Moj pinklec

srijeda, 10.01.2018.

Pismo

Picture 042
(Flickr, Puzzaa )




Zašto si mi napisao tužno pismo,
pismo puno težine posljednjeg susreta,
trajnog odlaženja, slano od suza ?
Na što me to pripremaš sa "ne brini" ?
Brinem upravo zbog tog "ne brini ",
zbog tvojih riječi o konačnom,
kad znaš, kad si prokleto siguran da je to konačno samo uronjeno u beskonačno
i kad znaš da ništa ne može izbrisati zapisano u zvijezdama.
Ne piši mi više tužno,
jer upravo si me ti učio kako tugu, bol, bolest obojati u svijetle i tople boje,
kako stvoriti mir kad su u meni nemiri,
kako liječiti rane i stvarati lijepe tragove i otiske.
Nisam još naučila.
Trebaš mi.
Neminovnosti nećemo pobjeći,
ali ne pripremaj me sa "ne brini",
kad znaš da ja ne čujem ono "ne",
kad znaš da sam brigu dobila u nasljeđe rođenjem
i da je tako sporo ljuštim sa sebe.
Zašto si mi napisao tužno pismo poslije svih onih lijepih,
poslije svih onih ispunjenih suncem, duginim bojama i zlatnom prašinom smijeha ?
Pa, ti znaš da ćemo uvijek biti,
da smo se davno dogovorili za ovo naše
i da ćemo i onda, kad budemo samo zrnce svjetlosti, opet biti blizu, tvoriti istu svjetlost.
Ti znaš.
Zašto si mi onda napisao tužno pismo ?
- 07:45 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.