needs

30.10.2007., utorak

rumenilo

Jeli čaša polu prazna ili polu puna.
Nije ni bitno, samo uli ruma.

Gadna ova bura,
duga je i šuma.
Glava boli od ruma.

Koliko skala a kuća mala.
Jebem sve po spisku,
ženu prepoznajem po vrisku,
opalim joj trisku.

Mala plače,
glava boli jače.
Nema više plače.

28.10.2007., nedjelja

HRKANJE

znam da se 289,
rimuje sa 9.
nakon burne noči,
odlazim u krevet,
čim legnem sklopim oči,
i odspavam do devet

ZJEV

26.10.2007., petak

splat

Dugi i široki val tame,
spotakne se na koru od banane.
Padne,
pa se prospe.

Asti Gospe

Ustane, pa sjedne.
Počeše si tjeme.

kratko ali slatko,
Prolazi mu vrijeme.

Nema dileme.

25.10.2007., četvrtak

Gluho doba noći,
sama u samoći.
I samo čeka kad će proći.
Zna da će doći,


Prošao je njegov vlak.
Njoj skočio je tlak.

Dalje gleda u mrak.

Svaka misao počinje sa možda.

Bore se strane.
Dok ju on promatra sa strane.

Sigurno je nešto muči,
al o tome meni muči.
Možda bolje!
Idem kući.
Tako odluči.


Ona sjedi, jeca, plače.
Samo kiša ori jače.
Uz jedan zadnji muk,
ona postaje duh.

apsolutni mrak

Zračimo toplinom, odudaramo javom.
Što li se dešava sa našom glavom?
Živimo život, manom za manom.
Uvijek pohrlimo za slavom.

Novce sreće.
Baci ih u smeće.
Mi smo samo svijeće,
Došla je nova večer.

24.10.2007., srijeda

ciklus

Tamno bijelo, žuto i plavo.
Vidim tamo netko maše glavom,
osjete gubim ali čujem misli svoje.
sada više i ne vide se boje.

Sve je teško, nije jasno,
naglo postaje preglasno.
Oči znam da imam svoje,
ali tuđe bolje vide ove boje.

BEZVEZE

nosi samog sebe,
majmun nosi dijete,
a ludi svijete.

23.10.2007., utorak

Svi

Zaokruženi smo,

Ili nismo!

Mnogi nisu zaokruženi.
Al postaju rastuženi,
kada shvate da su nesvjesni.

U svakome od nas postoji,
ono,
nešto, što nas čini zaokruženima.

Bolje ne znamo!

Koliko ih ima manje-zaokruženih.
Pa nas gledaju s nevjericom.
(Oni su ludi)!

Ali oni su mi?
Jerbo ima više-zaokruženih od nas.

Kao ih mi gledamo?

Zato i jesmo svaki u svome okruženju

ŠTA???

NIŠTA!!!

19.10.2007., petak

nos u nebo

Prašina se skupila
masa je nahrupila.
Puna cesta nema zraka,
u glavi mojoj nema straha.

Znojna tijela, nemoš bolje
i tamo još su neke žene gole!

crno, crno, crno
brale
s ovima nema šale

ustanem i odem dalje
ko vas dira.
Ja sam iznad toga

17.10.2007., srijeda

kako

Reci mi šta bi trebao?
Pokaži mi svoje misli,
da bar znam tko sam u tvojim očima.
Ne želim biti onaj koji te napušta,
želim da...
Želim da se nalazimo u situaciji.

hodamo ulicom.
počme kiša.
nitko tu ne može ništa.
pokri ono malo,
mada nema smisla.

želim puno toga sada,
ali valjda to želi svatko.
samo mi reci...

10.10.2007., srijeda

mir!

--------------------------------------------------
--"""---------------"""----""----""""""-----------
--""-""-----------""-""----""----""-----""--------
--""---""-------""---""----""----""-------""------
--""-----""--""------""----""----""-----""--------
--""-------""--------""----""----""""""-----------
--""-----------------""----""----""----""---------
--""-----------------""----""----""------""-------
--""-----------------""----""----""--------""----
--""-----------------""----""----""----------""--
-------------------------------------------------!

uhvati kormilo!

nosim stari brod u boci.
rukom, tipično pokazujem prema brdu.
tragično.
mislim o sebi?
nostalgićno.
provjeravam jeli mi to oblak stvara hlad,
kad vidi mene!
opet mlad!
i sad, brod mi nije briga,
jer san do prije-navedenog brda stiga.
nostalgićno.
mislim o sebi?
tragično.
nije oblak taj koji mi stvara hlad,
jer sam svjestan sebe sad.
mislim.
da mi je opet biti mlad.
i znam?
bio bi isti kao i sad.
brod bi bio ja
ja bi bio brod,
jer smo jedno kad uhvatimo hod?

prva/zadnja ljubav

Povjeri mi se, i ja cu tebi isto.
Jedino tako stvari će doći na čisto.
Prihvati me za ruku?
vodim te na ples?
zaustavi moju muku?
odaberimo zajednički lijes?

07.10.2007., nedjelja

RUKE

Imam dvije ruke, jedna je lijeva, a druga je desna.
oko mene je tisuću ruku, dodiruju me, a niti jedna me ne miluje.
kako da znam tko si ti, kad nitko ne zna tko sam ja...
da bi bio slobodan, bez daljnjega.

ovo je univerzalno djelo naših umova, praznih mozgova.
(Oki - naš gradonačelnik-skinhunter-aff......, Kate-zlo)

propuh

sam u tami, na dugoj livadi.
strarac u tijelu muškarca, nastoji.
on bi volio, ali ne.
misli su mu negdje daleko,
na tužnom putu u propast.
tuče zrak o njegovo lice,
ali on je taj, on to zna.
taj koji ce uvijek pišati uz vijetar.

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.