izgubljena...
...ja ne mogu više, svašta mi se mota po glavi, raspoloženje mi je ispod nule, neznam šta ću sa sobom, zašto sam tako slaba.....
Da totalno zaljubljena i totalno nesretna...
..da mogu jednostavno reć da je sve to s oproštenjem kurac.....i šta je još gore kad ti neki lik s kojim si zabrijala u pijanom stanju prije 2 tjedna, neda mira, doslovno je jadan stvarno dosadan, i ne mogu ga se rješit, čak ni ignoriranjem.....jučer vani -a mama mia- nikako da mu pobjegnem, bio je pijan ko "guzica"....stalno me je hvatao, govorio mi kako me voli i to otkad me prvi put ugledao prije tri godine, i da ja sam za njega jedina koju će ikad voljet, bolesno- a neznam možda ga mogu i razumjet ako je stvarno zaljubljen u mene, da vjerovatno pati od neuzvraćene ljubavi, a šta da mu ja radim, nije ni meni nimalo lako, ipak ja previše volim mog malog plavog anđela kojeg sam negdje izgubila....i ja...da ja plačem zbog toga danima....
...ovaj me uporno htio na prevaru poljubit...ma izludila sam, mrzim tako napasne ljude, kako da ga se rješim...?!
... nemam volje za ništa više napisat, dosta mi je svega.....
Shot at 2007-06-30
Fališ mi
Ponekad se probudim
želim da te poljubim
u sobi bez ijedne sjene
nikog, samo ja i vrijeme
sve se može srediti
ali tebe ništa nemože zamjeniti
...
Kradem noći danima
s najboljim ja radim, a
ponekad sam slabe volje
prazno mi je ali bolje
sve se može srediti
ali tebe ništa nemože zamijeniti
...
Svaka nova godina
je slatka nepredvidljiva
u danima budućnosti
hiljadu mogućnosti
sve će se promijeniti
ali šta će tebe,
Šta će mi zamijeniti
...
ŠTA ĆE MI TEBE ZAMJENITI PLAVI MOJ ANĐELE
....fališ mi,neznam zašto još uvijek mislim na tebe, iako znam da je tebi za mene svejedno....
...vidila sam te jučer i u onom mi je trenutku srce stalo, tako da sam te teško i pozdravila....
....kad ćeš više položiti da ispuniš ono obećanje koje si mi dao....
....zašto si još uvijek dajem lažne nade, nade da će nešto opet biti...
....nemam te više, samo kao frenda ako da i to...
....rijetko te vidim,u snovima ti se nadam...
....volim te...i uvijek ću te voljeti...
San
Još uvijek te sanjam,
a tebe kraj mene više nema.
Još uvijek te volim,
a tebi je svejedno.
Da sanjam te!
Jer jedino u snu me voliš.
U snu mi kažeš:
"ljubavi moja volim te"
u snu me ljubiš
svom svojom dušom,
kao što si to nekad i činio.
Neznam što ti vrijedi da si sam,
kad imaš mene koja te beskrajno voli!?
Zar sam nešto loše učinila???
To mi nikad nisi rekao.
Samo si se šuteći povukao,
povukao negdje daleko.
Više te i ne vidim,
Samo mi te san nakratko vrati...
San za koji živim svaki dan.
....
Opet sam prevarila svoje osjećaje....zabrijala sam s osobom koja već dulje vrijeme želi biti samnom a ja sam ga uvijek odbacivala....
bilo je tako da je jedna frendica slavila rođendan, ja sam se napila ko budala ali dobro sam znala šta radim,cijelo sam vrjeme gledala hoću li možda ugledati njega mog plavookog anđela u nadi da ću nešto napravit i opet biti s njim-ali nije ga bilo, dok je mi se ovaj približio -ok- rekla sam si plesat ću s njim, lagano me gurnuo prema zidu i poljubio me u vrat, ja ga pitala šta to radi, i šta želi a on meni rekao -znaš ti dobro šta ja želim, a ono lik slini zamnom već dvije godine, lijep dečko ali ja sam ga uvijek odbacivala i tako na brzinu sam donijela odluku- ma zabrijat ću s njim i niš ne gubim, bar će mi brže proći večer......bilo mi je lijepo s njim ali opet su mi se proklete misli motale po glavi, misli koje mi nedaju mira nedaju mi sna, prevarila sam svoje osjećaje prema njemu, a volim ga kao šta nikog do sada nisam voljela i boli me šta sam bila s drugim,a njega nisam vidjela već tjednima....kako sam ja glupa, ovaj lik mi sada neće dati mira, sad kad mi se uspio malo približiti..........neznam... kako samo jedan trenutak treba da učiniš nešto zbog čega ti je poslije žao!!!...
