orion4ever

ponedjeljak, 13.07.2009.

živjeti život...

... mnogo puta sam okrenula novu stranicu u životu, ne znajući što je zapisano na slijedećem listu..
mnogo sam puta okrenula glavu za strancem na ulici, nebi li u njemu pronašla tebe.
ispitivala sam vrijeme čekajući da mi oprostiš što te nisam poznavala., što sam čekala da te izgubim.
ne znam koliko će godina proći prije nego se ponovno sretnemo negdje u nekom drugom vremenu., u drugom životu..
zamišljam naš susret.. pitam se hoćemo li prepoznati jedno drugo., hoćemo li se sjećati ili ćemo ponovo morati reći "biti će kako je zapisano.."
... sudbina je poput crne rupe - usiše te poput zrnca prašine i ispljune negdje daleko od stvarnosti i očekivanja..
kao dijete sam često maštala kako će biti kad odrastem., kako će izgledati moj život.. sve je bilo drugačije., jednostavnije..
nevino sam gledala u nebo boje sna, brojeći zvijezde koje su jedna za drugom padale u vručoj noći jednog kolovoza, ne znajući da se neke želje nikada neće ostvariti..
naivno sam vjerovala kada su mi govorili da vrijeme liječi sve.., jer da je to istina, medicina nebi postojala.
iskreno, ne znam zašto uopće pišem ove nesuvisle rečenice.. zašto se trudim pokazati kako se trenutno osjećam..
ne znam zašto pokušavam prikazati odraz svojih osjećaja na polumutnom ekranu, kad znam da ti to više nikada nećeš moći vidjeti..
... proklinjem dan kada nisam uspjela skupiti snage pokazati ti koliko mi značiš., proklinjem dan kada sam pristala ući u tvoje naručje i dopustila ti da me poljubiš..
.., ali.., da nisam, nikada nebi osjetila vječni okus tvoje dobrote na svojim usnama, nikada nebi imala priliku čuvati vrijedne uspomene na tebe, anđele..
... jedno je sigurno., do kraja života sjećat ću se pogleda, osmjeha i dodira.., cijeli ću život živjeti za tren kada ću zaspati i sanjati kako klinci trčkaraju okolo., "jer klinci zato i jesu.. da bi trčali okolo"...
... užasno mi nedostaješ...