My real life

12.03.2008., srijeda

Nova zbivanja (4.dio)

Evo konačno i zadnjeg dijela...

Da ne duljim previše, opet se vraćamo na početak i igre mačke i miša! Neko vrijeme ga nema, onda ga viđam cijelo vrijeme...

Hehe, sad ćete se smijati...
Imam jednu frendicu koja gleda u karte, tj. u njima vidi skoru budućnost. Znam, sad ćete reći 'ajme koje praznovjerje i sl.', to sam i ja govorio i dan-danas tako mislim iako 99,9 % onoga šta kaže, dogodi se. Čak smo se i počeli zezati da ćemo otvoriti obrt, budući da joj tako dobro ide.
Uspijem se odvažiti i pitam ju za Mrkija. Otvorim karte, ona pogleda i nasmije se. Ja ono nestrpljivo čekam da izvali koju glupost, a ona kaže: „Njega ti trenutno nema u Hrvatskoj, negdje je u inozemstvu.“ Ja ono zaćuđeno šta bi mogao raditi u inozemstvu, a ona kaže: „Ne brini, na seminaru je!“ Uf, ok. Ajmo dalje! Ja pitam dal da pokušam nešto? Ona odgovara 'ne' jer bih sad mogao dobiti negativan odgovor. Zamoli me da se strpim do 01.03. i da su tri slijedeća mjeseca povoljna za spoj u ovoj situaciji. Ja se slatko nasmijem i prokomentiram u sebi 'moš mislit', ali ajde, živi bili pa vidili. Čak i frendice koje znaju priču, zezaju me za taj slavni datum. Nakon toga ga nisam ni sretao ni viđao...

Došao je taj datum... 01.03. subota, spremamo se za van. Idemo dvije frendice i ja. Sve u sebi govorim, 'živi bili pa vidili'. Ova jedna (koja je znala za to) već se počela smijati, podsjećajući me na datum. Ja ono 'daj, zar stvarno vjeruješ u to?', ona meni 'živi bili pa vidili'.
Dolazimo u taj night club, zaustavljamo se kod garderobe, kad tamo stoji konobar (za kojeg sam tvrdio da je najzgodniji od konobara u cijelom clubu) sa strane i doslovce me mjerka. Ja to osjetim, okrenem se, on digne pogled i zagleda mi se u oči... OPA! U meni se probudio onaj osjećaj da bi večer mogla biti jaaako dobra.
Zauzimamo poziciju kraj prolaza i club se počinje puniti...
Sad ide ona standardna procedura, tj. receptura. Frendici sam šapnuo scenarij na uho koji bi ekipa mogla izvoditi i čekamo... Naravno kako sam joj rekao, do riječi se sve odigralo! Da ne duljim, Mrki je također prošao pored nas, ali frendica ga je htjela napraviti ljubomornim i u trenutku njegovog prolaza me povukla na sebe te gledala njegovo lice. Eh, kad bi pogledi ubijali...davno bi bila mrtva. S takvim prijezirom ju je pogledao. Nevjerojatno! A opet, ljubomora mu nije dala da se vrati istim putem. Rekla je da će ponoviti scenu, ali joj nisam dopustio. Sad mu se moram javiti! Evo ga opet nakon pola sata, ide prema meni, smješka se, crveni se, stišće mi ruku, zagrli me i potapše po leđima. Ja pitam kako je, on diže palac, kao 'prva liga'! Odlazi do wca... Vraća se, hvata me za rame i prolazi. Ništa nije komentirao. Frendica je odvalila od smijeha! Samo je komentirala: Prvi put vidim milu facu i crvenjenje. Nevjerojatno! Ja joj kažem kako slijedeći put ako prođe, reći ću mu gdje ćemo biti poslije pa da dođe i on. Međutim, drugog puta nije bilo...

Ma nema veze, bit će još subota, ali krajnje vrijeme je da napravim korak dalje. To je moj konačan odgovor i slijedeći put se javim kad stvarno napravim taj 'fucking' korak!

Ostajte mi dobro! ;)

- 16:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.02.2008., četvrtak

Nova zbivanja (3.dio)

Nakon toga nikakvih znakova više niti ičega nije bilo, samo standardno javljanje. Jedno vrijeme ga nema pa jedno vrijeme je tu i tako u nedogled... Uf, moram nešto poduzeti i saznati na ćemu sam. Ubija me sve ovo!

