morska osa

fališ mi fališ mi fališ mi fališ mi fališ mi fališ mi
fališ mi fališ mi fališ mi fališ mi fališ mi fališ mi
fališ mi fališ mi fališ
a još ni nisam otišla,
ubogi moj,
vrijeme koje će se sutra roditi
oživjeti će poeziju.
ti mi fališ, fališ i fališ,
i fališ svejednako
i kad me me nema i ima i kad si tu i kad nisi
fališ i fališ i fališ
i fališ mi i opet mi fališ i stalno mi fališ
i sada mi fališ i odmah mi fališ,
i non stop, i ponekad, i često,
i katkad mi fališ
i fališ i fališ i fališ
i ne znam kad mi više sve ne fališ..
kako je smiješna riječ fališ kad je ponoviš dvadeset puta za redom,
hvališ govori,
ljubav,
bar ja mislim da se o tome radi kad mi fališ.
Ako sam u krivu..
jbg, ma opet mi fališ!

U mojem mjestu,
nema mjesta osim za poeziju i za mene.
U mojoj poeziji
nema poezije
bez mog mjesta i mene.
U meni nema poezije
bez tebe.
J.... se, mjesto,
skucat ću ti penal
usred šetnice,
u sve tvoje mrtvačnice
što sa dvostrukim šijama,
dvoslikama
hodočaste zlodušne kovačnice.
J... se, mjesto.
Ili jesam ili nisam.
Nema interpretacije.
Bez tebe,
čak i bez te satisfakcije,
u meni ima poezije za nas oboje.

ondje
incident na rubu
kreolske haljine,
ovdje
krčim nedeljne kroasane
na znački odmora
punjena piletina
žmigavci preko stola
glasnogovornici
svih svetopjesnikovačkih zaštitnika.