...opet teško....
ah...neznam šta bi napisala a baš me uhvatila neka volja da nešto napišem....ne mogu spavat...jako san slaba ovih dana, da prošlu sam noć završila na hitnoj, sva sam bila otekla u vratu, gušila sam se, nemam pojma zašto, ali neznam ni ne sjećam se svega, kažu da sam izgubila svijest....starci su se full prepali....ma sad sam bolje...valjda...
....a to je ono cijelo vrijeme si u bedu, i iznutra te grize dok ne izađe van u obliku neke bolesti....
da opet mogu pisat kako sam nekad bila sretna...
...kako se isplatilo živjet za nešto...
...da za njegovu ljubav...
....bila sam sretna zbog njega...
...i nadala sam se...
...ali sada sam zgubila vjeru u nadu....
...pokopala sam se...
....da nekad sam bila savršenog zdravlja...
...ali u posljednjih nekoliko mjeseci...
...stalno neka tlaka, stalno se neke viroze lovile za mene...
....i sad ovo jučer, mogla sam i odapet....ah možda bi tako bilo i bolje...
.....eh nekad sam imala i osobu od povjerenja, prijateljicu...
...a sad ko da mi je okrenula leđa....
...imam osjećaj da su me svi napustili....
...ni rođena sestra me ne razumije, uvijek nešto sere po meni....ko da sam joj za sve kriva...uvijek njoj nešto smeta na meni...
....a ma....valjda mi je taj period života sudbina tako odredila, možda je željela da patim....
...možda će jedno sutra biti bolje....
...i sad šta, ne mogu spavat, neznam šta da više napišem....
Samo se nadam da će sutra biti bolje!!!
