Mutni H2O

subota, 05.03.2011.

Priča jednog bolničara

Priča jednog Hrvatskog vojnika koji ja za vrijeme rata bio bolničar. Tekst sam ja osobno napisao (da se iskušam u pisanju). Svi događaji u ovome tekstu su mi izrečeni oči u oči s tim bolničarom koji je i sam poslije bio žrtva mine. Molim vas komentiraje, recite mi gdje sam pogriješio u pisanju tako da se popravim. Unaprijed se zahvaljujem.

***
Ušli smo u prostoriju, sve je bilo zatamljeno i bilo je previše dima. Osobno, nikada nisam volio dim cigarete, ali što se može. Kao da mogu birati. Jedan mladić, nije imao niti 17 godina, gledao je u mene kao u Boga, onako prljav, krvav. Svi su šutjeli i gledali u nas. Pogledao sam u jednog čovjeka koji je stajao ispred nas. Bio je onako prosječne visine, mršav, ali snažan, na ramenu je imao neku dugačku pušku, vjerojatno M-48.

-Dobro došli u pakao!-rekao nam je.
-Preskočimo upoznavanja, recite nam što trebamo napraviti.-rekao mu je moj kolega.
-Da što trebate napraviti. Vidite one ljude tamo?
-Vidimo.-rekao sam mu
-E pa, izlječite ih.

Krenuli prema tim ljudima, dok nas je on vodio.

-Što im se dogodilo?-pitao sam ga.
-Uletjeli u minsko polje kada su bježali iz sela. Dignula ih mina jednog po jednog. Oni su bili zarobljenici, skoro su mjesec dana bili u tamnici. Udružili su se zajedno, shvatili da će ih kad tada ubiti i odlučili su pobjeći. Bježali su cijelu noć. Neznam ni sam kako su izdržali. Napokon, kada su došli samo dvijesto metara od nas digla ih granata u zrak. Pa sada reci da nisu baksuzni.

-Što se može?-rekao sam mu.


Prišli smo im, bili su krvavi, izranjavani. Nisam znao od kuda da počnem. Svi su prošli loše, ali jedan se mladić isticao iz te skupine. Jadnik je izgubio nogu, a imao je samo 15 godina. Narednik nam je rekao da je taj mladić ostao u selu kada je naređeno da se evakuiraju sve žene, starci i djeca. Nije imao nikakvog vojnog iskustva, a s oružjem je bio na vi. U selu je navodno ostalo njih 14, šestoro ih je poginulo u minobacačkoj paljbi, četiri su uspjeli pobjeći prije nego su Četnici ušli u selo, a ostatak je zarobljen. Njih četiri su zarobljena i mučena već skoro mjesec dana.

-Izgubili su mnogo krvi.-rekao mi je kolega.
-Znam. - rekao sam dok sam vadio opremu - Naredniče!
-Reci doktore.
-Donesi mi tople vode, alkohola, deku i mnogo krpa.
-Rade, pobrini se za to!-rekao je svom vojniku.

I tako je počela borba za život četiri hrvatska branitelja. Njihovi planovi zaustavljeni su onog trenutka kada su ugazili na krivo mjesto, kada su svoju nogu postavili na predmet koji ubija jakim i teškim mukama.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv