moj mail...


ICQ: 209-803-161


Kolko me ljudi citaju???


Free Web Counter

hit Counter




online




Mp3 player




...Nevernik...

11.03.2007., nedjelja

Život je stari kučkin sin...

Ovaj život je san...
Mala kuća kraj rampe... Snop žućkaste lampe... I zalihe tuge...
Nažalost, ružan san...


E ovaj život zbilja zna biti lijepi san, al' kad se probudiš iz njega i uđeš u surovu stvarnost, to je već priča druga. Ovaj blog.hr nije već dugo ono što je bio prije godinu i više... Sve se promijenilo, al' uglavnom na gore, sve samo neki iskompleksirani blogovi koji vjerno broje komentare, koji ostavljaju 10 komentara u roku od 2 min i glavna stvar je da o tome mogu pričati u školi/faksu/poslu/društvu... Ovaj blog sam zamilslo kao neku svoju oazu di će se oko mene skupiti virtualno društvo s kojima mogu lakše podijeliti neke stvari i izbaciti iz sebe isto... al' on je već u početku otišao malo krivo i postao je većinom prijateljski blog gdje opet nije sve bilo onako po mojem guštu... malo su mi dojadili oni blogovi koji su se otvarali tek toliko da ga i ja imam, a još mi je više žao nekih na koje sam se navukao i redovito čitao i onda ih više nema... na mojo blog listi sa strane 50% blogova se više ne piše, i sve mi se čini da će tako biti i s ovim... nema više tu neke atmosfere i ljubavi na tom blogu, sve je to otiščo u neku drugu priču, u kojoj se moj lik ne uklapa...

Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave,
ako uopšte ikom išta značim.
Sa samog ruba pameti stižu mi strašni saveti,
al' ja bi da proživim na svoj način.

- 18:49 - Komentari (10) - Isprintaj - #

06.03.2007., utorak

Proljeće u mom prozoru...

Proljeće je godišnje doba koje dolazi poslije zime, a prije ljeta, to je ono između onda... Datumski to je negdje oko 22.3 al' datumi mi bas i nejdeju pa se i ne zamaram. Za mene je proljeće kada vani lete leptiri, čuje se cvrkut ptica i može se izaći van bez jakne, a da ti nije hladno. Zadnjih par dana kada se probudim sunčeve zrake mi obasjavaju moj neoprani prozor... kada pogledam van vidim zelenu livadu sa nekim žutim cvećem, narcisama i krtičnjacima... ja znam da je došlo proljeće, to se jednostavno osjeća u zraku... mačorima prolazi sezona izjebavanja, pa se odma i lakše spava...
dosta zajebavanja, idem korisnije iskoristiti vreme...
utorke mrzim....

- 11:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.03.2007., četvrtak

Novi mesec

Evo novi mesec je dosel, pa da vidimo kakav ce biti ovaj,nadamo se bolji nego prošli, mada ni prošli nije bio loši... nego mačori se karaju sve u šesnajst kak bi rekla jedna blogerica... po noći treba znati zaspati kraj njih, ruže po tavanu ko ludi, mora da su neki fetiši u pitanju, a moguće su i sado mazo igrice jer znaju i cviliti.... nego danas je bilo vrlo lijep dan, dovoljno da se izađe samo u majci van i prošo sam ujuto kraj fontane, pa kroz park i moram priznati lijep osjećaj... čuje se šum vodoskoka,miris proljeća u zraku, vani toplo... ma nešto... danas počela predavanja, pa da vidimo za koliko će biti vozačka u rukama... bliži se 24.3 što znači još jedan koncert nenormalnih, doduše u izmjenjenom sastavu, al' više me ne zamara toliko sastav, bito je da bude dobra svirka... sutra petak, pa vikend.... već mi se malo putuje nekuda, dugo nisam... moram prestati pisati jer mi sentimentalnost navire... do uskoro....

