miris duše ...

06.11.2010., subota

LEUTE MOJ Dogodilo se to jednoga dana u misecu, tamo neke teške godine, osta si sam, napušten brod, leute moj. Rastočija si se ka barilo, leute moj. I mriža je sagnjila, leute moj, osta si sam, napušten brod. Suze su nestale iz tila tvog, leute moj. A sićanja naviru, leute moj, osta si sam, tužan i tih. Brodovi su isti ka i ljudi zlu moru daju život svoj. (Za tobom umiru.) Brodovi su isti ka i ljudi za suzu daju suze dvi. (Za tobom umiru.) Dogodilo se to jednoga dana u misecu, tamo neke teške godine. Toma Bebić (1935 - 1990)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

09/15 (1)
01/15 (1)
11/14 (1)
09/14 (2)
06/14 (1)
04/14 (4)
03/14 (3)
02/14 (2)
09/13 (1)
04/13 (1)
02/13 (1)
12/12 (1)
11/12 (1)
09/12 (1)
05/12 (1)
04/12 (2)
03/12 (1)
02/12 (1)
12/11 (3)
11/11 (1)
10/11 (4)
09/11 (3)
08/11 (1)
05/11 (1)
03/11 (1)
01/11 (6)
12/10 (14)
11/10 (25)
10/10 (1)

putsrca@net.hr













DUŠO MOJA

kad zvijezde ti sakrije
život vječitih mijena
bez milosti i mjere,
u srcu ih potraži;
zauvijek tu su,
s tobom žive,
dišu i trepere ...