Moj pinklec

petak, 28.10.2016.

Što vidiš ?

L33



Stvari su rijetko onakve kakve nam se čine u prvi tren.

Najčešće vidimo ono što želimo vidjeti, ono što u tom trenutku možemo vidjeti,
a često ne vidimo ništa , jer nam slika padne u mrtvi kut, u onu slijepu točku u oku,
pa tada kreiramo sliku objekta ili situacije prema vlastitim željama.
Te slike – iluzije nas najviše zavaraju.

Pa i taj trenutak, koji svaki put drugačije traje, pa onda želja da u nekom/nečem vidimo samo dobro ili samo loše, pa različiti "svijetovi kvalitete" , pa kut gledanja, pa .....
pa, još sto drugih pa.....

Kad bih sad rekla da sam se u nekima razočarala, značilo bi da sam od njih nešto tražila,
nešto očekivala, a oni nisu ispunili moja očekivanja.
Ne, samo se kut gledanja promijenio, njihov, moj.
Nisam ništa očekivala, nisam ni razočarana, samo nisam ista,
jer sada sam im zahvalna što su bili, što sam ih vidjela , što je bio taj trenutak kada su stvari izgledale drugačije.

Možda u nekom drugom trenu opet vidimo isto, možda slično, možda još potpunije,
a do tada uživajmo u različitosti slike istoga, u tome što smo svatko na svom putu,
što stvari/situacije nisu onakve kakve su nam se činile.

Naći ćemo se opet.
Znam to , putujmo sretno !!!
- 10:45 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.