Jasmin Repeša pozvao je najbolje hrvatske košarkaše uoči rujna i Europskog prvenstva u Španjolskoj. Pozvao je najbolje nebi li vratio ugled sportu na koji smo bili itekako ponosni u godinama stvaranja naše države. Svi pamtimo Dražena, Tonija, Dinu i Barceloni '92. Pamtimo i Svjetsku broncu '94. te Europske bronce od kojih je posljednja osvojena '95. Od tada, dakle punih 12 godina, nismo osvojili nijednu košarkašku medalju.
U predvečerje je priprema kada Repeša počinje odabir 12 igrača. Četvorica, dakle trećina, otkazala su pripreme i nastup.
Nikola Vujčić ne želi igrati jer sljedeće godine, dakle tek za 12 mjeseci, odlazi u NBA ligu.
Gordan Giriček opet ima privatnih problema.
Dalibor Bagarić nije na istoj valnoj dužini s izbornikom.
Dok je Žižić, kao 25-godišnjak, jako jako umoran.
Ovakva sportska IZDAJA otvara mnoga pitanja:
Sjeća li se tko kada su Ivano Balić ili Pero Metličić otkazali Červaru, Frano Vićan Rudiću, Boban i Šuker Blaževiću. Nije li Janica osvajala Svjetske medalje 2003. u St. Moritzu, a na nogama nije mogla stajati. Sjećate li se Gorana, koji je kao 125. igrač Svijeta, s Draženovim posterom u sobi osvojio Wimbledon.
Gospodo košarkaši, zastava je svetinja, a himna je život. Nemali broj vaših vršnjaka nije doživio vaše godine jer su položili živote da biste Vi mogli igrati za Hrvatsku. Za Hrvatsku, za koju ne želite igrati.