07.08.2004.
Da li posvećujemo dovoljno pažnje jednom zagrljaju? Da li mu dajemo onoliko važnosti koliko zaslužuje? Kaže se kako se iz poljupca može saznati što druga osoba osjeća, donekle je i to istina, ali jako je lako zavarati i odglumiti osjećaje i u poljupcu. Ja se nikada ne grlim, nekako mi je neugodno nekoga zagrliti. Jer kada grlim prepuštam se, otvaram svoje ruke, pozivam ga, prihvaćam ga, obavijam svoje ruke oko njegovog tijela, on me stišće uz sebe, dodirujemo se, njegov stisak pokazuje mnogo, da li je labavi i mlitavi znači da je ravnodušan, ako je čvrsti i jaki znači da me želi uz sebe, i ostale finese u jakosti stiska koje nam predočuju stupanj zainteresiranosti suprotne strane. I baš zbog toga što više saznam iz jednog zagrljaja nego iz poljupca ja (koja se skrivam u svom oklopu i sve držim na nekoj udaljenosti unatoč svim lijepim riječima koje bi mogle nekome dati lažan dojam da sam im se posve otvorila i da me poznaju u dušu) ne volim se grliti za bezveze već samo kada sam spremna skinuti oklop i u potpunosti uživati u toj blizini nečijeg srca. Tek onda kada se zagrlim bez svoje oklopne zaštite znam da zaista volim, i onda se dajem i dušom i tijelom, tek onda otvaram vrata mog srca i puštam ga unutra da istraži moje najskrivenije osjećaje. U poljupcu mogu lagati, mogu odglumiti, mogu prevariti, dok zagrljaj ne mogu uopće niti izvesti da moji osjećaji ne postoje, da nisu snažni i iskreni.
Zagrljaj sa prijateljima ili prijateljicama kod mene je rijedak ili čak ne postojeći, zapravo ne sjećam se da li sam se ikada baš zagrlila sa nekom frendicom. Većinom se ti zagrljaju svode na poluzagrljaje koji ne skidaju moj oklop, pa ja ostajem zaštićena od dubljeg prodiranja u moju dušu.
Zagrljaji sa rodbinom, katastrofa, izbjegavam ih na veliko, osim sa sestričnom sa kojom sam si jako bliska, a ovi ostali tko su oni da idu i blizu mom oklopu kada me uopće ne poznaju. Zagrljaji se svode na to da se držim što dalje, jedva da ih dotaknem, i brzo se izmigoljim.
Mamicu i taticu, buraza i baku grlila sam ko mala, al sada to se svede možda na jednom godišnje i to onaj kratki zagrljaj koji im omogućuje samo kratak uvid u moje trenutačno emocionalno stanje. To je posljedica straha da se ne nasmiju kada vide da ja stvarno osjećam, duboko i snažno.
Da li posvećujem previše pažnje jednom običnom zagrljaju? Da li mu dajem preveliku važnost?
- 12:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• si normalna? kako se mozes nakon tako divnog posta zapitati dajes li hugovima preveliko znacenje? ocito da ti hugovi puno znace i da ih ne uzimas zdravo za gotovo. e pa to je how it should be. i ja mislim da je hug important and intimate. volim se grliti ali ne prakticiram cesto jer mi je nekad bed, ali nekad mi bas dodje zagrliti nekoga (neku, jel). ma, evo tebi jedan hug (zagyrun 07.08.2004. 17:17)
