25.11.2006., subota
AKORD AMACORD
Znali su se 35 godina. Jedan je od njih umro prekjucer. Srce mu je otkazalo poslusnos. A on pak nije slusao svoje srce. Nego je pio i pusio: deset duplih dnevno i tri ikutije „Marlbora“, onog crvenog i tvrdog. Kolega mu je jos davno dao savjet koji ziv ota vrijedi: pij i pusi manje! A dan prije njegovr smrti kazao mu je da izgleda jako lose i da ode lijecniku. Ni tada ga nije poslusao. Sutradan je, radi jakih bolova u plecima, morao doci nja hitnu pomoc. Tamo su mu dali dvije injekcije i vratili ga kuci. Onda je umro.
Poanta ove tuzne price: nitko nema snage za dva 'poroka. Ili pij ili pusi, iloi se kockaj ioli bludinci (ne mozes biti i kockar i bludnik). U nama nema mjesta za dvije podjednako snazne strasti ni za dva poroka iste velicine. Samo smo ljudi, ni nadljudi, ni kiborzi ni bozi. A prijatelj/ice nas upozoriti i posavjetovati, Poslusajmo taj glas ziuvota. Inace ce nam necujna smrt doci prije Bozica.
-.-.-.-.-.-.-.-.-.-.--.-.-.-.--.-.-.-.--.-.-.-.--.-.-.-.--.-.-.-.-.-.-.-.--.-.-.--.-.-.--.-.-.--.-.-.--.-.-.--.-.-.--.-.--.-.-.
Kerum je ne samo glavni lik moga dokumentarca „KERUM KING KONG SIZE“ i svoga filma pod radnim naslovom „Kako sam uspio u zivotu“ nego je i glavni tajkunsko-medijski lik splitsko-dalmatinske zupanije. Tko se moze komparirati s njim? Zar ja obicni profesor komparativne knjizevnosti i sociologije, jedva vidljiv s njegove visine?! Ja jedino mogu napisati prirucnik „KAKO NISAMJ USPIO U ZIVOTU“, sto je, mozda, ipak teze, obzirom na to tko uspijeva u nas zadnjih 15 godina. To bi mogao postati i svjetski bestseller jer danas se svi trse i prse ne bi li, posto-poto, uspjeli. Zato njihov uspjeh i ima tako visoku cijenu. A moj neuspjeh cijene nema...
On me nije ni prepoznao kada sam mu prije cetiri godine donio kasetu moga dokumentarca "Zadnja luka Amsterdam“, kojoj je bio, s pet tisuca kuna, zlatnim sponzorom. „Jeste li vi iz Dibrovnika“?-pttao me je kada sam mu prisao. „Ne, nisam iz Dubrovnika a nisam ni Shakespeare ni Dante nego samo Kustre i Ante“- odgovorio sam mu, smjeseci se. Na njegovom licu ni traga osmjeha nije bilo, bio je napet u ocekivanju poslovnih partnera iz grada pod Srdjom. Nisam se rasrdio sto me nije prepoznao (iako je to u Splitu stvar opce kulture), urucio sam mu kasetu i odsetao uz njegova supermarketa na Poljudu. Nisam dobio prepoznavanje ali sam dobio pricu. A ona je puno vaznija...
Prosle su tri godine otada. Ja sam tog ljeta suradjivao u ,najbeznacajnijim i tirazom najmanjim (5.000 primjeraka) novinama u Hrvatkoj. Zvale su se „Splitske novine“. Meni je to bilo i cool i kulturno: jedan od najvecih splitskih novinara pise za najmanje novine. Osim nekoliko velikih tekstova i prica na duplericama, objaqvio sam i par manjih clanaka. Najmanji je bio o uredjenju interijera kavane i restauranta hotela „Central“ na Pjaci, u Kerumovom vlasnistvu. I sredjenom po njegovom ukusu. To jest: nehumano, necivilizirano, nekulturno. Gotovo pornografski. Nije mi palo ni na kraj pameti da ce on to procitati, a kamoli da ce reagirati. Zar da netko s vrha nebodera u svome vlasnistvu primjeti vrijednoga mrava na travnjaku?! No, medjutim, to se ipak dogodilo. Sta vam je moc pisane i javne rijeci...
