(Nakon jedne svinjokolje u jednoj svinjari pronađen je rukopis pisan čudnim pismom, kasnije se ustvrdilo da je jedan od bravaca vodio svoj dnevnik. Ovo su njegovi zadnji zapisi)

Dragi dnevniče ovo pišem na mjesečini, pa oprosti na nogopisu!
Nešto se sprema. Gazda i onaj njegov glupi sin - koji mi uvijek daje premalo hrane - su se sinoć do mraka vrzmali po dvorištu: postavljali su duge drvene stolove, peći za kotluše, pripremali drva za potpalu, itd. Dok su iznosili neko dugačko korito pogledavali su prema meni i mojoj braći i kao da su nas odmjeravali, a gazda je imao neki čudan sjaj u očima. Sjaj kakav dosad nisam vidio....

...

Svanulo je.
Probudili su me neki nepoznati glasovi, galama, otišao sam do rešetki da vidim što se to događa - dvorište je bilo puno ljudi! Jedan od tih nepoznatih ljudi je oštrio nož, gledao me i smješio mi se. Nešto u njegovim očima i njegovo držanje me je uplašilo pa sam pobjegao u prostor gdje spavamo, i evo me tu sad pišem sve ovo - kasnije se možda neću sjećati straha i nelagode, bolje da sve odmah zapišem! Moja dva starija brata su također bila uznemirena, nismo ništa govorili ali svi smo pomislili na isto - opet će nas razdvojiti! Kao i onda dok smo bili još mali, kad su odveli dva moja mlađa brata, ne znam gdje točno, sjećam se da je gazda spominjao neke "pečenke", ali ne znam gdje je to točno, ali ne želim se razdvojiti od svoje starije braće.
Zašto nas gazda ne voli?
Zašto nas daje drugim ljudima?
Što činimo pogrešno?
O ne, evo ga ide pa ovo pišem brzo i nečitko!
Gazda ulazi s još dvojicom...(ovdje je nečitko, op. prev.)
Zgrabili su mi brata! Uhvatili su ga nekom napravom za njušku, a gazda ga vuče za uši...(ovdje je nečitko, op. prev.) .. idem mu pomoć...
(tu se dnevnik prekida, op. prev.)

Preveo: dr. Slavko S. Vinski