Moj pinklec

srijeda, 07.12.2016.

"touch and go ".

T71








More nije samo plavetnilo i mir, nije samo stapanje sa nebom, sa morima svijeta, najslađa sol sa tvoje kože, more si i Ti, koji ga živiš i dišeš.

More je ljepota, tajna, romantika, ali i nauka, a Ti si uspio sve to stopiti i upiti u sebe.

ESDIS i ENC su obavezni, ali prije njih je ljubav, ona koju osjećaš u svakoj svojoj pori , ono osluškivanje, uvažavanje mora, voljenje.
Prije karata, preklapanja , zvijezda i instrumenata je onaj tihi razgovor sa morem, kada ti ono samo u presudnoj sekundi šapne "prebaci kormilo".
I Ti ga čuješ, slijediš, vjeruješ mu.
I more prati Tebe, čuva Te i voli, jer ste jedno.

Učio si me kako se voli more, kako mu se predaje i kako mu dopustiti da me zaplavi.
Učio si me i mudrosti mora, da se kritičnoj točki na obali prilazi u kursu paralelnom sa obalom i da ta pravila vrijede i na kopnu i u svakodnevnom životu.
Učio si me o položaju zvijezda, prepoznavanju vremena, tajnama podmorja.

Nisi me naučio što koristiti iza " touch and go" .

Tebi i moru je to igra , jer nije čak ni nasukavanje, a meni nije ni igra, ni romantika, a zaokret kormilom za 20 stupnjeva ne pomaže.
Za mene je to ravno nasukavanju, a možda i gore, ali to Ti nikad neću priznati, jer najgluplje je ne savladati najjednostavniju i najčešću lekciju.

More , zaista, nije samo plavetnilo i mir, ljubav i stapanje, najslađa sol i pjenušavi val, more je......more je.....

More si Ti i Tvoj "touch and go ".
- 10:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.