Naravno, nije reagirao direktno nego preko posrednika. To jest jednog konobara koji me je godinama normalno usluzivao, noseci mi moju kavicu i vodicu. Ali tog je dana donio sa sovom i tekst. Koji je isao otprilike ovako: „Je li, kako ti mozes pisati onako o Kerumu?“ Brundavo, i s visine (bio je na nogama, a ja na stolici). Zatreptao sam bio od iznenadjenja. A on je nastavio (u istom tonu i s iste visine), odgovarajuci sam na svoje pitanje (sto je uobicajena govorna praksa u nasih ljudi). „To je zato sta ti nije nista dao za film. A ipak je nesto napravija za ovaj grad“. Ja sam u medjuvremenu dosao sebi, nakon pocetnoga soka, i odgovorio mu sabrano i utvrdo. „Slusaju pazljivo: svatko moze pisati kako misli i kako hoce, ako je pismen. To je sloboda. Jesi razumija? Voda i sloboda! A sta se tice Keruma, ja pamtim da mi je dao novaca za prvi film a ne da nije za drugi. Nitko meni, pa ni on, nije duzan nista dati niti me icim sponzorirati. A ti mi sad lipo donesi moju kavu i casu vode“. Kraj citata...
Tada sam shvatio kolika je moc medija (pa i onih najmanjih), javnosti (pa i one najuspavanije) i argumentirane kritike (pa i one najkrace). Dvije sedmice nakon objavljivanja moga teksta Kerum je izvrsio neke sitne kozmeticke popravke na svome objektu. U stvari, kamuflirao je umjetnim zelenilom u pravim pitarima golotinju svoga interijera, koji se - kroz staklo- bestidno nudio ulici na razgledavanje. I tu je stao. Nekoliko brojeva iza toga, „Splitske novine“ ( u Buljubasicevom vlasnistvu) su prestale izlaziti. Nitko nije zaplakao niti je bilo glasa sucuti.
Zasto se ja pojavim na pocetku ili pri samome kraju? Da mi je znati....
|
- 18:50 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
20.11.2006., ponedjeljak
KERUMU OSCARA I NOBELA!
Danas mi je materi rodjendan. Ona ne spominje koji, a ja ne pitam. Presutni dogovor Stvar funkcionira klasicno nalijevo: pravimo se da vrijeme ne tece, da pijesak u pjescanom satu ne curi, da nismo svakim danom stariji i sve blize konacnom odlasku s ove scene. To je pogotovo lako u Splitu, njegov aluzbeni slogan je: „Split: tamo gdje vrijeme stoji“.
Nije tesko okretati glavu od vremena u Dalmaciji. Ona je kolijevka hrvatske drzavnosti. Jednom kolijevka, uvijek kolijevka. A u kolijevci se njisu djeca. Ili infantilni, nezreli odrasli. Da, ljudi u Dalmaciji (kao i svugdje) stare samo ih strasno mali broj istovremeno i zrije tj. raste. Tako da je Dalmacija raj na zemlji8 za djecu i umirovljenike, za unucad i didove. Za mlade, ljude u naponu snage i zrele, ona je preuska, premalena, prenedorsla. Tijesna. Poput kolijevke odraslom covjeku ili ludjacke kosulje normalnome.
Kako li jed tek tijesno u Splitu KKS (King Kong Size) Kerumu! On ne moze ni dosetati do grada jer bi usput pregazio stotine ljudi, ni ne priumjetivsi to. Zato se mora voziti u onoj velikoj bijeloj nemani od auta. I udaljavati se od obale na otvoreno more, svojom jahtom za balote. Da ne bi zbog svopje pregolemosti zgnjecio nas male obicne ljude za anjega patuljke. Valja cijeniti takvu obzirnost i humanost. Zeljko je nas najveci splitski humanist a kerum najveci scenarist. Kakav Ante Tomic, kakav Jurica Pavicic, kakav Boris Dezlovic! Svi su oni za njega Liliputanci. On za njih moze biti dotepanac ali on ih prevazilazi hrabroscu,kubicima i kvadratima, kunama i eurima, balaotama i konjskim snagama a uskoro ce ih prevazici i na polju knjizevnosti.
Jer koliko je sigurno da su dva i dva cetiri toliko je sigurno da ce kerum nakon scenarija napisati i knjigu. O komu/cemu? O sebi, a da o komu drugome, i o svome uspjehu. I mogu se oni na njega itati replikama i k0omentarima, Kerum nece osjetiti njihove ubode kao ni sto King Kong ne bi osjetio zalce ljutitih osa. Predebelo je to krzno, pregusta je to dlaka, pretvrda je to stina! Ne moze Kerumu niko nista, samo Kerum moze sebi nesto a drugima sve. On jednostavbno nema prirodnoga neprijatelja! On je najveci u ovoj nasoj dzungli na asfaltu i kamenjaru i na vrhu je piramide prehrambenog lanca. Moze sve pojesti, a njega nitko.