E sad počinje poigravanje sudbine mnome.
Jedan vikend odlući mene moja frendica izvući van na neko novo mjesto. Moram priznat da mi se svidjelo. Rupa ko rupa, ali dobra stara mjuza, dobra ekipa, nema nekih ulickanih faca i sl. gluposti. Ok, odlučimo tamo otići i slijedeću subotu...
Dođe ta slijedeća subota, bilo previše ljudi pa smo izašli na zrak u predvorje. U išćekivanju godoa, frendičina tajastvenog dečka, nešto se zapričamo... Otvaraju se vrata, pogledam, kad ni 5 ni 6, ulazi Mrgud, gledajući gdje je došao (očito je tu prvi put) i opet sam. Počnem tapkat frendicu po ramenu, ona digne glavu, pogleda i zaprepasti se. Počne vikati „ne mogu vjerovati! Ovo je nevjerojatno! Što on radi ovdje? Ajme! Nevjerojatno!“ Toliko je bila glasna da je ostala ekipa pitala tko je dotični gospodin, ali uspjela se izvući. Normalno, prođe, pogleda, javi se i ode unutra. Kad se maknuo, kaže frendica: „Očekivala sam svakoga, ali on je zadnji koji bi došao na ovo mjesto! Stvarno nevjerojatno!“ Više je ona bila uzbuđena nego ja.
Odlučim se na (opet glup potez) mail i kažem sebi: „Ako odgovori, ok, ako ne odgovori, odustajem!“ Pošaljem mail bez ikakvih ponuda i gluposti, znači čisto prijateljski stila: „Di si, si živ?“ i zamolim ga da mi da kakav privatni mail ili broj moba. Što mislite? Jel odgovorio?

Naravno da nije! Nakon toga ga dugo nisam ni čuo ni vidio! :(

Nastavak igranja sudbine.
Odlučim krenuti dalje jer od čekanja nema kruha. Vrijeme je učinilo svoje i počnem se hladiti od dotičnog gospodina. Krenem u nova upoznavanja i traženja potencijalnog partnera, ali ne ide. U glavi mi je i dalje, nikako ga se riješiti. Nikako naći nekog tko bi zamijenio njegovo mjesto. Ali ja sam uporan i tražim i tražim.
Nakon nekog vremena konačno upoznam jednog koji bi mogao proći. Počnemo se viđati, izlaziti, zabavljati... Čak sam mu se i svidio, a i on je meni bio na dobrom putu nečeg trajnijeg. U tom trenu se pojavi Mrgud preda mnom, niotkud. Počeo sam ga sretati na svakom uglu. Gdje god odem, pored mene je. U jednom danu ga 2 do 3 puta sretnem. Uf, ta sudbina, kao da mi ne da da se maknem od njega. Pokušao sam prijeći preko toga, ali ne ide. Opet su se otvorile stare rane. Joj, ne opet! :(

Nastavak (zadnji dio) slijedi...

- 18:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.02.2008., subota

Nova zbivanja (2.dio)

Došao je taj dan. Znate kako se kaže? Ko čeka,... nastavak i nije kao šta ste mislili. U mene taj poslovica kaže: Ko čeka, taj se načeka! Nije se javio ni sutradan, ni preksutra...
U subotu ja ponovo s frendicom na kavu, dolazi on. Ja se pravim da čitam novinu i ne vidim ništa okolo. Uhvati ga neka nervoza, uzhodao se gore – dolje, pretpostavljam misli kako započeti razgovor. Dobro pretpostavljam! Dolazi do mene i govori: “Ej, oprosti, ja se tebi svaki dan zaboravim javiti, ali ne brini, javit ću ti se! (Whateva??) Znaš, pogledao sam ono, nema toga, ima ti ovoga, bla bla bla...“ Postavio sam mu još jedan upit koji je rekao provjerit pa će se javit. Aha, how yes no!
Opet ponedjeljak, ne javlja se. U utorak šaljem mail: "Kad ja kažem javit se, javim se!" Odmah me nazvao, ali naravno, ne sa svog mobitela nego s telefona s posla. Objasnio mi je sve što me zanimalo i ok, kaže mi da se vidimo u kafiću.

