Name Required

I want you to get mad!

četvrtak, 05.11.2009.

"Ogađivanje" moći

Naomi Klein je jednom napisala da se od državne birokacije očekuje da bude neučkinkovita. Čekanje u redu u nekom državnom uredu je normalno. Čekanje u redu u nekoj privatnoj kompaniji je nedopustivo i izaziva burne reakcije.
Ako to podignemo na višu razinu, ispada da se od političara očekuje da budu pokvareni, korumpirani, bahati i sve samo ne službenici svojih građana. No kada neka druga profesija pogriješi, recimo, kirurg, vozač vlaka, vojni pilot, vatrogasac, novinar, blagajnica, vodoinstalater, već smo na stražnjim nogama, tražimo šefa, svađamo se, želimo ono što smo platili.
Ako u svojem revoltu odete korak dalje, i svoj slučaj iznesete u medijima, javit će se strukovna udruga ili sindikat, koji će najčešće ili braniti svog čovjeka/ženu tvrdeći kako se radi o profesionalnoj i stručnoj osobi, ili će se (ipak rjeđe) javno distancirati od te osobe ako procjene da im je to u interesu. Tako se nameće pitanje, ako svaka profesija na ovaj ili onaj način štiti svoje dostojanstvo, brani svoje pripadnike (pa koliko god to ponekad bilo neobranjivo) zašto se jedino političari ne trude (osim jednom u četiri godine) dokazati kako nisu nepošteni, kako nisu lažljivi prevrtljivci, kako nisu korumpirani, kako zaista rade na dobrobit naroda?

Najjednostavniji odgovor je ujedno i istinit - tako im odgovara. Da, tako je! Političari zapravo žele da mi mislimo da su nepošteni gadovi, da su svi oni isti, da im je novac u srcima kako bi nam ogadili politiku i participiranje u njoj!

Mile lijepo kaže:
Kaže stari: "što vam fali su bar neki ideali, ili netko da vas tlači; da niste samo potrošači".
Tlačit' nas ne smiju jer onda prestanemo biti potrošači (pušači njihovi laži), dobivamo neke čudne ideale i postajemo aktivni. A tko im ne odgovara.


Pretjerujem?
Dozvolite da pokušam obrazložiti. Prvo motiv -- što bi pokvareni političari dobili slabom participacijom građana u politici? Narodna poslovica kaže da je najslađe zabranjeno voće. Stoljeća političke borbe pokazala su da što su vladari više branili participaciju, to su je pučani više tražili. Paradoksalno, sada kada nominalno svatko od nas uz iste uvijete može biti biran na bilo koju funkciju u društvu, isti su ljudi godinama ili pak generacijama na vlasti, a aktivno i pasivno biračko pravo izgodine u godinu se sve manje konzumiraju. To odgovara elitama, koje se ne mijenjaju, već izmjenjuju, i u najgorem slučaju, sljedeće četiri godine naći će se u oporbi, prije no što opet zasjednu na vlast.
Dalje, kontinuitet "ogađivanja". Ne bih znao gdje to počinje, ali zasigurno je od pradavnih vremena tako, da će "pošten čovjek" doveden pred lažni izbor: biti tlačitelj ili tlačeni uglavnom odabrati ovo drugo jer je to pošteno. Od kad je umjetnosti, siromasi su uvijek pošteni, bogati su uvijek pošteni. Kako se središte moći micalo, ono je u popularnim medijima svog vremena bilo prikazivano kao ogavno. Primjerice svećenstvo u srednjem vijeku, imalo je moć, kod Boccacia je raspojasano, licemjerno i pohlepno, kod Bruegela groteskno, proždrljivo... Nitko pošten neće poželjeti biti klerik.



U industrijsko vrijeme, bogataši izrabljuju sirotinju, osili su se, pomiču granice dobrog ukusa... Nitko se pošten nije obogatio! Bankari su zamijenili industrijalce. Oni su svi pokvareni, masoni, iluminati, dio svjetske zavjere... Nitko pošten neće moći biti bankar. Političari su samo jedni u nizu skupina koje imaju veliku moć a koja nam se sustavno "ogađuje" kako nebismo poželji biti jedni od njih. Hoćete još jednostavnije? Glumci, popularni glazbenici, sportaši, selebovi... I oni su na neki način elita koja ima moć. I oni se drogiraju, orgijaju svaki sa svakim, od objesti ne znaju što će, para imaju za pet života... Jednostavno ti se gade. Ja ću radije pošteno raditi od osam do pet nego da uopće pokušam biti jedan od njih.

I baš tako igramo njihovu igru. A rješenje je tako jednostavno. Vratimo dostojanstvo politici tako što ćemo se mi obični, uglavnom pošteni i ne nužno savršeni građani uključiti u stranke, a kroz njih u vlast i raditi pošteno taj posao, kao što smo radili bilo koji drugi od kojeg smo živjeli.
Kako kaže forwarduša: Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu. Budi ti pošteni političar koji služi narodu a ne stranci, jer ako to nećeš biti ti kojemu je do toga stalo; koji je prepoznao važnost toga, tko će?
Drevna mudrost nas uči da i put od tisuću milja počinje prvim korakom, no svi mi znamo da takav put počinje puknutom gumom, ili zaboravljenom putovnicom. Anti-političari su naša puknuta guma i naša zaboravljena putovnica. Nema razloga da ne zamjenimo gumu, vratimo se po putovnicu i krenemo iznova pravim putem.

05.11.2009. u 01:20 • 1 KomentaraPrint#Share

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (3)
Studeni 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (21)
Lipanj 2010 (10)
Travanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (7)
Rujan 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Terapijsko pisanje o smislu života i budućnosti svijeta.

Vaši komentari me nadahnjuju! Raspalite!

Imam novi RSS feed!

Odabrani postovi

Moji




Posuđeni

Linkovi

Sex, politika i gospodarstvo
vrijedi pročitati

Nova politika
Blog na kojem ekipa re-posta svoje tekstove o politici

Spasimo Hrvatsku
Još jedan lik koji pisanjem bloga želi promijeniti svijet

Blog.hr
Blog servis

Poruka muriji i špijunima: For the record: nisam povezan ni s jednim od navedenih sajtova!

Müsli

Kaže stari: "što vam fali su bar neki ideali, ili netko da vas tlači; da niste samo potrošači".

Zemlja je predivna, a mi ni gladni ni siti

Mi samo živimo iz dana u dan, svaki san davno nestao je izbrisan.

A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama,
Lipa naša silovana!


Ne bojte se biti sveti!

Diže se Ježić , oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!


Otpilili su grane na kojima su sjedili
Iznemogli od vike
Kako se moglo piliti brže, i padali
S treskom u dubinu, a oni koji ih gledahu
tresli su glavama pileći i pilili dalje.


"I will tell His Majesty what a king is. A king does not abide within his tent while his men bleed and die upon the field. A king does not dine while his men go hungry, nor sleep when they stand at watch upon the wall. A king does not command his men's loyalty through fear nor purchase it with gold; he earns their love by the sweat of his own back and the pains he endures for their sake. That which comprises the harshest burden, a king lifts first and sets down last. A king does not require service of those he leads but provides it to them. He serves them, not they him."

Tko želi nešto učiniti, nađe način. Tko nešto ne želi učiniti, nađe ispriku.



Free Hosting
Koristim

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se