Jedino sto ne moze to je procitati vise od 30 redaka teksta odjednom. „Ma da sam ja moga ovoliko procitati – rekao mi je prije dvije godine (kada sam mu dao stranicu i po moga prijedloga na citanje) ja bi bija zavrsija neku skolu“. Ja sam, cuvsi to spontanost, zacenija od slatkoga smija. Otprilike kao Amadeus nakon casice prvoklasnog sampanjca i vesele veceri u garderobi operske dive bujnih grudiju. Jure Buljubasic ostao je u tom trenutku (ispred „Teaka“) ozbiljan i obuzdan, kao salieri. Radja (fizicki najjaci medju njima) samo se zakasljao i otpio gutljaj viskija s ledom, a arhitekt Segvic je malkice zastepovao na mjestu. Njih cetvorica, teski ukupno najmanje 400 milijuna eura, i ja, tezak 70 kila. Kakav susret, kaka vecer! Nezaboravan, nezaboravna.
Kao bivsi profesionalni filmski kriticar (koji se nagledao filmova i po Venecijama i poCannesovima i po Valencijama pa i po Zegrebima, Pulama, Beogradima i Motovunima,) mogu vec sada reci da ce Kerumov film (po vlastitome scenariju, u vlastitoj reziji i produkcij te sa sobom u glavnoj muskoj ulozi) biti remek djelo seedme umjetnosti u Hrvata! Bit ce to nas predstavniik za Oscara 2008! Ka da je to neki problem?! Ka da je skupo kupiti filmskoga kriticara (ja to najbolje znam kao iznimka od tog pravila), ka da je kuns potkupiti ferstivalski ziri (nisam sjedio ni u jednom, iz istogn razloga), ka da je nesto kupiti jednu televiziju ili vise njih (sve to kerum moze ko od sale). Sve to Kerum moze, a kako sve zeli sve ce to i ostvariti.
Takav je taj nas Zeljko. Zelje su mu King Kong Size.
Nakon sto je uzeo i kupio sve pa sve ima on sada zeli biti sve! I tajkun i scenarist i pisac i redatelj i producent i distributer pa kad se u svemu tomu izdovolji pozeljet ce da bude direktor opere splitskoga HNK. Pa ce i to postati/kupiti. Onda ce zazeljeti da glumi Otela na Splitskoe ljetu – i glumit ce ga (vec ima prirodne kovrdze, bez kojih je Otelo nezamisliv). Onda ce dati svgojoj omiljenoj blagajnici da pjeva Aidu na Peristilu. I da vidim toga tko ce mu se tada suprosxtaviti!
I tada ce svima postati jasno da je on zaista nas „GRADJANIN KANE“, kao sto sam i kazao noviunarki „Slobodne“ ovog ljeta, u nintervjuu kojeg je urednik tako i naslovio: „KERUM JE NAS GRADJANIN KANE“.
|
- 22:49 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
19.11.2006., nedjelja
KERUM KING KONG SIZE
Splitska Grupa „Metak“ je svojevremeno pjevala: "Majmun radi sto majmun vidi“. Pjesma za sva vremena na ovim prostorima. Dalmatian and croatian evergreen...
Kerum je u to vrijeme bio jos mulac s periferije a potom je otisao po prvu vecu lovu u Sudan. Tamo je bio bagerist, sto je, u stvari, i ostao. Ka bagerist je nagomilao svoje bogatstvo, u osvm vlasko-sudanskom stilu. Kaze, u zadnjem intervjuu „Slobodnoj“ (koja je slobodna samo u navodnicima), da je tamo vidio Saddama (na jumbo plakatima). Na njega je taj kraci - informativni susret ostavio neizbrisivoga traga. Ucenik susreo ucitelja! I nadmasio ga!! Sadam ce uskoro na vjesala, a Kerum je ziv i najveci je hrvatski objesenjak!!!
U duzem-informativnom razgovoru za „Slobodnu“, od ove subote, priznao je svoj ilegalni rad. Mora mu se priznati kuvajtska hrabrost: nikoga od svojih suradnika nije odao! Ni onoga tko mu je nabacio ideju za film (a to sam ja), ni onoga tko mu je tu moju ideju prepricao (jer Kerum, po vlastitom priznanju, nije u stanju procitati tekst duzi od jedne stranice A4), niti onoga ili onu koji/koja mu je sugerirao/la da sam napise scenarij o samome sebi. Rijecju, taj covjek od brojki i balota predstavio se javnosti (koja ,u vecini, nije u stanju jave nego u snu) kao covjek od rijeci. Nije odao svoje suradnike, suflere, idejnog tvorca ni daktilografkinje niti nakon duzeg novinarskog mucenja. Gotovo kao nekada heroji NOB-a!
Kerum tako ispada najvecim herojem Navodno oslobodilackog rata jer je iz njega izisao kao najbogatiji pobjednik pod suncem Dalmacije.