To je (nažalost) sve od većih razgovora... :-(

Praćenja su i dalje nastavila.. Gdje god ja van, tu i on, sam ili u društvu! I obavezno, ako mu se ne javim, prolazi i okreće se, gleda dok ne obavimo 'dužnost'. Jednom odemo vani frend i ja koji ga nikad nije vidio. Pita me koji je, ja mu ga pokažem i zamolim da ga promatra, a ja ću ovaj put biti kuja koja ne primjećuje ništa. Svaki korak koji bi mu ja rekao dogodio se. Sad će se okrenit, sad će krenit, sad će se javit prijatelju pored mene pa će njegov prijatelj otići do cure koja mi je s druge strane... Kako kažem, tako se događa. Moj frend se krstio i nije mogao vjerovati! Nakon dobrih pola sata mi kaže: „Daj molim te, pogledaj ga i javi mu se. Ne mogu ga više gledat kako se okreće!“ Klimnem mu glavom, obavimo javljanje i to je to. A šta reć?

Drugi put ponovo izađem van s drugim frendom i idem u izvidnicu, naletim na njega tj. mimoiđemo se. Javi mi se, stisne ruku, nešto progovori, nakrivi glavu i uhvati me za uho, ono nježno. Ja se zbunim i smrznem. Dok sam skužio što je napravio, nestao je. Dođem do frenda i kažem kako me ovaj uhvatio za uho, te mu demonstriram. On se izdere na mene kako sam idiot, da što više čekam? Da je to znak... Sutradan pitam frendicu jednu, frendicu drugu,... svi mi kažu isto. Jedna me samo upitala: „Di si vidio da straight straighta hvata za uho?“ Ali opet mi nije jasno, zašto je pobjegao? Ima moj broj, mail... Zašto je toliki problem javit se???

Nastavak slijedi...

- 15:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.02.2008., ponedjeljak

Nova zbivanja (1.dio)

Zadnje šta se zna je to da bih se smrzo svaki put kad bi Mrki bio u mojoj blizini. E pa to se promijenilo!
Sigurno se pitate kako? Sad ću vam ispričati! Zanemarit ću sitne detalje jer bi onda bilo materijala...

Prošle godine, noć Uskrsa, sa subote na nedjelju izađem ja van sa svojim društvom u jedan poznati klub. Inaće je poznato da se on i ja često pratimo? Uf, i da znate kako! Ne biste vjerovali! Ni meni nitko nije vjerovao dok se osobno nije uvjerio u to.

No vratimo se priči. Izađemo van i standardno tražimo mjesto gdje ćemo se ugnijezdit kako bismo mogli plesati i ludirati se, kad u prolazu naletimo na Mrkijevog brata koji je (očito) malo popio i uhvatio me u djir. Sve je bilo dobro dok on nije nestao i pojavio se Mrki. Mi smo plesali, a on kao neprimjetno prolazi pored nas, dolazi meni iza leđa i ispijajući piće, čeka da se okrenem. Okrećem se, on se zacrveni, nasmije, priđe i stisne mi ruku. Uspio sam ostati pribran i čestitati mu Uskrs, a on je samo prozborio 'i tebi stari!'. Ekipi sam rekao da je to Mrki (naravno ko je znao za tu priču), a kad sam se za nepunih 30 sekundi ponovo okrenuo, on je nestao. Znači očito mu je misija bila prići mi i javit se, tj. ostvariti prvi kontakt. Hm, zanimljivo! Znači, da bih ja sad trebao biti slijedeći na potezu...
Od tada se uredno javlja, trubi na cesti, klima glavom, ali opet ništa više od toga. Ako je s ekipom, neće se javit, a ako nije, obavezno je javljanje. Razmišljam koji je slijedeći potez... Morao bih mu sad nekako dati do znanja da želim nešto više, ali kako?

Sine mi ideja kako bih mogao napraviti nekakav poslić za ono čime se on bavi (nećemo sad sve odati). Na taj način mu mogu dati broj i očekivati poziv. Napravim ja taj papir i skupljam hrabrosti kako ga pitati. Jednu nedjelju dolazi on na mjesto zločina i sjedi solo dok se ekipa iza zabavlja. Ja dolazim do njega, uhvatim za koljeno i pitam ga da li mu mogu donijeti to i da mi to ispita, on se opet zacrveni i kaže „Naravno, samo daj!“. Rekoh mu da ću mu dati kad ga slijedeći put vidit ili ću mu ostaviti bratu. On klimne glavom i kaže kako će se javiti čim to dobije i ispita. Tako ja napravim to i naletim na ulici na njega, on se zaustavi i pita me jesam li mu donio. Ja kažem da jesam i dajem mu. Ruke mi se počinju tresti, njega krpa nervoza. Objašnjavam mu šta piše na papiru i naravno, na kraju je broj na koji me može dobiti. On to pozorno prouči i kaže kako će se javiti sutra. Uredno mu zahvalim i odem. Frendica stoji sa strane i davi se od smijeha. Ja je pitam u čemu je problem, a ona mi objašnjava kako nije uspjela ocijeniti tko je bio uzbuđeniji, on ili ja. Uf, željno išćekujem sutrašnji dan!

