13. lipnja (imendan)
„Vatrenima“ nije pomogao protiv Brazila ni sv. Ante, kojeg je komentator glasno zazvao u njihovom posljednjem napadu. Zar je moguce da su nasijenci zaista vjerovali da ce svetac osobno intervenirati u korist nasih skockanih? Realisticka svijest mi sapuce da je to najvjerojatnije ne samo moguce nego i posve tocno. A to me zalosti: da je nasim ljudima vjera na tako nezrelom stupnju. Ne veseli me osobito sto sam se kladio na tocan rezultat i pogodio ga. Volio bih vise da necu dobiti tih 240 kn a da je moja okolina zrelija i kultiviranija. Nezreli brkaju (i drkaju) navijanje (drukanje) s kladjenjem (pogadjanjem). Pa zamjeraju onima koji se oklade da ce njihova reprezentacija izgubiti.
Moja mi je intuicija prisapnula „1:0 za Brazil“ jos prije nekoliko dana. I ja sam je poslusao. Necu valjda slusati bucne i polupijane glasove iz publike. Ne, slusat cu glas iz svoje nutrine. A to bih preporucio i vama. Kao i to da ponekad poslusate glas neke djevojke ili zene (i jedna i druga mogu biti vase ali nije nuzno). Jedna je splitska cura u kaficu rekla nakon ofenzivnog pocetka drugog poluvremena: „A zasto ovako nisu igrali od pocetka“?! Njezino pitanje ostalo je malo visiti u zraku a onda je palo na prljavi pod. Jer ga njezino drustvance uopce nije culo ili ga je preculo. A postavila je pravo pitanje i uputila ga svima nama. Zasto uvijek ovako ne igramo?
U takvoj igri svi dobivaju: nasi nogometasi i navijaci, nasi blogometasi i glavometasi, nase drustvo i drzava pa cak i nogomet sam. Ja sam jednu takvu igru, u kojoj su svi dobitnici, javno ponudio preko STV-a (kao i mnogim mailovima) splitskim sponzorima. Da me sponzoriraju za snimanje i reziranje 4 polusatne epizode sa svjetskog nogometnog prvenstva. Taj je moj poziv isao ispred svake od 4 moje epizode s europskog nogometnog prvenstva iz Portugala, koje je STV reprizirala protekla 4 tjedna. U pozivu sam kazao da u toj medijsko-marketinskoj igri dobivaju svi: sponzori (vanrednu reklamu), gledatelji (zanimljivi autorski tv-serijal), STV (bolji program i vecu gledanost), Split (splitsku pricu za splitske gledatelje) pa na kraju cak i ja (zadovoljstvo u uspjesnom obavljanju svoje duznosti story tellera and story makera).
Rezultat mog poziva bio je nikakav. Od Keruma ni „a“, od Buljubasica ni „b“, o sponzorima sitnijeg zuba da ne govorimo. Sve mi se cini da nitko od njih ne moze shvatiti (pa onda ni prihvatiti) da postoji igra u kojoj svi dobivaju i u kojoj nema prevare. Pa su tu moju ponudu odbacili kao „jeftin blef i sitnu prevaru“. „Jerbo, kako to more bit da niko ne gubi?!- isao je otprilike ovako njihov kraci unutarnji monolog. Ako niko ne gubi, onda ja ne dobivam! A to ne more bit“. Moze, samo sto oni do toga ne mogu doci. A kad ce i da li ce – ne zna se. Ima takvih igara u kojima svi dobivaju ili svi gube. Zavisi tko te igre igra.
Evo kako smo svi, nazalost, izgubili. Hrvatska je izgubila od Brazila, sponzori sami od sebe, STV od „Split news“-a, a 4 Splicanina zamalo zivote od u jurnjavi prema Njemackoj. Oni su zeljeli biti u Berlinu 13. lipnja (a nisu ni trebali ni morali). I Glavas je to pozelio pa su ga pustili. A ja koji sam to trebao i morao (da budem oci i usi svih onih koji zele a ne mogu), a da nisam osobito zelio, ostao sam u Getu. Ni STV (dnevnicama) ni Split (sponzorima) nisu makli malim prstom da otputujem u Berlin. I eto do kakvih rezultata takva nepromisljenost i neucinkovitosst dovodi.
Sto savjetovati? Citanje Dumasova romana „Tri musketira“. Kad vec imaju „Vecernju skolu“ Hrvatima treba i skolska lektira pred spavanje. Pa nek je zapocnu s D Artagnanom, Atosom, Portosom i Paramisom. Zabavit ce se i nesto nauciti. Naucit ce kako je to zivjeti, boriti se i igrati rukovodjen geslom „SVI ZA JEDNOGA, JEDAN ZA SVE“!!!
|