Njegovo priznanje odnosi se filmski scenarij kojega ce uskoro zapoceti pisati.“Nista me ne pitajte, nista vam necu ottkriti. To ce biti scenarij o covjeku koji je uspio u zivotu.“- u novinarevu facu hrabro je uzviknuo Kerum. Nagradno pitanje na prvoj stepenici moje SKLISKOTEKE: tko je taj „covjek koji je uspio u zivotu“ o kojemu ce nas Zeljko napisati scenarij? Zna se: to je on sam! O samome sebi ce napisati scenarij, igrat ce u tom filmu glavnu ulogu tj. glumiti samoga sebe a zasto ne bi i sam rezirao taj svoj film?! Ko mu smeta, moze sta pozeli, sve ima, sve je njegovo, on je nas najveci.... Sta? To je drugo pitanje, za drugu stepenicu, nase SKLISKOTEKE.
Nepoznati autori najpoznatijih, najnovijih i najboljih splitskih grafita (nazovimo ad hoc tu grupu skracenicom „NNN“) vide Keruma kao najveceg majmuna. Gorilu, konkretno. Pa crtaju po zidovima splitskih kuca konturu velike crne dlakave majmunolike nemani a ispod nje ispisuju Zeljkovo prezime -KERUM. Snimkom takvog jednog grafita zapocinje moj dokumentarac „SPLIT KING KONG SIZE“, kojega sam nedavno krenuo snimati. Film snimam digitalno a mislim analogno: podneblje rodnog otoka King Konga je analogno podneblju Dalmacije, sunce ovoga neba Keruma grije kao sto je sunce tamo daleko njegova pandana grijalo. Analogija ima jos: Kerumove dimenzije i proporcije cine sve nas patuljastima, malima i nemocnima, zer se nisu tako osjecale sve zivotinje u prasumi u kojoj je King Kong bio najveci i najjaci i zato nad svima a nad njim nitko?!
A sta je previise - puno je.
U Keruma je srce ki u King Konga, nicega se on ne boji, kao ni njegov veliki pobro iz prasume. „Sad ce ispast da sam bahat -kaze on u duzem-informativnom razgovoru s Mosorom (jos jedan velikoga kalibra)- da se previse hvalim ali, vjerujte, nema stvari koje se bojim uciniti. Tako i pisati“. Ajme njima, FAK-ovcima i ostalima, uskoro ce se na hrvatskoj knjizevno- scenaristicko- filmskoj sceni pojaviti gigant iz dalmatinske Zagore, nas Zagor s kovrdzama, nase gore list, nase sume King, naseg podneblja Kong, ZELJKO KERUM KING KONG SIZE! I citava stara i trula, lijepa i nasa knjizevno-filmska scena zadrhtat ce od njegovoga urlika!
On je otjelotvorernje one stare: SRECA PRATI HRABRE. Niti je on ista procitao dalje od Zagora i Luna, kralja ponoci niti mu to treba. Niti on uopce cita knjige . Iz straha? Boze sacuvaj, iz opreza. „Osjecam da bih se vrlo brzo navukao na citanje knjiga, da bi ih citao svaku noc, poremetio bih tako svoj ustaljeni dnevni ritam“. Oprez je majka mudrosti i zato Kerum ne samo da ima muda nego je i mudar. Pa nisam se ja bez veze prije nekoliko mjeseci pojavio na otvaranju zadnje izlozbe pok. Vaska Lipovca s majicom, ciji sam slogan i dizajn sam smislio i slozio. Na mojim prsima je pisalo: „KERUM JE MOJ IDOL“. Iste veceri sam vidio jednog mladica u majici direktnoga znacenja: „KILL YOUR IDOLS“. Fotoreporteri i novinari su primjetili mene, njega nisu, pa sam izisao s majicom i nekoliko recenica u „Jutarnjem“.
Jutro je pametnije od veceri.
Ja sam puno puno manji od Keruma pa sam zato puno brzi. On jos nije zapoceo pisati scenarij o samome sebi tj o covjeku koji je uspio u zivotu ( a koji je to drugi covik uspio, osim njega?), a ja sam vec poceo snimati dokumentarac o njemu. Ja sam mu nabacio balun (ili je to bila balota?) na glavu kada sam u velikome intervjuu „Slobodnoj“ ovogay ljeta izjavio da je Kerum nas „gradjanin Kane“. Netko mu je u medjuvremenu objasnio tko je bio gradjanin Kane i sto je predstavljao i tko je rezirao film o njemu i da je taj film uvijek medju prvih deset najboljih filmova svih vremena, u svakoj godisnjoj ozbiljnoj anketi na svijetu. Pa se uhvatio pisanja.
Da bi mu ilegalni rad na scenariju brze i lakse isao dao je sagraditi zjog za balote na svojoj jahti, tako da se moze rekreirati nakon muka spisateljskih (ja bih mogao napisati libreto za komicnu operetu „Muke spsateljske gospodine naseg Zeljka Keruma“?!).
Jos trazim plavusu za moj film „KERUM KING KONG SIZE“. Primam ponude na email, s fotografijom ili bez, kako je plavusi draze.
|
- 19:30 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