Nastavak slijedi...

- 15:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.12.2007., srijeda

Toše Proeski

Vidim, na masu blogova je pisano o pogiblji 'dječaka slavujskog glasa' pa ja neću o tome... Svi znamo kakav je pjevač bio, kakva je osoba bio, što je napravio... Laka mu zemlja!

Ovim putem objavljujem njegov duet s Giannom Nannini. Jednostavno sam morao, pjesma je SAVRŠENA!

Sai
nascono cosi
fiabe che vorrei
dentro tutti i sogni miei
e le raccontero
per volare in paradisi che non ho
e non e facile restare senza piu' fate da rapire
e non e facile giocare se tu manchi

ARIA come e dolce nell'aria
scivolare via dalla vita mia
ARIA respirami il silenzio
Non mi dire addio ma solleva il mondo

se
portami con te
tra misteri di angeli
e sorrisi demoni
e li trasformero
in coriandoli di luce tenera
e riusciro sempre a fire
dentro colori da scoprire
e riusciro a sentire ancora
quella musica

ARIA come e dolce nell'aria
scivolare via dalla vita mia
ARIA respirami il silenzio
non mi dire addio ma solleva il mondo
ARIA abbracciami
volero, volero, volero...

ARIA ritornero nell'aria
che mi porta via dalla vita mia


Download: HERE!

- 13:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.12.2007., nedjelja

Eto mene natrag...

Pozdrav svima!

Znam, dugo me nije bilo i znam da sam vas, vjerne čitatelje izgubio, ali trebalo mi je vremena da se neke stvari poslože na mjesto i da napravim neki preokret, te donesem neke odluke u svom životu...
Nastojat ću se sad češće javljat i izvještavati o događanjima u meni i oko mene, a vjerujte mi, ima toga i ohoho... ;-)

Za početak ću se pozabaviti promjenom dizajna i mjuze (mislim da bi bilo krajnje vrijeme nešto riješiti po tom pitanju), a onda krečemo u nove radne pobjede.

Nastavljamo sutra... ;)

- 20:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.09.2007., ponedjeljak

Tebi dugujem...

Treba vremena da se jednom nađu dvoje
sad je čitav svijet premalen za srce moje

Ti samo ti, samo ti
što bih vrijedio bez ljubavi
čuvaj me od zla milijun godina

Jer tebi dugujem
ovo sve što se najviše cijeni
tebi dugujem ovu moć
koja raste u meni

Ti samo ti, samo ti
što bih vrijedio bez ljubavi
čuvaj me od zla milijun godina

Nema pravila, daleko se isti rode
al’ u trenu znaš kada oči ljubav vode

Ti samo ti, samo ti
što bih vrijedio bez ljubavi
čuvaj me od zla milijun godina

Jer tebi dugujem
ono sve što se najviše cijeni
tebi dugujem ovu moć
koja raste u meni

Ti samo ti, samo ti
što bih vrijedio bez ljubavi
čuvaj me od zla milijun godina

U srcu čista dođeš, oprosti kako možeš
ako život svoj griješi ...

Tebi dugujem…


Download link: HERE


- 18:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.05.2007., ponedjeljak

Nema me…

Pozdrav svima!

Prvo da se osvrnem na 'anonimne' komentare… Niti ću ih brisati niti išta poduzimati. I sami vidite koliko su jadni. Jadno je to kad nekoga otpišeš zbog njegovih gluposti i kad se 'taj netko' ne može pomiriti s činjenicom da si ga otpisao, pa se onda petlja na bilo koji način (jedan primjer vidite u komentarima, a o ostalima neću niti pričati). No dosta o tome!

Dosta toga se događalo u ovih mjesec i pol dana, koliko me nije bilo. Reći ću samo da sam (ajmo reći) ostvario komunikaciju s Mrkijem, ali o tome ćemo drugi put, da se ekipa počela javljati i pozdravljati (svi osim Čele, taj ne odustaje). Došlo mi je par puta da pošaljem sve u neku stvar, ali onda kad poželim dići ruke od svega, dogodi se nova glupost.

