moralne dileme

Stvari se polako vracaju na mjesto
ovakvo nesto se ne dogadja cesto
premda, priznajem ponekad pretjeram
i nekud otplovim sam i tad slike izblijede sve
i tad zatvaram se u sebe i tad nisi mi potrebna

Kazaljke i dalje krugove crtaju
umjesto zvijezda kisne kapi na grad padaju
prazno mjesto u mom krevetu
sjeca me, bila si tu

Tko zna kuda si otisla
tko zna zbog cega se ne vracas
tko zna, sve pise u zvijezdama

Jos jucer poljupcima mi smo se borili
i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali
sto se dogodilo, gdje je ta kap
sto je prelila casu
sto te natjerala da odneses

Sve sto sam volio a tebe sam volio
sve sto sam sanjao a tebe sam sanjao
ma zar sam pogrijesio sto sam se smijao
kad su mi govorili da sve su zene kurve

Kad bi zauvijek zaspao ovaj grad
kao u bajci prekriven trnjem i travama
sve dok se ti ne vratis a vratices se znam
i sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan
dok me ne zagrlis, dok me ne poljubis
dok me ne zagrije tvoj dah

premijera

Eto, uspjela ja danas kreirati svoj prvi blog. Budući da mi je trebalo poprilično hrabrosti za to, danas samo kratki pozdravni postić. Odlučila sam, kaoi mnogi ovdje, pisati o sebi i o svojem životu iz potpuno egoističnih razloga. Nadam se da ću ovim putem riješiti kaos u svojoj "odrasloj" glavi , riješiti neke (kao što nazziv posta govori) moralne dileme i na kraju krajeva naći svoj unutarnji mir koji sam , ne znam točno kad, izgubila i ne mogu ga vratiti.