Zadnje šta se zna je to da bih se smrzo svaki put kad bi Mrki bio u mojoj blizini. E pa to se promijenilo!
Sigurno se pitate kako? Sad ću vam ispričati! Zanemarit ću sitne detalje jer bi onda bilo materijala...
Prošle godine, noć Uskrsa, sa subote na nedjelju izađem ja van sa svojim društvom u jedan poznati klub. Inaće je poznato da se on i ja često pratimo? Uf, i da znate kako! Ne biste vjerovali! Ni meni nitko nije vjerovao dok se osobno nije uvjerio u to.
No vratimo se priči. Izađemo van i standardno tražimo mjesto gdje ćemo se ugnijezdit kako bismo mogli plesati i ludirati se, kad u prolazu naletimo na Mrkijevog brata koji je (očito) malo popio i uhvatio me u djir. Sve je bilo dobro dok on nije nestao i pojavio se Mrki. Mi smo plesali, a on kao neprimjetno prolazi pored nas, dolazi meni iza leđa i ispijajući piće, čeka da se okrenem. Okrećem se, on se zacrveni, nasmije, priđe i stisne mi ruku. Uspio sam ostati pribran i čestitati mu Uskrs, a on je samo prozborio 'i tebi stari!'. Ekipi sam rekao da je to Mrki (naravno ko je znao za tu priču), a kad sam se za nepunih 30 sekundi ponovo okrenuo, on je nestao. Znači očito mu je misija bila prići mi i javit se, tj. ostvariti prvi kontakt. Hm, zanimljivo! Znači, da bih ja sad trebao biti slijedeći na potezu...
Od tada se uredno javlja, trubi na cesti, klima glavom, ali opet ništa više od toga. Ako je s ekipom, neće se javit, a ako nije, obavezno je javljanje. Razmišljam koji je slijedeći potez... Morao bih mu sad nekako dati do znanja da želim nešto više, ali kako?
Sine mi ideja kako bih mogao napraviti nekakav poslić za ono čime se on bavi (nećemo sad sve odati). Na taj način mu mogu dati broj i očekivati poziv. Napravim ja taj papir i skupljam hrabrosti kako ga pitati. Jednu nedjelju dolazi on na mjesto zločina i sjedi solo dok se ekipa iza zabavlja. Ja dolazim do njega, uhvatim za koljeno i pitam ga da li mu mogu donijeti to i da mi to ispita, on se opet zacrveni i kaže „Naravno, samo daj!“. Rekoh mu da ću mu dati kad ga slijedeći put vidit ili ću mu ostaviti bratu. On klimne glavom i kaže kako će se javiti čim to dobije i ispita. Tako ja napravim to i naletim na ulici na njega, on se zaustavi i pita me jesam li mu donio. Ja kažem da jesam i dajem mu. Ruke mi se počinju tresti, njega krpa nervoza. Objašnjavam mu šta piše na papiru i naravno, na kraju je broj na koji me može dobiti. On to pozorno prouči i kaže kako će se javiti sutra. Uredno mu zahvalim i odem. Frendica stoji sa strane i davi se od smijeha. Ja je pitam u čemu je problem, a ona mi objašnjava kako nije uspjela ocijeniti tko je bio uzbuđeniji, on ili ja. Uf, željno išćekujem sutrašnji dan!
Nastavak slijedi...
|
