POSLJEDNJI LJUDI
Posljednji ljudi su ukrali željeznicu,
stajali nad kišom, kratili vrijeme dnevnim novinama, nadnevcima sretnih sati. Gledali u ruže, pisali poeziju bez metafore cvijeća. Odali ih neigovoreni epitafi. Podsjeti me zato da katkad treba zaplesati, otškrinuti lastavicama gnijezda. Posjesti u krilo sebe, se ranjenog. |
| < | listopad, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||