Mah, evo samo ukratko da znate da sam živ i da je sve ok, a o detaljima drugi put kad budem imao više vremena…

Pusa i pozdrav!

- 21:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.03.2007., ponedjeljak

Dogodovštine… (2.dio)

…nastavak
Ništa, odlučim ništa ne poduzimati, vrijeme će učiniti svoje (kao i uvijek). Da, ja sam inače osoba koja se ne voli previše zamarati sitnim detaljima i uvijek se tješim time da će vrijeme pokazati svoje.
Dolazimo opet na mjesto zločina, ništa posebno, kao da se ništa nije desilo. Uh, što volim te igre 'piškit ću, kakit ću'… ali opet ja po svome, neću obraćati pozornost, boli me briga. On ide van, krene prema nama i opet gleda i gleda… Daj čovječe! Što je previše, previše je! Da, još nešto zanimljivo. Kad ja njega promatram, teško će pogledat on mene, kao da se boji, a kad gledam nešto drugo (TV ili nekog drugog), onda se namjerno zagleda u mene, kao da mi ne dopušta da gledam nešto drugo, kao da mi kaže: 'Tu sam!'. Ovaj zadnji pogled je i frendica skužila, pa kad sam se počeo tješit riječima da on nije gay i da ja sve umišljam, ona me pogleda preko oka i odgovori: 'Ne seri! On ovdje može gledati tri cure, ali ne, on gleda tebe, vidjela sam na svoje oči!'. Joj zašto to radi? To me ubija, mekša, osvaja…
Eh, onda je prošao dobar period da ga nismo vidjeli. Prošlo je skoro mjesec dana. Ni traga ni glasa… Nakon dvadesetak dana se pojavio kad je frendica bila tamo bez mene i čula kako je pričao jednom liku da je bio u bolnici…

Ok, dođem ponovo u kafić i odlučim gledati utakmicu s frendicom, kad ekipa sjeda pored nas (Mrki, Čela i neki frend) i oni idu gledati s nama. Jedan uvijek psuje dok se ostala dva smiju. Bože koja djeca. Ok, tada ni pogleda niti ičega. Došlo mi je jednostavno da puknem i dignem ruke od svega, maknem se odatle i sve zaboravim. Ali ne mogu, nešto mi ne da i govori mi 'strpi se još malo'. To je bilo onaj dan kad mi je sve prekipjelo i kad sam stavio pjesmu 03.03.

Tad sam s frendicom propješačio dobrih desetak kilometara razgovarajući. Stalno mi je govorila da ne odustajem, da će doći tren kad će on meni prići i da samo budem strpljen, ali ne mogu više. Još pogotovo kad vidim da me sve ovo podsjeća na nešto što sam već proživio. Sjetite se (vi koji ste me redovito čitali) samo priča iz prošlosti… Sve se odvija na isti način, samo što je druga osoba u pitanju.
Eto ta igra traje i traje, bez ikakvog pomaka naprijed ni natrag. Tu i tamo se pokoji put zacrveni, paradira po kafiću kad ga ne promatram, smiren dok ga gledam, nema snage (kao ni ja) javit se… Što reći više?
Jednom sam imao blagi osjećaj (dok sam ga pratio pogledom) kao da bi se htio javiti, ali ne zna kako, nakrivio je glavu i pogledao me u oči. Rastopio sam se! Ali usta nikako da se otvore. Ni moja ni njegova. Kao da se obojica bojimo reakcije.

