Nikad ostavljeni

utorak , 06.05.2014.

Bila sam nedavno na jednom sprovodu. Sprovod ko sprovod - puno tuge i plača.
Nikad sprovode nisam voljela, no ovaj je bio potpuno drugačiji. Suosjećam se sa obitelji preminuloga ali ovaj put baš sam osjetila da je ta osoba na boljem mjestu i da zapravo nema mjesta tuzi. Cijeli sprovod meni je protekao u dobroj volji, nije bilo mjesta za žalosti.
Tu večer, molila sam za njega i u molitvi ga zamolila da ako me što treba i ako mogu ikako pomoći da mi se može obratiti.
I usnula sam ljepI san; Sanjala sam preminulog kako drži svoju kćer za ruku, kako stoji uz svoju unuku. Sve sam to promatrala...

Ali još im nisam rekla za san, da je on uz njih, da ih neće napustit iako je samo promjenio mjesto prebivališta. Možda oni to znaju, shvate kad tuga malo popusti, kad vrijeme malo zalječi rane...


Put kući...

nedjelja , 04.05.2014.

Pamtite li snove?
A ono između njih?
Budan si, svijestan, a napola uspavljen. Obožavam te trenutke. U tim trenucima dobivam potrebne informacije, ono što želim i mogu znati, ono za što sam spremna. U tim trenucima več sam dobila mnogo informacija koje su se pokazale točnima.
Bile su relativno male (a velike) sitnice, koje nitko nije mogao znati, ali ja sam znala i potvrdila da je točno. A to je dobro, barem za mene, to bar znači da ne ludim, što mi je zapravo i puno puta palo na pamet, ali to znači da sumnjam ponekad u samu sebe i u ono što imam (mogu).
Ali to je ego, a s njime se teško borit, no ne odustajem tako lako.

Zahvalna sam na onom što vidim ili čujem, raspoznajem svoj ili tuđi glas. Jeste to moj glas, ali nije jer mi nametnut u um, teško je opisat, a tek povjerovat a da ne mislite da ne ludim. No meni to ne smeta, ako vas ne zanima nećete ni pročitati ovaj tekst, jel tako?

Najzanimljivije je što se svih godina koje sam proživjela, kako rastem grozim se svog rođendana, jednostavno ga baš ne volim. Najrađe bih se taj dan zatvorila u ormar i ne izlazila. Nisam naviknuta na bliskost, na grljenje-ljubljenje... Uvijek sam mislila da je to glavni razlog zašto ne voljeti svoj rođendan. Sada sam malo promjenila mišljenje, iako ostajem još na distanci, ali zavolit ću svoj rođendan jer imam sada razlog, puno veći; Dobila sam odgovor na svoje pitanje, kada ću poći kući - odgovor je bio na moj rođendan.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>