morska osa

POEZIJA
Ne reci mi dvaput,
gdje lastavice umiru,
kao ni to tko me dvaput traži dok pametno ne postojim u imeniku.
Ja sam čovjek koji sanja san.
Kap rijetke simbioze tvojih golih ruku na ljubavnici.
A ti si labud koji je prorekao zabranjene puteve.
Sakupljeni u neretvanskoj lubenici pitali smo Isusa na Marijanskom dnu:
Čiji mjehurić opet prodaješ pod vlastitu prazninu?
Noćas te kuća časti stihovima.
Budi gol kao neotkrivena geografija cvijeća,
kao krilo zlata koje vodi ravno do mjesta uličnih bubnjara.
Jer ja bih lako s tobom ratovala,
kako dan i noć ratuju u pokretu sile i osovine,
u kojoj sam ti sklona dokazati da će poezija uvijek biti jača ženka od politike.