Da, novost je ta da me je frendica prozvala vragom. Zbilja! Počeo sam osjećati kad će doći. To je nešto nevjerojatno! Sad da li je to kemija, povezanost,… Ne znam!
Na samom početku priče o Mrkiju sam spomenuo onu dernjavu pa se pojavio na vratima. To se još par puta ponovilo. Sad (ja mislim) četvrti ili peti put. Sjeli smo i naručili. Bio sam okrenut leđima tako da nisam mogao ništa vidjeti. Prošla me neka struja i 'kao iz topa' kažem frendici: «Evo mi glave ako Mrki ne dođe kroz 5 minuta». Frendica me blijedo pogleda i kaže da pričam gluposti, kao on nikad u taj sat nije u kafiću. Nakon 3 minute ovaj se spušta, frendica samo raširi oči, pogleda me i promrmlja «Pas mater, evo ga! Vraže jedan, vještico! Ne mogu vjerovati! Kako si samo znao?» E draga moja, to se i ja pitam! Previše sam se vezao, toliko da ga jednostavno osjetim. To je nešto neobjašnjivo. Ušao je unutra, skužio me i čekao da se okrenem. Kad je vidio da to neću napraviti, otišao je prošetati po kafiću da se pokaže. Joj, kako slatko izgleda kad se tek probudi… Kad je to napravio, sjeo je, razvalio se s Kremicom na dvosjed i naručio. Nisam reagirao, ne mogu, to je jače od mene. Niti okret niti pogled, ništa! Onda sam se nekako odlučio na telefonski poziv, uhvatio mobitel i izletio van. Kad sam izlazio, okrenuo je glavu za mnom, kad sam se vratio, pratio me pogledom…
To će svaki put napraviti i promatrati, a kad se ja ohrabrim gledati njega i promatrati, onda on nema snage pogledati. Samo se zacrveni…
Rekao sam sebi da se moram ohrabrit i barem, kad ga vidim vani u autu, potrudit se baciti blagi osmjeh i dignuti ruku. Dosad mi to nije išlo za rukom. Kad skužim auto i registraciju, kao da mi se glava zakoči i ne mogu ništa napraviti, zaledim se.

UF, evo raspisao sam se opet. Sad ću napraviti malu pauzu, tj. neću odlaziti na mjesto zločina, moram se malo smiriti, a čim bude nešto novo, javim se opet. ;)

Pusa svima!


- 00:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

18.03.2007., nedjelja

Dogodovštine… (1.dio)

Eto dragi moji, na zahtjev nekih, meni jako dragih ljudi, ispričat ću vam što se dešavalo u zadnjih dva mjeseca, te zašto sam napisao da mi je puna kapa svega…

Stali smo tamo da se Mrki po prvi put nasmijao i da će kiša… E pa zbilja je taj dan bilo veliko nevrijeme. Otada se stalno igramo mačke i miša. Niti korak naprijed, niti korak natrag. Kako? E pa lijepo! Kad se ohladim, napravi glupost koja me zagrije, kad se zagrijem, ohladi me… Pa dokle tako???

Jednom sjeli frendica i ja na kavu i odlučimo pozvati jednu moju dragu frendicu (koja zna za mene). Sjednemo, naručimo cugu i zapričamo se. Ja i ta, (meni draga) frendica smo dosta slobodni. Stila štipkamo se, diramo se, zezamo se, ljubimo se u obraze… To nam je jednostavno prešlo u naviku da nismo ni svjesni kad tako nešto napravimo. Stigao je on (Mrki) i otišao do svoje ekipe, promatrajući me čudno. Ok, kad je skužio da se ja i ova 'drpamo', došao je (kao fol) po novine (koje je pročitao već jutros, vidio ja) i čita kraj nas pokušavajući skužiti o čemu pričamo. Kad smo ga skužili, uspio sam se pribrati i nastaviti priču o snovima, a kad sam ga pogledao, imao sam što i vidjeti. Zacrvenio se kao paprika. Tresnem frendicu nogom i motiram da ga pogleda. Ova samo zavrti očima i dobaci: «No comment!» Kad se Mrki maknuo, frendica kaže: Ovo je preočito, on je lud za tobom! Ja ono blesavo pitam kako je došla do tog zaključka, a ona me prostrijeli pogledom i kaže: «Prvi put ga vidim i ovo je preočito! Jesi li samo vidio kakve je boje bilo njegovo lice u tvojoj blizini? Daj, čovječe, ždere te!» Ništa, oglušim se na to i nastavimo baljezgati o glupostima.

Kad sam stigao doma i legao u krevet, počeo sam vrtjeti taj dan u glavi. Pa zar mu se zbilja sviđam? Zar stvarno? Ne, nije istina! Ne smijem si dopustiti da opet zaludim za nekim za koga ni ne znam da li je gay ili ne. A opet, kad se sjetim tog crvenila i promatranja…

Dosta! Nastavak slijedi uskoro. ;)

- 22:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2008  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Priča o mom životu, tj. životu jednog gay dečka koji svoje tajne (dobro, ne sve) želi podijelit s vama i koji je pomalo razočaran u cijeli svijet, ali nada ga još uvijek drži, a i ljubav.


Statistics

Linkovi




























Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se