Nakon toga nikakvih znakova više niti ičega nije bilo, samo standardno javljanje. Jedno vrijeme ga nema pa jedno vrijeme je tu i tako u nedogled... Uf, moram nešto poduzeti i saznati na ćemu sam. Ubija me sve ovo!
E sad počinje poigravanje sudbine mnome.
Jedan vikend odlući mene moja frendica izvući van na neko novo mjesto. Moram priznat da mi se svidjelo. Rupa ko rupa, ali dobra stara mjuza, dobra ekipa, nema nekih ulickanih faca i sl. gluposti. Ok, odlučimo tamo otići i slijedeću subotu...
Dođe ta slijedeća subota, bilo previše ljudi pa smo izašli na zrak u predvorje. U išćekivanju godoa, frendičina tajastvenog dečka, nešto se zapričamo... Otvaraju se vrata, pogledam, kad ni 5 ni 6, ulazi Mrgud, gledajući gdje je došao (očito je tu prvi put) i opet sam. Počnem tapkat frendicu po ramenu, ona digne glavu, pogleda i zaprepasti se. Počne vikati „ne mogu vjerovati! Ovo je nevjerojatno! Što on radi ovdje? Ajme! Nevjerojatno!“ Toliko je bila glasna da je ostala ekipa pitala tko je dotični gospodin, ali uspjela se izvući. Normalno, prođe, pogleda, javi se i ode unutra. Kad se maknuo, kaže frendica: „Očekivala sam svakoga, ali on je zadnji koji bi došao na ovo mjesto! Stvarno nevjerojatno!“ Više je ona bila uzbuđena nego ja.
Odlučim se na (opet glup potez) mail i kažem sebi: „Ako odgovori, ok, ako ne odgovori, odustajem!“ Pošaljem mail bez ikakvih ponuda i gluposti, znači čisto prijateljski stila: „Di si, si živ?“ i zamolim ga da mi da kakav privatni mail ili broj moba. Što mislite? Jel odgovorio?
Naravno da nije! Nakon toga ga dugo nisam ni čuo ni vidio! :(
Nastavak igranja sudbine.
Odlučim krenuti dalje jer od čekanja nema kruha. Vrijeme je učinilo svoje i počnem se hladiti od dotičnog gospodina. Krenem u nova upoznavanja i traženja potencijalnog partnera, ali ne ide. U glavi mi je i dalje, nikako ga se riješiti. Nikako naći nekog tko bi zamijenio njegovo mjesto. Ali ja sam uporan i tražim i tražim.
Nakon nekog vremena konačno upoznam jednog koji bi mogao proći. Počnemo se viđati, izlaziti, zabavljati... Čak sam mu se i svidio, a i on je meni bio na dobrom putu nečeg trajnijeg. U tom trenu se pojavi Mrgud preda mnom, niotkud. Počeo sam ga sretati na svakom uglu. Gdje god odem, pored mene je. U jednom danu ga 2 do 3 puta sretnem. Uf, ta sudbina, kao da mi ne da da se maknem od njega. Pokušao sam prijeći preko toga, ali ne ide. Opet su se otvorile stare rane. Joj, ne opet! :(
Nastavak (zadnji dio) slijedi...
|
