Moj pinklec

.....da.....samo zažmiri......pomaže......

( Flickr , Puzzaa )



.....da.....samo zažmiri......pomaže......
i zažmirila je....bio je tu, kraj nje....zagrlio je čvrsto i šaptao u uho da je sve dobro,da se ne brine, da će sve proći, da je čuva.......i vjerovala mu je, ne zato , jer je sve dobro, nego zato, jer je željela vjerovati u tu priču, u te ruke, u to da nije sama.....pomagalo je....a bila je svjesna da će sve biti isto kad otvori oči....možda i teže nego tog trenutka.....ali taj trenutak zaista je bio tu.....dobila je mir i snagu....


.....da.....samo zažmiri......pomaže.....
i zažmirila je dok je sestra nespretno tražila venu.....pravila se da nije tu....da je na plesu....uvijek je voljela plesati.....plesati će i sad....ne puna 4 sata koliko traje dijaliza, ali barem će dio vremena provesti na plesu....pomaže....muzika svira.....dobri stari plesnjaci....serija brzog, pa serija sporih sentiša, a sve u paru....i opet neke ruke u kojima je sigurna....svijet staje.....samo muzika svira i ples....radost


.....da.....samo zažmiri......pomaže......
i zažmirio je spontano....onako kako to samo mala djeca znaju, jer se znaju družiti sa anđelima.....zažmirio je i pomoglo je.....hodao je između tate i mame, držao ih za ruke i žmirio.....tata je mislio da se boji slona.....mama nije mislila, ona je osjećala da slon nema veze sa tim, da je ZOO vrt potpuno nebitan....ona je osjećala taj dlanić u svom i znala......a on je žmirio....pomoglo je....imao je tatu i mamu, bili su porodica i šetali su.....vodile su ga ruke, svaka sa jedne strane i žmirio je....ruke koje su značile da je siguran, da je zaštićen,ruke koje su značile sigurnost, mir, ljubav.....njegove ručice koje su držale jedan čitav svijet na okupu....



.....da.....samo zažmiri......pomaže......
i zažmirio je.....samo na sekundu i otvorio oči.....bile su otvorene za druge, a ona je vidjela da žmiri, da nije tu....u toj sekundi , vratio se u djetinjstvo, ono rano, ono u kojem je bio sretan.....u vrijeme prije boli i izdaje......bio je sam na livadi, sam sa livadom i suncem....sam sa srećom....ona je to vidjela....želio joj je reči, ali samo mu je tiho rekla da zna, da ostane tamo u uživa.....ona je na trenutak zažmirila, ali ne da zaviri u njegov trenutak, već da zadrži suze iza trepavica što je blagoslovljena vidjeti taj trenutak...



.....da.....samo zažmiri......pomaže......
i zažmirio je dok je pričala o stopama u pijesku, dok mu je pričala o Isusu....nije joj vjerovao, ali lijepo je slušati je tako dok leži sa glavom u njenom krilu i osjeća toplinu tijela....zapravo, žmirio je samo zato da ona u pogledu ne vidi želju....nekako nije išla želja uz priču, a nosio bi je on i bile bi samo jedne stope u pijeske.....a onda je odjednom nestala.....sjedio je sa prekriženim nogama i nije bio sam.....ruke na njegovom tjemenu.....i mir, ispunjenje, nestanak svega.....čista ljubav.....trenutak kada sve nestaje i sve postaje.....pomaže....


.....da.....samo zažmiri......pomaže......
i žmirim.....tvoje ruke i tuš..... kapi klize....tu priču znaš....