- 20:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.02.2007., srijeda

novi post

da skratim muke odma svima na početku koji misle čitati, nema ništa pametnog u sljedećih nekoliko redaka... nisam dugo pisal jer mi se jednostavno neda, tu i tam dodjem i pogledam, pročitam neke blogove s fejvorit liste i idem dalje....a evo danas se javim da sam živ, dobro ne baš i zdrav, al' dosta je da sam živ.... nego danas je kao valentinovo.... no to imam samo jedno da kažem,... sretno bilo onome ko svoju sreću ima s nekim podijeliti...
odjava...

- 22:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.01.2007., petak

5 things you never know about me :)

eto ga sad je mene naposljetku usosila i sad bi ja trebal napisati 5 stvari koje vi nezante o meni ili koje vam ja nisam otkrio...
sad bi ja diplomatski mogao odgovoriti da ako nisam do sad govorio o nekim stvarima da neću ni sad....
al' kad je već ta štafeta došla do mene, onda ću ju ja pošteno odraditi i predati nekome...
pa da krenem... malo mi ovo iznenada....

1. moram priznati da nikad do sad u svojem životu nisam pušil, a niti probal (na cigarete se milsli manijaci)... i tu se vecina njih začudi, al' istina je...

2. rijetko kad pišem ispiti, a da nemam šalabahter... i to od početka srednje škole pa nadalje, imam u planu kad završim za koji mjesec napraviti plakat sa svim svojim pomagalima i objesiti negdje u školi na zidu :))

3. dok sam čital naposljetku našao sam 2 identične točke od koih ću jednu napisati... a to je da sam se u svojem životu bavio svačime.... od osnovne škole kad sam počeo da treniram karate, pa onda sam pokušavao sa zborom, jer nikad nisam mogao imati više od 2-3 iz glazbenog, pa je bila opcija ako uspijem na zboru imam 5 garantirano, al' izbacili me sa zbora vec na drugoj probi. onda sam trenirao nogomet,odbojku, basseball (više od godinu dana, za razliku od ostalih), košarku, išao na dodatnu iz kemije (tu sam imao 5 na polugodištu, onda se nisam pojavio na školskom natjecanju i za kraj sam imao 2), od značajnijih pokušaja još sam trenirao savate box i to nekih godinu dana i nakraju sam završio u umjetničkim vodama kao folkloraš i to drži već četvrtu godinu....

4. volim pjevati ili zasvirati na gitari, al' ni jedno ni drugo mi bas nejde pretjerano, al' to je onako za moju dušu, mada kad se opustim uz koju čašicu mogi i pjevati i svirati u društvu do mile volje...

5. i za kraj da još napišem da ni jedna moja "ljubavna" veza ili ti ga avantura nije trajala duže od tjedan dana, uglavnom se sve riješavalo u dan-dva... i to zbog toga jer rađe neću imati neku curu tek toliko da je imam, nego oću imati nekoga koga volim.... a to je malo teže.....


štafeta odrađena, pošto ju je već većina nosila ja ju predajem tratinčici koja ima počasni krug....

