orion4ever

četvrtak, 16.07.2009.

"Kazaljke su se spojile, možda netko misli na mene,
Prvo se sjetim tebe, jesi još slobodan, pitam se…
Na križanju gledam noćnu urotu semafora
Svako crveno gađam, baš i nije neka fora.
Ulice se ljeskaju i uživaju u kiši.
Skidam mobitel s punjača, zovem te i pitam di si.
Čuli smo se davno, reko si da te ne zovem,
Da je bolje ovako, čujem glas djevojke nove.
Kažem ti da sam se sjetila naših crvenih svjetala
I kako si se slatko smijo dok bi gluposti lupetala.
Pitam te je si okay, jel sviraš u bendu,
Ti se nasmiješ, kažeš, imaš novu pjesmu jednu.
I govori o nama, al mi se neće svidjet,
Jer nema happy end i više me ne želiš vidjet.
Sklapam mobitel i razmišljam o crvenim svjetlima,
Evo zelenog, crvena nije pobijedila.
Refren:
Više sam voljela ono kad si me vozio kući
Često je šutnja rekla više od 1000 riječi.
Svako crveno bi značilo da smo skupa dulje
Sad jurim kroz njih, što dalje, što dalje…

Popili bi više pa bi mi dao da vozim,
Mijenjala sam brzine, ti si me mazio po nozi.
Cerekali smo se ko klinci, jer smo to i bili,
Kolko smo puta tako mogli poginut ko debili.
Al Bog čuva budale, a nas je volio posebno
Ko bi reko da nam ipak nije bilo suđeno?
Poglašnjavam radio, želim misli potisnuti
I čujem pjesmu uz koju smo se voljeli trošiti.
Pomislim da mi je to zadnja stvar što mi treba
Opsujem u bradu i pogledam put neba.
Dok si me vozio doma, ja bi otpuhivala dimove
Promatrala Savu i staro-zagrebačke krovove,
Promatrala bi i tebe, al to nebi primijetio,
A kad bi primijetio bi se nasmiješio.
Stali bi na crveno, ti bi se nagnuo k meni
Ljubili bi se dok se semafor crveni.

Više sam voljela ono kad si me vozio kući
Često je šutnja rekla više od 1000 riječi.
Svako crveno bi značilo da smo skupa dulje
Sad jurim kroz njih, što dalje, što dalje…

Više sam voljela ono kad si me vozio kući
Često je šutnja rekla više od 1000 riječi.
Grad je bio crven od crvenih svjetala
Ali više ni zbog jednog više ne bi stala.


Sad bježim od križanja, volim otvorenu cestu
Jer imam feeling da jedino tad ne stojim na mjestu.
Ne gledam znakove, ne zanima me što će biti
Ne bježim od prošlosti il od onog što će se tek zbiti.
Ne želim piti, jer onda misli tutnjaju
I pogled se muti od suza što obrazom putuju.
I mrzim se jer nisam sve u glavi raščistila
Ne bi bilo milo kad bi te vidjela.
Crveno mi sad znači samo nemoć da pobjegnem
Da ti ne šaljem poruku kad mi se grlo stegne
Crveno je moja slabost, mrzim ga više od tebe
I one nove male koja te sad jebe.
Crveno me sada peče kad se vraćam kući naveče
Pa stišćem gas i kroz crveno prolijećem..."

.. pogledaj me..