...i još kad više nemaš nekog kome bi se povjerio....
sama sam
Ja nemam više snage, nemam se kome izjadati samo se mogu ispisati na ovom blogu ili držati u sebi, fali mi frendica jako, svaki dan ko da se sve više udaljava od mene, zar je moguće da me je preko noći otkantala i našla si "bolje" društvo, danas tako reć nije ni komunicirala samnom, pričale smo samo ono šta se tiče škole, i onda je otišla poslije neznam kojeg sata ča iz škole i nije me ni pozdravila.................sad se pitan dali san ja možda kriva za to, pitan se šta san krivo napravila, i pitan se zašto me ne razumije u zadnje vrijeme....sad kad mi je napotrebnija nje nema,sad kad sam imala problema doma i kad sam trebala rame za plakanje nje nije bilo, pokušala sam joj se povjerit nije me slušala,pokušala sam je pitat zašto je takva ali u tom trenutku njoj je nešto drugo bilo bitnije i nije mi odgovorila...mislim bitno da je ona sretna, ma drago mi je da je sretna i sve,ali zašto se preko noći promijenila,ona koju poznam cijeli život više nije uz mene......cijeli dan plačen i razmišljan si da ako je zovem vani negdje da se nađemo i da razgovaramo, da joj kažem kako mi fali i kako se ponaša prema meni, tko zna dali će me shvatit????
....e da i on mi fali,nisam ga vidjela već deset dana.....zašto me se i on ne sjeti, zar su me baš svi morali zaboraviti, znam trebali bismo biti kao neki prijatelji ali po tome očito nismo.....ma meni je još uvijek stalo do njega i to jako,još ga volim bez obzira na sve.....kad bi ga sada bar na tren mogla vidjet i reći mu to i poljubit ga......ali ništa od toga, ja si samo zamišljam nemoguće..............
............užasno mi se plače, neznam šta bi sa sobom..............
...teško je...
Zašto tako boli
kad osjećaš da te nitko ne voli.
Sada znam, uvjerila sam se
da većina dobrih dečki su kurve!!
Zavede te, navede da se zaljubiš,
a onda te odjebe.
Meni se takve stvari često događaju,
sreća me neće,
iznutra boli, a izvana se pokušavam izboriti
za smijeh -protiv suza.
(napisano u trenutku boli, na jednom školskom satu -26.03.2007.)
zašto je život tako okrutan????
da podjelim s vama koji ćete pročitati, a i da sebi olakšam malo:
....jao nema smisla više niš...imam osjećaj da gubim najbolju frendicu, to me ubija, a čini mi se da je njoj svejedno ona se i dalje druži s onim glupačama koje njom manipuliraju,a ona toga nije ni svjesna, pokušala sam joj reć ali njoj je svejedno, rekla je: ma meni je s njima jako zabavno i lijepo -ma zašto ne shvaća moje riječi, zašto ne vidi kakve su,svi znaju kakve su, nitko nije niš lijepo reka za njih ali njoj su super......, šta da radim, ona je s njima -a ja sama, bar se tako osjećam- užasno samom,imam drugih prijatelja koji su uz mene i cijenim to ali ona mi užasno fali....ma boli nju ona stvar za mene,njoj niš ne fali, ima predivnu obitelj, ima dečka koji je voli već puno vremena i sve šta poželi, imam osjećaj da joj ja služim samo kad joj nešto treba, ko da me iskorištava a onda napušta kao neku staru krpu,ne sjeti me se ni nazvat kad sam bolesna......zašto.....ali nekad nije bilo tako, nekad je bilo lijepo, svo smo vrijeme provodile skupa i brinula je o meni i voljela me, kao šta ja nju volim cijelo vrijeme....ja bi sve za nju napravila...sve bin dala da se vrati na staro, da je one kokoše puste na miru, doslovno skaču nad njom, ne mogu joj se pošteno ni približit i reči joj nešto a da one ne zabadaju nos..............šta da radim???
komentirajte, savjetujte me, šta da radim....
pozz
