih priča, pjesama, razmišljanja, zapažanja, nadanja, snova... ma vidjet ćete.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Ako osjetite poriv ne ostaviti komentar, možete mi se javit i ovim putem...

blog.bane@gmail.com

Njima navratim u postove

Objašnjenje imena

Đ. Balašević

Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u
neograničenim količinama. I još se držim, još kako se držim.
I ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti:

Kao Bane...

17.06.2007., nedjelja

Nisam se utopio


Bilo me strah jučer dok sam gledao kako pljušti kiša da se jarunska voda ne ohladi.
Nije se ohladila, bila je ugodna za plivati, čak i malo pretopla.
Skupilo se više ljudi nego u 1. kolu jarunske lige, 50 - tak. I ja sam jedan od novih.

Pliva se 1500 metara. Možda zvuči malo, ali iz iskustva znam da nije, uopće nije.
Kada smo dolazili i kad sam sa obale vidio gdje je bova za okret malčice mi se govno smrznulo hoću li uspjeti doći do nje, a kamoli natrag. Onda sam zaključio da mi je bolje plivati bez leća. Bar neću vidjeti koliko imam do cilja.
Iako sam totalno van forme (nisam bio na bazenu preko 6 mjeseci) i bez osjećaja za vodu uspio sam dotegliti se do bove i natrag. Nisu me lovile krize ni grčevi (doduše netko me je dva puta ulovio za nogu), ali su ruke poslije 1000 m postale olovne. Nema se snage. Na cilj sam stigao 30 i neki sa vremenom preko 27 minuta. Dok sam trenirao plivao sam ispod 18.30.

Startao sam lagano i mislio da ću pojačavati ritam kako će se bližiti kraj, ali naravno da se to nije desilo.
Plivao sam 200 - 300 metara slobodno, pa 50 - 100 leđno. Prvenstveno da dođem do zraka i malo odmorim. Čak me jednom i ekipa iz čamca za spašavanje pitala da li je sve dobro. Ma sve pet, samo gledam gdje mi je cilj. Moram si nabaviti naočale za plivanje sa dioptrijom.
Opizdio sam par bova rukama, ništa strašno, čisto da se razbije monotonija.
Svi zajedno smo počupali brdo lopoča dok smo plivali. Dobro gdje je onaj stroj za čišćenje? Koliko me sjećanje služi stroj je kupljen za par milja nečega. Kaj si netko doma čisti bazen sa njim?

Moram priznati da me Ribafish rasturio ko dijete zvečku, negdje oko minute je bio bolji. Malo me sram. Kad ulovimo vremena moramo skočiti malo do bazena pa da vidimo onda...
Hvala ti Riba na prijevozu do Jaruna i natrag. Dužan sam ti pivu.

Na povratku doma nas je 20 - tak minuta uštopao dolazak biciklijade na Jarun. Neki majmun iza nas nije se skidao sa trube, kao da će ekipa ljudi voziti bicikle brže, ili će mu to pomoći da prije krene. Bravo majstore, kvocijent inteligencije ti je ko u retardirana hrčka.

Sad idem popiti 2 andola, čisto prevencije od muskulfibera radi i gledati plivanje na TV-u. Zlatni medvjed je na Šalati...