- 12:16 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.01.2007., četvrtak

Neznam.... to je možda najbolja riječ da počnem ovaj post... moram priznati da od nove godine sam sebe ne prepoznajem, barem što se tiče psihološkog stanja... spavam do podneva, onda se zajebavam po netu ili igra rummy i tak cijelo popodne i večer, onda gledam televiziju ili prije toga čitam knjigu, al' vam neću odati koju, mada nije teško pogoditi... i tako zadnja dva tjedna.... prijašnjih godina cijele dane bi visio po vani, navečr bi obavezno išao do grada, sad mi se ni u subotu neda iti do grada... u subotu se sreo s nekim frendovima i na kraju sam ostao s njima do negdje pola 3 mada sam išao do grada sa svim drugim drustvom i na jednu pijaču, al' onda se to tak najčešće zalomi.... i oni vidno pripiti, a ja.... jednostanvo mi nije pasalo ništ alkoholno, a kaj je najzanimljivije zabavljao sam se isto s njima koda da sam i prije toga roknu par piva ili nekaj kratkoga, za razliku od nekih koji stoje ukočeni i progovore svake 3 i pol minute tak dugo dok se malo ne "opuste" uz koju čašicu...
e da počel sam o nekom drugom meni i mogu reči da se baš dobro osjećam... mada sad već kad bi me neko pitao za mane mogao bi bez problema navesti razdražljiv.... prije to kod mene nije bilo toliko izraženo al' u zadnje vrijeme me razne stvari mogu raživcirati (to se valjda tak nekak piše)... nego bio neki dan u banci, nešto plačao i bila gužva poprilična i oslobode se 2-3 stolca i sad lijpo sjednem jer sam bio negdje 10 na redu, al' sjedim negdje 2-3 minute kad na to ulaze dvije bake, mada baka bi bila blaga riječ za njih al' neka, možda prije prabaka i po zakonu svoje kulture automatski se dižem i puštam ih da se sjednu, dok do mene stoji, ajde da nazovem gospođa sa svojim sinčićem od nekih 5-6 godina i on niti ne trzne,a ne da bi se dignuo i prepustio mjesto starijoj osobi, mada niti njegova mama nije trznula da bi ga opomenula, pa valjda ni sam nezna da stariji ljudi, trudnice i invalidi imaju prednost...
srećom prošlo je ono božićno-novogodišnje vrijeme, nema više parada, pijanstva i kiča, polako se život opet normalizira... vrijeme jviše vuče na rani april nego na januar, mada sad barem netrebam pisti da ne volim januar i bele zimske tragove, jer ih srećom nema, al' znam da neće to tako ostati i da će sigurno pasti, ako ne prije onda za uskrs...
i tak... sad sam se ja malo raspisal, al' neka, pišem po svojem... i za kraj samo još jedna situacija od danas koja je možda više žalosna nego smešna.... idem ja u dućan, da ne reklamiram sad tu, jedana karika od lanca velikih dućana i tamo gdje se parkiraju bicikli, umjesto bicikla parkirane su tačke, e sad za one koji neznaju šta su tačke, evo slike da ne mislite da lažem.... nego nije smešno jer su služile umjesto auta nekom starijem gospodinu da odveze stvari iz dućana....

Image Hosted by ImageShack.us

- 22:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.01.2007., subota

I, vise nego dovoljno godina kasnije,
mozda necija, mozda proseda, mozda bez ikoga,
i ces ugledati belog leptira na jorgovanu
i sirom otvoriti prozore mameci ga da ti sobu oprasi polenom i prolecem.
A ulicom ce prolaziti mali Cigan sa violom,
videces samo drozdovo pero na sesiru kako promice za simsirom,
i zacuces Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu,
koju prvi put slusas, a godinama je znas...
I zaplakaces, istog casa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo...

- 11:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.01.2007., četvrtak

A postojao je jedan stari, gvozdeni most u Novom Sadu,
preko kog bi ona prelazila nekad...
i spustala svoje svilene kose, kao mreze, do onih talasa
i tu su se, kao srebrne deverike, hvatali prameni
mesecine u njene uvojke...
Ja nisam hteo da menjam Svet, meni je ovaj bio sasvim dobar,
Nisam virio u mikroskope,
Nisam izmisljao lekove protiv retkih bolesti,
Nisam hteo da udjem u enciklopediju...
Hteo sam samo da prelazim preko tog mosta,
ponekad, s' njom...
I da je volim... u Novom Sadu,
u gradu gde vise nema mostova.


Provincijalka Đ.B

- 21:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.12.2006., petak

Rezime...