..okreni glavu i mahni rukom ako me ugledaš., znam da to ne želiš.
zadrži glas kada me kreneš pozdravljati, jer to je zadnja stvar na svijetu koju sada želim čuti.
vrati se par koraka unazad i osjeti vručinu emocija koje ti preplavljuju tijelo utrnulo od straha da ćeš me zauvijek izgubiti.
zatvori oči i zamisli se nad svojom sudbinom koja te koči u ostvarenju ciljeva..
tako.. a sada slušaj priču koju ću ti ispričati...
... bila je vruča ljetna noć. mjesec je sjao o obasipao zvijezde kapima srebrne mjesečine..
u, ne tako dalekoj daljini nazirala se rijeka, reflektirajući sjaj svake suze na mom obrazu.
zrakom je topli povjetarac nosio mirise ljeta i laganu svirku zrikavaca očaranih mojom blizinom..
prolazili su sati dok sam neumorno sjedila u tišini i čekala da se pojaviš.. da me konačno zagrliš i poljubiš onako kao što samo ti to znaš..
zamišljala sam kako dolaziš a ja ti se bacam u zagrljaj, već pomalo snena, ali svejedno uzbuđena zbog našeg sastanka..
svako malo sam pogledavala prema prašnjavoj cesti nebi li vidjela da dolaziš.
kako su minute tekle, postala sam sve nemirnija.. misli su se počele gomilati.. zrikavci su postali tiši a mjesec više nije sjao punim sjajem dok je rijeka reflektirala odsjaj potoka suza na mome licu...
prošli su sati a ti nisi došao., nisi me poljubio onako kao što me samo ti ljubiš., nisi me zagrlio..
... zar sam zaista previše tražila - poljubac i zagrljaj kada je najviše potrebno?..
... tvoju ruku na mojem obrazu i nježne riječi utjehe.., pogled pun ljubavi., onako iskren..
ne vjerujem da sam pretjerala., ne vjerujem da sam izmislila..
više u ništa ne vjerujem...
5 minuta će biti dovoljno da se zapitaš kako si se ponio.. 5 minuta da osjetiš tugu i stezanje grla, bespomoćno čekajući da dođem.. al ja nikada neću doći... ljubavi.

ponedjeljak, 13.07.2009.

živjeti život...

... mnogo puta sam okrenula novu stranicu u životu, ne znajući što je zapisano na slijedećem listu..
mnogo sam puta okrenula glavu za strancem na ulici, nebi li u njemu pronašla tebe.
ispitivala sam vrijeme čekajući da mi oprostiš što te nisam poznavala., što sam čekala da te izgubim.
ne znam koliko će godina proći prije nego se ponovno sretnemo negdje u nekom drugom vremenu., u drugom životu..
zamišljam naš susret.. pitam se hoćemo li prepoznati jedno drugo., hoćemo li se sjećati ili ćemo ponovo morati reći "biti će kako je zapisano.."
... sudbina je poput crne rupe - usiše te poput zrnca prašine i ispljune negdje daleko od stvarnosti i očekivanja..
kao dijete sam često maštala kako će biti kad odrastem., kako će izgledati moj život.. sve je bilo drugačije., jednostavnije..
nevino sam gledala u nebo boje sna, brojeći zvijezde koje su jedna za drugom padale u vručoj noći jednog kolovoza, ne znajući da se neke želje nikada neće ostvariti..
naivno sam vjerovala kada su mi govorili da vrijeme liječi sve.., jer da je to istina, medicina nebi postojala.
iskreno, ne znam zašto uopće pišem ove nesuvisle rečenice.. zašto se trudim pokazati kako se trenutno osjećam..
ne znam zašto pokušavam prikazati odraz svojih osjećaja na polumutnom ekranu, kad znam da ti to više nikada nećeš moći vidjeti..
... proklinjem dan kada nisam uspjela skupiti snage pokazati ti koliko mi značiš., proklinjem dan kada sam pristala ući u tvoje naručje i dopustila ti da me poljubiš..
.., ali.., da nisam, nikada nebi osjetila vječni okus tvoje dobrote na svojim usnama, nikada nebi imala priliku čuvati vrijedne uspomene na tebe, anđele..
... jedno je sigurno., do kraja života sjećat ću se pogleda, osmjeha i dodira.., cijeli ću život živjeti za tren kada ću zaspati i sanjati kako klinci trčkaraju okolo., "jer klinci zato i jesu.. da bi trčali okolo"...
... užasno mi nedostaješ...