navia

utorak, 08.11.2005.

Preživjeti u prometu

Hodati se mora (jer kruh i mlijeko ne dostavljaju po kućama, koliko ni novine), a ako je stvarno dalje od 500 metara mora se i voziti...Ma ja imam tu vozačku, ali mi se nešto baš ne da, pa me uglavnom još uvijek vozaju (u svakom smislu, zapravo). Dakle, nije da nema cesta, iako su totalno razrovane, krcate rupa i zakrpa, a i stalno izmišljaju neke jednosmjerne. Nije ni da nema semafora - ima, čak na više raskršća. Postoje i ovdje neka univerzalna pravila vožnje i ne vozi se lijevom stranom ceste - uglavnom...A svejedno, ne sjeda mi se nešto za taj volan, jer je toliko blesavih u prometu da ih se čak mođe grupirati:
1. mladi, ludi i napaljeni, tata kupio bijesni auto i plaća popravke
2. oni koji su položili za "100 eura" ili "prase", a voze licem zalijepljeni za staklo
3. seljaci iz prigradskih naselja, sa konjskim zapregama, prikolicama i traktorima, koji ne mogu brže ni da hoće
4. penzioneri, za koje ne znaš da li su u boljem stanju oni ili auto, a uglavnom svima ne radi žmigavac
5. "gradski osloboditelji" koji voze ko manijaci, eto zato, jer im se baš hoće.
6. ja i moja dobra vectra karavan, koju je koma i poželit sparkirat, prozori škripe, a troši nemilo. Let's faace it, nisam ni ja neki vozač - priznajem, ali se trudim ne biti baš "opasnost na cesti", pa zato češće šetam. Ili me vozaju kao što sam već spomenula (jedan tip posebno)...I tako ja sa ostalim pješacima idem ulicom i to dužim putem za razliku od ostalih, jer ja tražim pješački. Čekam ko blesa to zeleno svjetlo, ako ga ima, da bi pokupila par laktova i guranja onih kojima se strašno žuri. Na pješačkom bez semafora, vrtim glavom kao da je finale Wimbeldona, jer ti vozači baš i nemaju običaj da stanu. Fala Bogu, da nemaju tramvaj, jer to bi mi bilo sasvim previše. A ovako, ako sam sretna, dođem doma živa i više-manje zdrava, ukoliko uspijem izbjeći i snijeg koji klizne sa krovova zgrada redovno meni za petama...
U svakom slučaju ima tu optimizma. Ili ću nabildati noge ili ću morati dobro zarađivati da bi isfinancirala popravke na autu koji su izvjesni. Do daljnjega ću i dalje puštat onog mog da me voza. Baš me briga, dokle god sam uredno vezana bar me panduri lipo gledaju...

08.11.2005. u 16:42 • 3 KomentaraPrint#
  studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

03/2008 (1)
02/2008 (1)
01/2008 (3)
12/2005 (1)
11/2005 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

O čemu ja

Kako sam oplovila pola svemira, završila u Srbiji i svakodnevno se trudim preživjeti dosadu, zloću i nezaposlenost

A zašto

Da pustim malo ljude da se odmore


Home, where my heart is

Photobucket
by mia

Photobucket
by lea

Photobucket
by lea

Photobucket
by lea

Photobucket
by lea

Photobucket
by me