Evo još malo pa je gotov i ovaj cirkus i već dolazi novi.... U zraku se osjeća groznica subotnje, pardon nedjeljne večeri i sve kao i prošle godine, samo nema snijega... ima to svojih prednosti ali i mana... da je snijega bilo bi toplije vani, ovako sad zebe malo previše, trebalo bi ga odmetati, a posto ga nema i ovako nam je dobro... bio sam u utorak u Zagrebu i otišo sa sestrom u cinestar i gledali smo Borata... film je ono prosječan i nejde mi u glavu ljudi koji na svaku malo smiješniju scenu hoće razvaliti svoj stolac od smijeha... pardon, nisu stolci nego udobne fotelje ili ti ga naslonjači po našem jeziku nekom... onda u povratku bio kod kumova u zaprešiću i tak, uglavnom jedem i gledam tv, al' se moram pohvaliti da sam jučer i prekjučer bio na nogometu, makar nije baš toplo vani....
a sad da probam rezimirati ovu godinu, makar mi je to najteže...
u prvim mjesecima ove godine uglavno se malo toga zanimljivo događa pa otud i ona "ne volim januar", pokušavam se sjetiti al' neide, ušlo se u ovu godinu sa onim očekivanjima da će sve loše ostati u staroj, a sve dobro da će ostati i doći u novoj godini. i u toj početnoj fazi nove godine je uglavnom dosadno i nema ničeg zanimljivog, tu i tam neki mali nastup i to je to...
onda je došlo ljeto, ljetni praznici i odma po početku ljtnih praznika jedan datum koji svi nekako čekaju, a to je onaj kad navršiš 18 i kad si stariji i možeš ući di očeš, možeš kupovati pijaču, možeš poseksati maloljetnicu i završiti u zatvoru. e da dočekao sam taj dan i prošlo je već pola godine od onda i mogu reći da se osjećam isto starim i bedastima kao prije godinu-dvije.
e onda počinju ljetne turneje, najzanimljiviji dio godine... prvo jedna kraća od 3 dana u mađarskoj, ali je bila jako dobra, da je bilo duže, možda bi bilo previše, ovako je bilo taman da nešto ne pokvari sve dobro što je bilo...
onda ona fantastična turneja po našoj jadranskoj obali koja je trajala 4-5 dana u kojoj smo dali 1 nastup i to zadnji dan, u kojoj smo 3 dana bili prepušteni sami sebi, radili što nas je volja, bili vani do kad smo htijeli, budili se isto tako... uspio sam se sa frendom izgubiti barem 50 puta u tih par dana, a razlog je bio $/%#.
onda najveća ove godine Makedonija, obećao sam da ću staviti slike, ali ih ni ja nemam jer su mi kod frenda na kompu u zagrebu, a to je skoro koda da ih više i nemam jer se teško dogovoriti s njim da donese, uvjek je ono isto "zaboravil sam". mogu reći da je bilo poprilično dobro, jedino je bilo slabije što smo bili smješteni po kućama i to svaki sam, al' smo skužili ubrzo da smo si skoro svi susjedi...
onda par jednodnevnih nastupa po sloveniji i austriji i onda još jedna lijepa turneja od 2 dana u puli sad nedavno isto je bilo jako lijepo... za kraj je bio nastup u hrvatskoj dubici gdje je bio zadnji nastup ove godine i nemoram više ništ govoriti...
sad kad malo pogledam sve se uglavnom vrti oko jednoga, a to je nastupi i turneje, al' nije baš tak...
kad sam se vratio iz makedonije došao sam doma, a doma nema nikoga, svi na moru i tako ja bio tjedan dana solo doma a i susedu su bili svi na moru, pa smo svaki dan bili kod njega ili mene i to je bilo možda najljepše ljetovanje u zadnjih 18 godina.... nadam se da će se to ponoviti i ljedeće.....
i na kraju svima želim sve najbolje u novoj godini jer ne vjerujem da ću stići nešto novo pisati u međuvremenu jer sam preuzeo na sebe organizaciju nove godine za 40-50 ljudi i sad vidim da to i nije tako jedanostavno kak izgleda....
vidimo se u nekom novom januaru....


Halo? Ej, čao!
Ja sam, zar mi ne znaš glas?
Zvao sam te, nisi bila tu.
Pa eto, malo cugam,
znam to nije spas.
Ništa, želim ti sretnu novu godinu,
ćao!

Pomisli u ponoć na mene, na nas,
pomisli na Šoltu, na klince i bas.
Možda novi januar donosi spas,
pomisli u ponoć na mene, na nas.

Ne daj da nam snegovi zaveju trag,
pogledaj kroz prozor kad sklopi se sat.
Nosiće te mašta ko čarobni sag,
ne daj da nam snegovi zaveju trag.

Halo, tu je društvo, hajde dođi i ti.
Da, i on je sa mnom, pa šta s tim?
Čula sam da negde si u planini,
Ma dođi, tako želim da te poljubim, sad.

Pomisli u ponoć na mene, na nas,
pomisli na Šoltu, na klince i bas.
Možda novi januar donosi spas,
pomisli u ponoć na mene, na nas.

- 11:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.12.2006., nedjelja

Badnje veče...

Kao davni greh,
uvek mi se ista javljaš.
Odzvanja ti smeh,
cipele u prozor stavljaš.

I večno sanjaš,
svetom putuješ bez putovanja
a Badnje veče dolazi.

Mogla si mi baš
i reći neke reči nagle.
Oči su mi, znaš,
pune one iste magle.

Al' suprotnost sušta,
sad u meni tuga koren pušta
a badnje veče prolazi.

To je bilo naše zadnje,
sad opet zvona zvone - slušam to.
Ne, nije svako veče Badnje,
al' ovo danas, sasvim slučajno - Badnje je.

U poslednji čas,
kao uvek na to veče,
gospođa do nas
unucima kolač peče.

U mojoj sobi
samo stari veker vreme drobi
a Badnje veče prolazi...

To je bilo naše zadnje,
sad opet zvona zvone
- slušam to.

Ne, nije svako veče Badnje,
al' ovo danas, sasvim slučajno -
Badnje je.

- 20:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogrešnim bila ona,
ali znao sam da sanja
onaj badem.

Čovjek samo srcem dobro vidi,
Bitno je očima nevidljivo. ...


Postoji plan da je andeli ukradu...
Il bar na cas... Da je vrate medu njih...
Jer nekad Nebo pravi veliku baladu....
I traži rimu za kljucni stih...

Lako je kad te neko ni ne zavoli...
Tad samo tamna strana srca zaboli...
Teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli..
Teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...

Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša... Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, cilaša...
E, kad nisam s onom koju volem...

Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke
stvari neprevodive u reci, ne znam...

Mjesec se sakrio iza oblaka ,
zasad znam, samo dvije zvijezde su na nebu,
kao tvoje oci,
kao biser rose...
na cvijetu sto se zove djurdjevak...

Nije se teško zaljubiti, nego je to teško reci.

Ljubav je staklo koje se lomi ako ga covjek primi suviše nesigurno ili suviše cvrsto.

U ljubavi i ratu sve je dopušteno.

Budite kao baklja na nebu, zraceci ljubav i svjetlost. Zamislite tisucu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noci. Vi imate u sebi istu snagu da zracite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.

COVJEK KOJI NIŠTA NE RISKIRA, NE CINI NIŠTA, NIJE NIŠTA I NE POSTAJE NIŠTA.
ON CE MOŽDA IZBJECI PATNJU I BOL, ALI NE MOŽE NIŠTA NAUCITI NI OSJETITI, MJENJATI SE NI RASTI, LJUBITI NI ŽIVJETI. SAMO ONAJ KOJI SE USUDI, ISTINSKI JE SLOBODAN.

Ništa na svijetu ne cini tako sretnim kao sanjarenje.

Ako zvuci predobro da bi bilo istinito, onda tako i jest.

Ne veruj nitkom više nego samom sebi.

Ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi racuna da i on ima svog prijatelja.

Ako voliš nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!

Ljudi oprastaju sve osim iskrenosti.




Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za tocak bršljan ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledecem bregu...
Okopnice moj otisak na tvom jastuku...
Kao "jezuška" u snegu...

Razbicu gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tecem... I kad stojim...
Ali opet...
Dal' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...

Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošic što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...

Redaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka što ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?

Ne, mila...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slicne u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Cemu suze lepa ženo?

Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomicna...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obicna...

Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
I da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da cu u po reci stati...
Da se necu osvrtati...
Nikada...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se